KLASA: UP/II-008-07/21-01/330

URBROJ: 401-01/06-21-4

Zagreb, 17. svibnja 2021. godine

       

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljenoj protiv rješenja trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o., Broj: 01-7/2-21. PI od 30. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o., Broj: 01-7/2-21. PI od 30. ožujka 2021. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o iznosima koje su uplatile političke stranke (ili druge pravne i fizičke osobe) za promociju tj. korištenje oglasnih površina kojima upravlja trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. u svrhu političke promocije (kandidata i političkih stranaka) u obliku iznosa kojeg su uplatili te područja u kojem su reklamirani, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se traženje žalitelja ne smatra traženjem informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi navodi što je tražio u predmetnom zahtjevu podnesenom trgovačkom društvu Sanitat Dubrovnik d.o.o.. Ističe da percepcija njegovog zahtjeva iz obrazloženja osporenog rješenja koju navodi tijelo javne vlasti nije točna obzirom da je samo tražio iznose koji su uplaćeni a ne specificirane podatke, kao i da je točka 3. zahtjeva jednostavno pojašnjenje mogućih nepoznanica koju je naveo poučen ranijim iskustvom s postupanjem prvostupanjskog tijela. Zaključno navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i uskratu zatražene informacije te drugostupanjskom tijelu predlaže da poništi osporeno rješenje te mu omogući pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Iz predmetne žalbe te osporenog rješenja proizlazi da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. ožujka 2021. godine zatražio informacije o: iznosima koje su uplatile političke stranke (ili druge pravne osobe i fizičke osobe) za promociju tj. korištenje oglasnih površina kojima upravlja trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. u svrhu političke promocije (kandidata ili političkih stranaka) u razdoblju od 1. srpnja 2020. godine do 1. ožujka 2021. godine; u svom zahtjevu žalitelj je također naveo i da ukoliko im bude potrebno pojašnjenje pod političkim strankama podrazumijeva one koje djeluju na području Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije), te da informacije moli u obliku iznosa kojeg su pojedini uplatili te područja na kojima su isti reklamirani, u kojem obujmu i sl.

Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. o navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što se traženje žalitelja ne smatra traženjem informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

U obrazloženju osporenog rješenja je uz citiranje odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnome navedeno kako je uvidom u predmetni zahtjev žalitelja utvrđeno da on traži informacije koje prvostupanjsko tijelo ne posjeduje u obliku određenog dokumenta odnosno zapisa podataka koji bi se mogao dostaviti korisniku, jer ne vodi evidencije sa specificiranim podacima za točno određene političke stranke ili fizičke i pravne osobe, odnosno ne vodi posebne evidencije za svaku stranku o područjima na kojima su isti reklamirani i u kojem obujmu, a kako je to traženo u zahtjevu. Također je navedeno kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje jedinstveni dokument koji bi sadržavao objedinjene informacije za sve nabrojane političke stranke, a da bi izrada takvog dokumenta iziskivala izradu dodatnih izvještaja i analize podataka te da bi se moralo izdvojiti sve izvršene uplate u traženom razdoblju odnosno iz kontnih kartica izdvajati uplate po pojedinim strankama te informacije o području na kojem su iste reklamirane.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da tražene podatke ne posjeduje kao gotovu odnosno izrađenu informaciju, nego da bi se informacija koju posjeduje trebala izraditi iz postojećih podataka koje ima u posjedu.

U žalbenom postupku, a slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/21-01/251, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 7. travnja 2021. godine, trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. je u prilogu akta Broj: 01-7/4-21. PI od 14. travnja 2021. godine, dostavilo spis predmeta, u kojem je istaknuvši da se radi o dostavljanju informacija koje su predmet ovog postupka koje ima u posjedu, navelo iznose koji su prvostupanjskom tijelu uplaćeni za korištenje oglasnih površina kojima isto tijelo javne vlasti upravlja.

S obzirom da je iz navedenog bilo razvidno da se radi o informaciji koja je izrađena nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, odnosno da se ne radi o dokumentu iz kojeg bi bilo vidljivo iz kojeg drugog dokumenta su ti podaci preuzeti, aktom KLASA: UP/II-008-07/21-01/330, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 21. travnja 2021. godine Ured povjerenika za informiranje je zatražio od trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. da kao nadopunu spisa predmeta dostavi informacije koje su predmet ovog postupka odnosno preslike dokumenta (ispisa podataka) iz kojeg su vidljivi podaci o traženim uplatama iz predmetnog zahtjeva.

Trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. se aktom Broj: 01-7/6-21. PI od 28. travnja 2021. godine, očitovalo kako je ranijim dopisom dostavilo drugostupanjskom tijelu podatke o iznosima koje su uplatile političke stranke za korištenje oglasne površine kojima ono upravlja, kao i da utvrđenje žalbenog tijela iz gore citiranog akta KLASA: UP/II-008-07/21-01/330, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 21. travnja 2021. godine o tome da se radi o naknadno izrađenoj informaciji ide u prilog obrazloženju osporenog rješenja kojim je odbijen zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što se traženje žalitelja ne smatra traženjem informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona. U navedenom očitovanju je navedeno i kako je ono što žalitelj traži izvan područja davanja izrađenih informacija te ulazi u područje računalne forenzike, a koja da se sastoji od raznih metoda prikupljanja, analize i prezentacije podataka a što bi u ovom slučaju predstavljalo izradu analize i stvaranja nove informacije kako je to opisano u članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U navedenom aktu prvostupanjsko tijelo se ponovo očitovalo kako ne posjeduje dokumente ili ispise podataka iz kojih su vidljivi traženi podaci koje bi moglo dostaviti Uredu povjerenika za informiranje.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja ili dorađivati postojeće informacije te na taj način izrađivati novu informaciju.

Uzimajući u obzir navedeno nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno kako je trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. postupajući po predmetnom zahtjevu iz utvrđenog činjeničnog stanja izvuklo pogrešan zaključak i posljedično pogrešno primijenilo materijalno pravo, neovisno o tome što je u obrazloženju osporenog rješenja navelo i doslovno isto gore navedeno tumačenje pojma informacije u zakonskom smislu, a koje je sastavni dio već utvrđene prakse Povjerenika za informiranje, koja je javno dostupna u tražilici odluka i mišljenja TOM na poveznici https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.

Naime, u konkretnom slučaju je po logici stvari te uzimanjem u obzir očitovanja samog prvostupanjskog tijela koja su dostavljena Uredu povjerenika za informiranje, u žalbenom postupku zaključeno da trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. posjeduje u zahtjevu zatražene informacije odnosno barem dio tih informacija, te da se radi o informacijama koje se mogu podvesti pod traženje podataka sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Vezano za navedeno se ističe kako je logična pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane prvostupanjskog tijela i samom tijelu javne vlasti odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati. Dakle, ukupan iznos plaćanja nekog konta izračunava se na temelju pojedinačnih uplata i isplata o izvršenju kojih mora postojati neki dokumentirani zapis podataka - račun, uplatnica, faktura, odluka ili ugovor i slično. S obzirom na navedeno, razvidno je da je žalitelj u predmetnom slučaju tražio informacije u zakonskom smislu te da bi iste tijelo javne vlasti moralo posjedovati. Naime, notorna je činjenica da svako tijelo javne vlasti mora voditi podatke o potrošnji sredstava i uplatama koje se vrše na njegov račun te mora posjedovati informacije u materijaliziranom obliku, odnosno informacije o navedenom koje se mogu na jednostavan način ispisati iz računalnog programa u kojem se vodi knjigovodstvo tijela javne vlasti.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev za u istom navedeno razdoblje ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da se zatražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima te bi trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko u pogledu zatraženih informacija iz zahtjeva postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes, a pri navedenom bi se prvostupanjsko tijelo trebalo voditi Smjernicama za test razmjernosti i javnog interesa, koje su objavljene na internetskoj stranici Povjerenika za informiranje. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće korisniku omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.

Posebno se napominje da pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno preslikama dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka, a što u konkretnom slučaju znači da tijelo javne vlasti nije dužno po zahtjevu žalitelja raditi analizu ili izdvajati podatke, nego da treba odlučiti o dostupnosti ispisa onih kontnih kartica koje sadrže uplate korisnika u zatraženom razdoblju, a pri čemu treba voditi računa i o opsegu zahtjeva žalitelja. Uzimajući u obzir da se zahtjev žalitelja odnosi samo na uplate vezane za reklamiranje političkih stranaka i pojedinaca u svrhu političke promocije, na takvim bi se ispisima kontnih kartica trebalo prekriti sve one podatke koje žalitelj nije tražio, odnosno koji se ne odnose na uplate navedene u predmetnom zahtjevu, a nakon toga odlučiti o dostupnosti traženih informacija koje preostanu na navedenim ispisima i odnose se na njegov zahtjev.

Posebno se napominje da bi pri rješavanju predmetnog zahtjeva trgovačko društvo Sanitat Dubrovnik d.o.o. trebalo uzeti u obzir i već postojeću praksu Povjerenika za informiranje, vezano za kontne kartice, koja je potvrđena i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz 2016. godine: Poslovni broj: UsII-92/16-9, UsII-95/16-8, UsII-97/16-7, UsII-96/16-10 i UsII-93/16-7, a kojom je odlučeno o djelomičnoj dostupnosti kontnih kartica po određenim godinama i to u odnosu na podatke o isplatama i uplatama koji su u istima navedeni.

Slijedom svega navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 4. te članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                     POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                dr. sc. Zoran Pičuljan