KLASA: UP/II-008-07/21-01/89

URBROJ: 401-01/10-21-6

Zagreb, 19. ožujka 2021. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Đurmanec, KLASA: UP/I-008-02/20-01/0001, URBROJ: 2140/02-03-20-1 od 4. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Đurmanec, KLASA: UP/I-008-02/20-01/0001, URBROJ: 2140/02-03-20-1 od 4. prosinca 2020. godine kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Točkom 1. alinejom 1. osporenog rješenja žalitelju je omogućen pristup informacijama navedenim u točkama 1. do 6. zahtjeva za pristup informacijama, dok je alinejom 2. žalitelju djelomično omogućen pristup traženoj informaciji, na način da su na informaciji iz točke 7. zahtjeva prekriveni osobni podaci (ime, prezime i adresa).

Točkom 2. rješenja žalitelj je obaviješten da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju, vezano za dopunu zahtjeva koji se odnosio na točku 6. zahtjeva za pristup informacijama, dok je točkom 3. rješenja određeno da se žalitelju neće zaračunati nikakvi troškovi vezano za ostvarivanje prava na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da mu je službenik za informiranje ustupio informacija zatražene zahtjevom za pristup informacijama, koje su mu dostavljene uz određena ograničenja, te da ulaže žalbu samo na dio rješenja pod točkom 1. Ističe da je točkom 2. zahtjeva za dopunu informacije pod rednim brojem 7. tražio da se na dostavljenoj informaciji čitljivim ostave kućne adrese na kojima su izvršeni priključci. Ističe da je informacija pod rednim brojem 7 nastala temeljem Zaključka općinskog načelnika, KLASA: 325-01/16-01/04, URBROJ: 2140/02-16-1 od 14. studenog 2016. godine, koji dostavlja u spis predmeta. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima. Navodi da se temeljem kućne adrese ni na koji način, izravno ili neizravno, ne može osobni identitet osoba koje na konkretnoj kućnoj adresi imaju prijavljeno boravište, prebivalište ili na drugi zakonit način obitavaju unutar objekta. Navodi da je člankom 2. Zaključka propisano za koje će objekte tijelo javne vlasti financirati, odnosno da je adresa identifikator objekta. Predlaže da mu se omogući pristup traženoj informaciji, na način da se na traženoj informaciji ostavi čitljivim kućne adrese navedene u stupcu „imaoc vodovodnog priključka“, stupac „iznos priključka“, stupac „plaća korisnik“ i stupac „plaća Općina Đurmanec“, a ostale podatke ostavi nečitljivim, kako bi se barem u određenoj mjeri zaštitili osobni podaci.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. rujna 2020. godine tražio sljedeće informacije:

1.    Preslike priloga dokumentu, KLASA: 325-01/06-01/18, URBROJ: 2140/02-07-8 od 15. svibnja 2007. godine, osim dokumenta KLASA: 325-01/06-01/18, URBROj: 2140/02-07-7

2.    Presliku dokumenta, KLASA: 325-01/06-01/18, URBROJ: 2140/02-07-1

3.    Presliku dokumenta, KLASA: 325-01/06-01/18, URBROJ: 2140/02-07-2

4.    Presliku dokumenta, KLASA: 325-01/06-01/18, URBROJ: 2140/02-07-3

5.    Presliku dokumenta, KLASA: 325-01/06-01/18, URBROJ: 2140/02-07-4

6.    Preslike narudžbenica izdanih temeljem zaključka KLASA: 340-03/17-01/32, URBROJ: 2140/02-01-17-2, te preslike računa ispostavljenih temeljem prethodno navedenih narudžbenica

7.    Presliku konačnog obračuna iz točke 4. Zaključka KLASA: 325-01/16-01/04, URBROJ: 2140/02-02-16-1

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.

Člankom 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost prvostupanjskog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezno žalbenim razlozima.

U konkretnom slučaju, žalitelj u žalbi izričito navodi da traži da mu se omogući pristup adresama navedenim u informaciji koju je tražio pod rednim brojem 7.

Uvidom u elektroničku poruku od 15. listopada 2020. godine utvrđeno je da je žalitelju dostavljan dokument pod nazivom „Obračun sekundarne mreže Prigorje Putkovec“, na kojem su prekriveni ime i prezime i adresa osobe (u stupcu imaoc vodovodnog priključka), te podatak o broju telefona navedene osobe.

Dakle, predmet ovog žalbenog postupka su podaci o adresama fizičkih osoba navedenih u stupcu „imaoc vodovodnog priključka“, iz razloga što su ostali stupci unutar navedene informacije (koje žalitelj navodi u svom žalbenom zahtjevu; „iznos priključka“, „plaća korisnik“, „plaća Općina Đurmanec“) dostavljeni žalitelju.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da postoji ustaljena upravnopravna praksa i praksa Povjerenika za informiranje o tome da informaciju o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama čini iznos te ime i prezime osobe kojoj je iznos isplaćen.

U konkretnom slučaju, iz točke 2. Zaključka prvostupanjskog tijela, KLASA: 325-01/16-01/04, URBROJ: 2140/02-02-16-1 od 14. studenog 2016. godine proizlazi da će Općina Đurmanec financirati sve radove na izgradnji sekundarne mreže samo za stambene objekte, dok će za ostale objekte (klijeti, gospodarske i pomoćne zgrade), vlasnici morati sami snositi troškove izgradnje mreže do vodomjernog okna.

Slijedom navedenog, s obzirom da prvostupanjsko tijelo financira radove na izgradnji vodoopskrbnog sustava, nesporno je da se radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, podatak o adresi, koji je predmet žalbenog zahtjeva žalitelja (ali ne i ime i prezime) nije informacija o raspolaganju javnim sredstvima.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u odnosu na osobne podatke (ime, prezime i adresa) prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela (u odnosu na podatak o adresi) prihvaća i Povjerenik za informiranje, te ističe sljedeće.

Kako je to ranije istaknuto, podatak o imenu i prezimenu osobe kojoj je isplaćen određeni iznos javnih sredstava predstavlja sastavni dio informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, ako bi se prihvatio žaliteljev zahtjev da se u informaciju prekriju imena i prezimena osoba kojom je izvršena isplata, tada se ne bi radilo o potpunoj i točnoj informaciji u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se informacija o raspolaganju javnim sredstvima veže uz određenu osobu kojoj je isplata izvršena (a ne određeni objekt).

Međutim, kako je to i ranije u ovom rješenju istaknuto, žalitelj ne traži podatak o imenima i prezimenima osoba, već u žalbenom zahtjevu traži da se učini vidljivim samo podatak o adresi, a da se drugi podaci prekriju, a kako bi se zaštitili osobni podaci.

Osim toga, Povjerenik za informiranje smatra da omogućavanje prava na pristup informaciji o adresi fizičke osobe, posebno u situaciji kad se radi o stambenim objektima (što proizlazi iz Zaključka prvostupanjskog tijela, KLASA: 325-01/16-01/04, URBROJ: 2140/02-02-16-1 od 14. studenog 2016. godine), ne bi imalo zakonitu svrhu, odnosno došlo bi do prekomjernog zadiranja u privatni život navedenih osoba, jer bi se javnom informacijom učinile adrese stanovanja fizičkih osoba.

Povjerenik za informiranje ističe da moraju postojati važni i ozbiljni razlozi da bi se provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrdilo da bi u odnosu na adresu fizičke osobe (koja je i ujedno i adresa stanovanja) prevladavao javni interes u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje razloge Povjerenik za informiranje ne nalazi u konkretnom slučaju.

Naime, niti žalitelj niti jednom svojom tvrdnjom ne ukazuje u čemu bi se sastojao javni interes da se adrese fizičkih osoba učine javno dostupnim, pri čemu puka znatiželja žalitelja za koje je objekte prvostupanjsko tijelo sufinanciralo izgradnju priključka ukazuje isključivo na privatni interes žalitelja za navedenim informacijama.

Također, Povjerenik za informiranje nije utvrdio da se vodile javne rasprave vezano za informaciju koja je predmet postupka, niti je utvrdio postojanje vjerojatnosti da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Osim toga, adresa određenog stambenog objekta je povezano sa određenim fizičkim osobama, pa se ne može prihvatiti stav žalitelja da je adresa samo identifikator.

Također treba imati u vidu načelo jednakosti propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način.

Pri tome Povjerenik za informiranje pridaje važnost i činjenici da se u konkretnom slučaju radi o osobama koje žive u istom naselju kao i žalitelj, što pretpostavlja da su žalitelju poznata imena i prezimena osoba, kao i njihove adrese.

Međutim, treba imati u vidu odredbu članka 37. Ustava Republike Hrvatske prema kojem se jamči tajnost i zaštita osobnih podataka.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, prekrivanje samo podatka o imenu i prezimenu osobe, bez prekrivanja podatka o adresi stambenog objekta, ne predstavlja odgovarajuću pravnu zaštitu osobnih podataka, jer iz podataka o adresi žalitelj, jednostavno može utvrditi i ime i prezime osobe na koju se odnosi određeni stambeni objekt.

Upravo zbog toga, potrebno je zaštiti podatak o adresi, jer činjenica što žalitelj zna adrese osoba koje žive u njegovom susjedstvu, ne znači da navedeni podaci predstavljaju informacije od javnog značaja kojima bi se moglo slobodno raspolagati.

Zaključno, podatak o imenu i prezimenu osobe kojoj je sufinancirana izgradnja priključka je podatak koji bi se mogao učiniti dostupnim (jer je riječ o dijelu informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama), ali navedeni podatak nije predmet žalbenog zahtjeva žalitelja, pa Povjerenik u žalbenom postupku ne može postupati izvan granica zahtjeva žalitelja.

U odnosu na podatak o adresi, koji je predmet žalbenog postupka, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan