KLASA: UP/II-008-07/20-01/593

URBROJ: 401-01/11-20-2

Zagreb, 31. kolovoza 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. Broj: 01-4/2-20. PI od 11. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. Broj: 01-4/2-20. PI od 11. svibnja 2020. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od dana 5. svibnja 2020. godine, kojim je žalitelj tražio podatke o isplatama medijima za razdoblje od 1. siječnja 2015. godine do 1. travnja 2020. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, čime mu je uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 5. svibnja 2020. godine, dostavljenim tijelu javne vlasti putem elektroničke pošte, zatražio sljedeće informacije za razdoblje od 1. siječnja 2015. godine do 1. travnja 2020. godine: 1. iznose koje je tijelo javne vlasti isplatilo medijima (Hrvatska radiotelevizija, N1 televizija, NOVA TV group, RTL group, OTV televizija, Z1 televizija, Al Jazeera Balkans, Dubrovačka televizija, Libertas televizija, Nacionalna udruga televizije, Dubrovački vjesnik/Slobodna dalmacija, Du List, Otvoreni radio, Radio Ragusa, Glas Koncila, Zbornik Sveučilišta u Dubrovniku – naše More, Dubrovačka medijska grupa, Hanza media, Medi servis grupa, Styria media group, SEEMO group, International federation of journalist, Dubrovniknet.hr, HND.hr, Gong.hr, Indeks.hr, Jutarnji.hr, Net.hr-mreža portala, Nacional.hr, T-ht.portal, Večernji.hr) specificirano po godini i pravnoj/fizičkoj osobi, 2. iznosi koje je tijelo javne vlasti „oprostilo“ medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama s navedenima, 3. iznosi koje tijelo javne vlasti treba isplatiti temeljem obveza nastalih u traženom razdoblju. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu donijelo rješenje Broj: 01-4/2-20. PI od dana 11. svibnja 2020. godine kojim se zahtjev odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da pristup informacijama u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta i slično i tijelo javne vlasti nije u obvezi podnositelju zahtjeva stvarati novu informaciju, već je dužno razmotriti posjeduje li kao izrađenu dokumentaciju koja sadržava informacije koje je podnositelj zahtjeva zatražio zahtjevom za pristup informacijama. Nadalje, navodi se da žalitelj traži informacije koje trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. ne posjeduje u vidu određenog dokumenta, odnosno zapisa kojeg bi mu mogao dostaviti jer ne vodi evidencije sa specificiranim podacima za točno određene medije i medijske tvrtke i isplate vršene pojedinim medijima i medijskim tvrtkama, kao niti evidencije o iznosima koje je „oprostio“ medijskim tvrtkama niti posebne evidencije o iznosima koje treba naplatiti medijima i to za svako pojedino razdoblje za koje žalitelj traži informaciju. Također, navodi se da trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. ne posjeduje jedinstveni dokument koji sadrži objedinjene informacije za sve nabrojane medijske kuće iz zahtjeva za pristup informacijama, dok bi izrada takvog dokumenta iziskivala izradu dodatnih izvještaja i analize podataka, odnosno bilo bi nužno izdvajati sve izvršene uplate u navedenom razdoblju na način da se iz kontnih kartica izdvajaju uplate svakom pojedinom mediju i zasebna knjiženja i to za razdoblje od pet godina. Ističe se da bi ishođenje traženih informacija na način na koji žalitelj to traži dovelo bi do značajnog opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer bi iziskivalo mnogo vremena i dodatno opteretilo zaposlenike.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelja, isti nepotpuno interpretiralo te pogrešno primijenilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, logična je pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. i trgovačkom društvu Sanitat Dubrovnik d.o.o. odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati. Dakle, ukupan iznos plaćanja nekog konta izračunava se na temelju pojedinačnih uplata i isplata o izvršenju kojih mora postojati neki dokumentirani zapis podataka - račun, uplatnica, faktura, odluka ili ugovor i slično.

Tijelo javne vlasti nije dužno, kako i samo navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, na temelju navedenih dokumenata raditi analize i posebna izvješća, i na taj način stvarati novu informaciju, već utvrditi koje dokumente posjeduje kao već izrađene informacije, a koji sadrže podatke koje je žalitelj zatražio i na temelju kojih može sam doći do oblika informacije iz zahtjeva od 5. svibnja 2020. godine

Posebno se napominje da bi pri rješavanju predmetnog zahtjeva trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. trebalo uzeti u obzir i već postojeću praksu Povjerenika za informiranje, vezano za kontne kartice, a koja je potvrđena i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz 2016. godine: Poslovni broj: UsII-92/16-9, UsII-95/16-8, UsII-97/16-7, UsII-96/16-10 i UsII-93/16-7.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

Prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti dužno je utvrditi posjeduje li informacije koje su predmet žaliteljevog zahtjeva te ukoliko iste posjeduje, dužno je, utvrditi postoje li ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, čime će utvrditi može li se žalitelju omogućiti pravo na pristup traženim informacijama. Također, potrebno je uzeti u obzir da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Vezano za točku 2. zahtjeva, isti je također nejasan, jer nije jasno koji bi bio kriterij za utvrđivanje je li neka pravna ili fizička osoba povezana s medijima te ukoliko prvostupanjsko tijelo ne može sa sigurnošću utvrditi što žalitelj traži svojim zahtjevom, tada je isto dužno pozvati podnositelja da svoj zahtjev ispravi u smislu članka 20. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva na ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti će odbaciti zahtjev rješenjem.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan