KLASA: UP/II-008-07/20-01/892

URBROJ: 401-01/04-21-4

Zagreb, 18. lipnja 2021.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-4 od 2. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-4 od 2. srpnja 2020. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio da mu se  na temelju članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama omogući pristup informacijama s kojima raspolaže Ministarstvo, a odnose se na nalaz Financijske policije slijedom pregleda  poslovanja u trgovačkom društvu Exportdrvo d.d. Zagreb tijekom 1998. godine, temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi  kako je njegova brokerska kuća ......... prodala trgovačkom društvu Juror d.d. Zagreb, 41.162 dionice trgovačkog društva Exportdrvo d.d. Zagreb za 19,499.219,52 kune, koje do dana podnošenja žalbe nisu isplaćene. Nadalje navodi kako istražuje slučaj, a za što mu je potreban i nalaz Financijske policije slijedom pregleda poslovanja u trgovačkom društvu Exportdrvo d.d. Zagreb tijekom 1998. godine. Ističe kako mu ga Ministarstvo odbija dati jer se navodno radi o poreznoj tajni, a što nikako ne može biti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 30. ožujka 2020. godine, zatražio od Ministarstva da mu se na temelju članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama omogući pristup informacijama s kojima Ministarstvo raspolaže, a odnose se na nalaz Financijske policije slijedom pregleda  poslovanja u trgovačkom društvu Exportdrvo d.d. Zagreb tijekom 1998. godine. Nadalje je utvrđeno da je Ured za velike porezne obveznike Ministarstva dopisom KLASA: 418-02/20-07/2, URBROJ: 513-07-23/02-2020-2 od 11. svibnja 2020. godine, obavijestio žalitelja kako je navedeni Ured zaprimio njegovu predstavku vezano za poreznog obveznika trgovačko društvo Exportdrvo d.d. 21. travnja 2020. godine, da sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) porezno tijelo dužno je čuvati kao poreznu tajnu sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, kao i sve druge podatke s kojim raspolaže u vezi s poreznim postupkom, te s obzirom da se u svom zahtjevu žalitelj poziva na članak 18. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivaju žalitelja da svoj zahtjev podnese na propisanom obrascu. Također je utvrđeno da se žalitelj dana 2. lipnja 2020. godine, podneskom nazvanim žalba, obratio Povjereniku za informiranje vezano za zaprimljenu obavijest Ureda za velike porezne obveznike Ministarstva te da je Ured povjerenika za informiranje dopisom KLASA: 008-04/20-01/383, URBROJ: 401-01/05-20-2 od 12. lipnja 2020. godine, obavijestio Ministarstvo kako je iz dopisa od 11. svibnja 2020. godine vidljivo da predmetni zahtjev nije riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je člankom 23. navedenog Zakona propisano u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev te kada ga odbacuje. Slijedom navedenog Ministarstvo je donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/19-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-4 od 2. srpnja 2020. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu, dok je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog Zakona porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Nadalje se navodi kako je stavkom 3. istog članka propisano da se obveza čuvanja porezne tajne odnosi na sve službene osobe poreznog tijela, vještake i druge osobe koje su uključene u porezni postupak. Također se navodi i da su odredbom članka 8. Općeg poreznog zakona propisana i izuzeća od čuvanja porezne tajne, ali se niti jedno od njih ne može primijeniti na predmetni zahtjev podnositelja.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je Ministarstvo prije donošenja odluke provelo test razmjernosti i javnog interesa, tijekom kojeg je zaključeno da u konkretnom slučaju javni interes ne prevladava u odnosu na štetu po zaštićene interese odnosno da od dva suprotstavljena interesa prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.

Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je Ministarstvo utvrdilo sljedeće: da je mjera ograničenja pristupu informaciji prikladna za ostvarenje cilja koji se želi postići, a to je zaštita zaštićenog interesa iz članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, da je navedena mjera nužna za ostvarenje predmetnog cilja, da ne postoji manje restriktivna mjera kojom se može postići isti cilj, da je mjera proporcionalna stricto sensu tj. da je mjera prikladna i nužna te da njome nije narušena pravedna ravnoteža (nema prekomjeran negativan učinak na prava pojedinca).

Kao informacija koja je predmet postupka, Povjereniku za informiranje dostavljen je Zapisnik Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje financijske policije za Zagrebačku županiju i grad Zagreb, KLASA: 470-06/97-04/409, URBROJ: 513-10-02-97-02 od 24. travnja 1998. godine, te Dopuna Zapisnika KLASA: 470-06/97-04/409, URBROJ: 513-10-02-98-04 od 10. lipnja 1998. godine.

Prema odredbi članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona porezno tijelo dužno je kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.

Odredbom članka 8. stavka 5. Općeg poreznog zakona taksativno su pobrojani slučajevi u kojima obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena.

U žalbenom postupku slijedom navedenih zakonskih odredbi te na temelju dokumentacije spisa predmeta, a ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa provedenog u prvostupanjskom postupku, utvrđeno je da tražena informacija predstavlja poreznu tajnu, da ne postoje izuzetci od obveze čuvanja porezne tajne te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Naime, u konkretnom slučaju razvidno je iskazivanje žaliteljevog posebnog pravnog interesa u kontekstu traženja informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. U skladu s načelom jednakosti propisanim u članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućava se pristup onim informacijama čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem posebnom pravnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija. Dakle, u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, stoga se ne može žalitelj zbog svog posebnog pravnog interesa staviti u povoljniji položaj u odnosu na druge korisnike, već se zahtjev žalitelja rješava u smislu kao da ga je postavila bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Napominje se kako se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da svoja prava ostvari temeljem drugih propisa.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                                                                                                 

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

dr. sc. Zoran Pičuljan