KLASA: UP/II-008-07/21-01/204
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 12. travnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-008-02/21-03/2, URBROJ: 530-11-21-1 od 17. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-008-02/21-03/2, URBROJ: 530-11-21-1 od 17. veljače 2021. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio Studiju opravdanosti davanja koncesije u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma na dijelu k.o. Stari Grad, Grad Rijeka, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje prava na pristup traženoj informaciji moglo utjecati na neovisno i nepristrano vođenje postupka natječaja.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo protivno članku 23. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, čime mu je uskraćeno ostvarivanje prava na pristup informacijama. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, te nezakonito provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije pojedinačno naznačilo koji zaštićeni interes iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da se ne može raditi o poslovnoj tajni, profesionalnoj tajni, poreznoj tajni, a niti je uređena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Smatra da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. siječnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio Studiju opravdanosti davanja koncesije koju je Ministarstvo u okviru pripremnih radnji za davanje koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Porto Baroš na dijelu k.o. Stari Grad, Grad Rijeka izradilo.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka natječaja.
Uvidom u Elektronički oglasnik javne nabave (EOJN), utvrdio je da je dana 19. listopada 2020. godine Vlada Republike Hrvatske donijela obavijest o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Porto Beroš na dijelu k.o.. Grad, Grad Rijeka.
Iz točke III. obavijesti u bitnom proizlazi da površina pomorskog dobra koje se daje u koncesiju iznosi 105,897 m2, dok iz točke 4. obavijesti proizlazi da se koncesija daje na razdoblje od 30 godina.
Također je utvrđeno da je u konkretnom slučaju rok za dostavu ponuda 22. ožujka 2021. godine.
Sukladno članku 14. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj 69/17, 107/20), pripremnim radnjama za davanje koncesije smatraju se osobito: 1. imenovanje stručnog povjerenstva za koncesiju, 2. izrada studije opravdavanosti koncesije ili analize davanja koncesije, 3. procjena vrijednosti koncesije i 4. izrada dokumentacije za nadmetanje.
Prema članku 16. stavku 2. Zakona o koncesijama, davatelj koncesije imenuje članove stručnog povjerenstva pravne, ekonomske, tehničke ili druge odgovarajuće struke, ovisno o predmetu i značajkama koncesije.
Sukladno stavku 12. navedenog članka, stručno povjerenstvo, u bitnom, obavlja sljedeće poslove: suradnja s davateljem koncesije prilikom izrade studije opravdanosti koncesije, pregled i ocjena pristiglih ponuda, te utvrđivanje prijedloga odluke o davanju koncesije, odnosno poništenju natječaja.
Člankom 18. stavkom 2. Zakona o koncesijama propisano je da se studijom opravdanosti koncesije posebno uzimaju u obzir javni interes, utjecaj na okoliš, zaštita prirode i kulturnih dobara, financijski učinci koncesije na državni proračun Republike Hrvatske, odnosno proračun jedinica lokalne i područne samouprave, te usklađenost s gospodarskim razvojnim planovima, prostornim planovima, te planovima davanja koncesije iz članka 78. navedenog Zakona.
Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, iz razloga kako slijedi.
Naime, za primjenu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno je postojanje osnova sumnje da bi objavljivanje tražene informacije moglo utjecati na vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
U konkretnom slučaju, nije sporno da je zahtjev žalitelja podnesen dana 21. siječnja 2021. godine, odnosno u trenutku kad je postupak davanja koncesije bio u tijeku, posebno imajući u vidu da je rok za dostavu ponuda isticao dana 22. ožujka 2021. godine.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, ne može se isključiti mogući utjecaj omogućavanja prava na pristup predmetnoj informaciji na učinkovito vođenje postupka koncesije, posebno imajući u vidu da stručno povjerenstvo, koje je sudjelovalo u izradi studije opravdanosti, također sudjeluje i postupku ocjene ponuda.
Slijedom navedenog, Povjerenik smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što u konkretnom slučaju u trenutku podnošenje zahtjeva za pristup informacijama nije bila donesena nikakva odluka u postupku davanja koncesija.
Osim toga, tražena informacija predstavlja pripremnu radnju u postupku koncesije koju izrađuje prvostupanjsko tijelo kao tijelo koje provodi koncesiju (davatelj koncesije je Vlada Republike Hrvatske), pa omogućavanje pristupa istom može utjecati na vođenje postupka i iz sljedećeg razloga.
Ako bi se omogućio pristup traženoj informaciji, navedeno bi značilo da bi korisnik mogao slobodno raspolagati navedenom informacijom u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
To bi nadalje značilo da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati i na sastavljanje ponuda gospodarskih subjekta, jer bi prilikom sastavljanja ponuda (koje uključuju obvezu gospodarskih subjekata da dostave i studiju gospodarske opravdanosti – stranica 12. dokumentacije za nadmetanje, dostupne u Elektroničkom oglasniku javne nabave, poveznica https://eojn.nn.hr/Oglasnik/), isti mogli imati uvid u informaciju koja je predmet postupka, čime bi mogli poboljšati svoju poziciju u postupku davanja koncesije.
S tim u vezi, osnovano prvostupanjsko tijelo navodi da bi omogućavanje prava na pristup traženoj informaciji moglo utjecati i na jednak položaj gospodarskih subjekata, posebno u situaciji jer slobodno raspolaganje informacijom uključuje i mogućnost da se navedena informacija i javno objavi, čime ista postaje dostupna javnosti.
S druge strane, sam sadržaj studije, kako je definiran odredbom članka 18. stavka 2. Zakona o koncesijama, ukazuje na to da se radi o informaciji koja ukazuje na pitanja od javnog interesa (korištenje pomorskog dobra, utjecaj na okoliš, financijski učinak na proračun).
Međutim, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje smatra da se ne može isključiti mogućnost da objavljivanje tražene informacije utječe učinkovito vođenje postupka iz razloga koji su ranije izneseni, pri čemu Povjerenik za informiranje kao odlučan trenutak uzima u obzir dan podnošenja zahtjeva žalitelja.
Međutim, po okončanju postupka koncesije na jedan od način predviđen važećim propisima, otpada mogućnost pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da zatraži navedeni dokument po okončanju postupka davanja koncesije.
Točni su navodi žalbe da tražena informacija ne predstavlja poreznu tajnu niti poslovnu tajnu, a ne radi se niti o informaciji koja je zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, međutim u konkretnom slučaju utvrđeno je da se prvostupanjsko tijelo pravilno pozvalo na odredbu članka 15. stavak 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 116. stavku 1. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan