KLASA: UP/II-008-07/21-01/255
URBROJ: 401-01/06-21-2
Zagreb, 9. travnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Doma zdravlja Zagreb-Centar KLASA: 505-25/21-01/001, URBROJ: 251-510-03-20-21-01 od 26. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Doma zdravlja Zagreb-Centar KLASA: 505-25/21-01/001, URBROJ: 251-510-03-20-21-01 od 26. veljače 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Doma zdravlja Zagreb-Centar odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 10. veljače 2021. godine (u prvostupanjskom tijelu zaprimljen 12. veljače 2021. godine), kojim je tražila podatke o broju izdanih potvrda o postojanju različitih dijagnoza bolesti, broju zahtjeva kod kojih je nositeljica ordinacije obiteljske medicine odbila izdavanje potvrda o postojanju nabrojanih dijagnoza bolesti te broju izdanih potvrda o postojanju nabrojanih dijagnoza bolesti, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. ovog Zakona, iz razloga što se zahtjevom traže podaci koji ne predstavljaju traženje informacije u zakonskom smislu.
Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi što je tražila u svom zahtjevu za pristup informacijama od 10. veljače 2021. godine te kako joj je odbijanjem navedenog zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi kako navedeno rješenje osporava u cijelosti te žalbu izjavljuje zbog pogrešne primjene zakona. Žaliteljica ističe da je na utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama u odnosu na zakonsku definiciju informacije, jer o traženim informacijama postoje pisani podaci u obliku dokumenta iz razloga što je liječnik za kojeg su se iste tražile dužan voditi o tome pisanu evidenciju. Zaključno žaliteljica navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije, pa predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njezinu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup zatraženim informacijama.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica dana 10. veljače 2021. godine putem pošte (u tijelu javne vlasti zaprimljeno 12. veljače 2021. godine) Domu zdravlja Zagreb-Centar podnijela zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „Molim da mi se dostave sljedeće informacije koje se odnose na razdoblje od 16. ožujka 2020. do 16. travnja 2020. godine te 1. listopada do 1. prosinca 2020. godine i ordinaciju ......... - 1. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19 koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju; 2. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti respiratornog sustava za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19 koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju; 3. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze astme bilo koje etiologije za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19 koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju; 4. Broj zahtjeva kod kojih je nositeljica ordinacije odbila izdavanje potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19; 5. Broj zahtjeva kod kojih je nositeljica ordinacije odbila izdavanje potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti respiratornog sustava za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19; 6. Broj zahtjeva kod kojih je nositeljica ordinacije odbila izdavanje potvrda o postojanju dijagnoze astme bilo koje etiologije za potrebe ostvarivanja prava na rad od kuće ili sličnih potreba u svrhu zaštite vulnerabilnih skupina koje boluju od kroničnih bolesti u kontekstu epidemije COVID-19; 7. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti općenito koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju; 8. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze kronične bolesti respiratornog sustava općenito koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju; i 9. Broj izdanih potvrda o postojanju dijagnoze astme bilo koje etiologije općenito koje su izdane pacijentima navedene ordinacije u navedenom razdoblju.“
Također je utvrđeno da je Dom zdravlja Zagreb-Centar donio osporeno rješenje, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj zahtjeva žaliteljice te kako je u postupku utvrđeno kako se tražene informacije ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga odlučeno kao u izreci navedenog rješenja.
U žalbenom postupku, slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/21-01/178, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 9. ožujka 2021. godine, Dom zdravlja Zagreb-Centar je aktom KLASA: 034-01/21-01/023, URBROJ: 251-510-03-20-21-05 od 18. ožujka 2021. godine dostavio spis predmeta na nadležno rješavanje te se u citiranom aktu očitovao da je vezano za predmetnu žalbu kontaktiran pružatelj usluge informatičke podrške liječnicima Doma zdravlja Zagreb-Centar te da je u njihovom očitovanju navedeno da je podatke iz točke 4., 5., 6., 10. 11. i 12. zahtjeva nemoguće izvući iz programa pošto se takav podatak ne upisuje na takav način unutar programa. Nadalje, u citiranom je aktu navedeno kako se podaci o zahtjevima te izdanim potvrdama koji se traže u zahtjevu vode u osobnom zdravstvenom kartonu svakog osiguranika ponaosob te da ne postoji izrađena informacija odnosno skupna evidencija ili statistika svih zahtjeva, niti se ista može napraviti jednostavnim informatičkim operacijama. Osim toga je istaknuto kako bi, upravo suprotno, a da bi se udovoljilo zahtjevu žaliteljice, trebalo analizirati zdravstveni karton svakog osiguranika upisanog u tim u zahtjevu imenovane liječnice koji se vode svaki zasebno te iz njega izlučiti podatke i izraditi poseban dokument, a što izlazi izvan definicije informacije navedene u članku 5. stavku 1. točki 3. zakona o pravu na pristup informacijama. Također je navedeno kako je žaliteljica zahtijevala i razdvajanje potvrda po tipu okolnosti odnose li se iste na razdoblje prije i nakon 1. srpnja 2020. godine, a što bi također predstavljalo izradu posebnog dokumenta.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbijanje zahtjeva temeljilo na odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj. Pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama je prije svega potrebno utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev podnositelja. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja odnosno analizirati postojeću dokumentaciju i iz nje obradom podataka izrađivati novu informaciju.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice te je zaključeno kako se ne mora raditi o velikom broju podataka koji se traže, ali da je iste potrebno pretraživati prema parametrima koje je u zahtjevu postavila žaliteljica te je iste potrebno tražiti uvidom u pojedine zdravstvene kartone osiguranika, a nakon toga pronađene podatke objedinjavati i utvrđivati njihov ukupni broj za ordinaciju obiteljske medicine u zahtjevu navedene liječnice, i to u odnosu na razdoblja koja u zahtjevu navodi žaliteljica odnosno da se tražene podatke ne može na jednostavan način izlistati te ispisati tražene informacije.
Iz navedenog je razvidno da se predmetno traženje ne može smatrati traženjem informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se napominje da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi Poslovni broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja.
Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u kojima žaliteljica tvrdi kako je liječnik za kojeg se traže informacije iz zahtjeva dužan voditi pisanu evidenciju o istima, obzirom da nije navela na kakvu to evidenciju misli, a iz očitovanja prvostupanjskog tijela proizlazi da o traženom postoje podaci, ali da se isti nalaze u pojedinim zdravstvenim kartonima osiguranika, a ne kao neka posebna evidencija u koji bi se upisivali podaci o broju potvrda i to na način kako je to žaliteljica tražila u zahtjevu, i to u odnosu na točno određeno vremensko razdoblje. Naime, iz navedenog proizlazi da se predmetnim zahtjevom od tijela javne vlasti tražilo postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto poduzelo istraživanje uvidom u zasebne zdravstvene kartone osiguranika na način kako je to tražila žaliteljica te formiranje nove informacije o ukupnom broju potvrda po kriterijima koje je navela u svom zahtjevu, a što ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, a s obzirom na sadržaj predmetnog zahtjeva te očitovanje prvostupanjskog tijela o načinu vođenja podataka o osiguranicima, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pri navedenom se posebno napominje kako nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju kao gotovu i izrađenu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan