KLASA: UP/II-008-07/21-01/385

URBROJ: 401-01/11-21-4

Zagreb, 20. listopada 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/21-01/06, URBROJ: 338-01-02-06-21-01 od 1. travnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/21-01/06, URBROJ: 338-01-02-06-21-01 od 1. travnja 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 26. studenoga 2020. godine u točkama 1. do 6., kojim je zatražila više podataka o privremenim nesposobnostima za rad u razdoblju od 2013. do 2020. godine, temeljem članka 29. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 30. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev u dijelu točaka 1. do 6. zbog nerazmjernog utroška vremena, ljudskih resursa i sredstava pozivajući se na članak 27. stavak 2. citiranog zakona te joj je uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na ponovnu uporabu informacija. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti nije dovoljno jasno obrazložilo razlog za odbijanje zahtjeva jer nije navelo što znači nerazmjeran utrošak vremena i sredstava u konkretnom slučaju, koliki je točno nerazmjeran utrošak vremena, sredstava i radnika kako bi se omogućila ponovna uporaba informacija, niti za to navodi ikakve činjenice, reference ili dokaze niti postoji li informatička mogućnost obrade podataka na način zatražen zahtjevom. Također, navodi se da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje navodi kako je za ispunjavanje zahtjeva potrebna dodatna analiza podataka jer gotova izvješća o tome ne postoje, a iz čega proizlazi da posjeduje podatke iz kojih se posredno može doći do zatraženih podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 26. studenoga 2020. godine zatražila sljedeće podatke za razdoblje od 2013. do 2020. godine: 1. medijan trajanja bolovanja (u danima, 2. raspodjela po djelatnostima za bolovanja na teret poslodavca, 3. raspodjela bolovanja na teret poslodavca po dobnim skupinama, raspodjela bolovanja na teret poslodavca po spolu, 5. podaci o uzroku bolovanja (tipu/vrsti bolesti, dijagnozi) za koja se (najčešće) uzimaju/propisuju bolovanja na teret poslodavca (na agregatnoj/skupnoj razini), podaci o danima u tjednu kada se uzimaju/zatvaraju kratkotrajna bolovanja, 7. podaci o kontrolama (na temelju kojih se mogu izvući procjene o neopravdanim bolovanjima) koji uključuju broj kontrola, broj kontrola na zahtjev poslodavaca, broj zaključanih bolovanja, uzrok bolovanja (tipu/vrsti bolesti, dijagnozi) koja se najčešće kontroliraju.

Postupajući po citiranom zahtjevu tijelo javne vlasti donijelo je rješenje KLASA: UP/I-008-01/21-01/06, URBROJ: 338-01-02-06-21-01 od 1. travnja 2021. godine kojim se u točki 1. izreke usvaja točka 7. žaliteljičinog zahtjeva te joj se slijedom navedenoga putem elektroničke pošte dana 1. travnja 2021. godine dostavljaju traženi podaci pisanim putem sukladno odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. U točki 2. izreke citiranog rješenja od 1. travnja 2021. godine odbija se žaliteljičin zahtjev u preostalim točkama (1. do 6.) temeljem odredbe članka 29. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da podaci zatraženi u točkama 1. do 6. zahtijevaju posebnu analizu, odnosno Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne posjeduje ih kao gotove te je za izradu takve analize, a osobito uzevši u obzir razdoblje za koje se podaci traže, potreban nerazmjeran utrošak vremena, ljudskih resursa i sredstava. Nadalje, navodi se da gotova izvješća, na način kako ih je žaliteljica zatražila, ne postoje niti ih je tijelo javne vlasti, sukladno članku 27. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno izraditi.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 6. citiranog Zakona propisano je da “ponovna uporaba” znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu različitu od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Također, propisano je da razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu.

Sukladno navedenome, ponovna uporaba informacija znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalne ili nekomercijalne svrhe drukčije od izvorne svrhe u okviru javnog posla za koji su te informacije izrađene. Ponovna uporaba informacija polazi od ideje da su javne informacije javnog sektora u zajedničkom vlasništvu svih građana te da inovativno korištenje tih podataka treba biti omogućeno svakome, osim ako ponovna uporaba informacija nije ograničena iz razloga što su informacije klasificirane stupnjem tajnosti, predstavljaju poslovnu tajnu, osobne podatke, odnosno zaštićene su pravima intelektualnog vlasništva i sl.

Člankom 29. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da u zahtjevu za ponovnu uporabu informacija podnositelj zahtjeva mora, osim podataka iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona, navesti informacije koje želi ponovno upotrijebiti, oblik i način na koji želi primiti sadržaj traženih informacija, kao i svrhu korištenja informacija (komercijalna ili nekomercijalna svrha).

Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti pogrešno zaključilo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu žaliteljice za ponovnu uporabu informacija, s obzirom da je razvidno da je žaliteljica predmet zahtjeva naznačila kao zahtjev za pristup informacijama te je iz sadržaja samog zahtjeva razvidno da se podaci ne traže u svrhu ponovne uporabe, odnosno korištenja informacija u svrhu stvaranja novih vrijednosti, a niti u predmetnom zahtjevu nisu navedeni obvezni elementi iz naprijed citiranog članka 29. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koje treba sadržavati zahtjev za ponovnu uporabu informacija.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podataka koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Sukladno navedenome, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjev, npr. određenog dokumenta ili drugog zapisa podataka.

Nadalje, pristup informacijama u smislu citiranog Zakona uključuje i dobivanje one informacije do koje bi se moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka u kojoj je ista sadržana, a što proizlazi i iz presude Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, prema kojoj tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka.

Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.

U drugostupanjskom postupku Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dostavio je očitovanje KLASA: UP/I-008-01/21-01/06, URBROJ: 338-01-02-06-21-05 od 6. rujna 2021. godine u kojem se u bitnome navodi da su svi statistički izvještaji koji se redovno pripremaju na mjesečnoj razini zbirni – po MKB dijagnozi, po šifri uzroka bolovanja, po NKD djelatnosti i na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te sadrže zbirne podatke o danima, slučajevima, stopi bolovanja i iznosu novčane naknade. Nadalje, navodi se da bi za pripremu podataka iz zahtjeva po spolu, dobnim skupinama i danima u tjednu trebalo ponoviti analize na razini pojedinog slučaja bolovanja za sve tražene godine iz zahtjeva, s time da se privremena nesposobnost za rad na teret poslodavca statistički prati od 2015. godine na takav način da obuhvaća parametre po kojima se rade analize. Također, navodi se da godišnje ima više od 2 milijuna izdanih izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja ulaze u analizu, a za detaljnu analizu prema točkama u zahtjevu treba pripremiti upite na bazu za što je potrebno nekoliko dana, dok sama obrada i izvršavanje tih upita traje nekoliko sati po pojedinoj točki i godini te je određene podatke potrebno vaditi i iz arhive.

Budući da iz spisa predmeta proizlazi da informacije koje je žaliteljica zatražila zahtjevom za pristup informacijama, ne postoje kao izrađene u materijaliziranom obliku, odnosno da tijelo javne vlasti do istih ne može doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka, već samo na temelju posebno prilagođene i analitičke obrade podataka, žalbeni navodi žaliteljice ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj ne bi imao pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je sukladno članku 116. stavku 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan