KLASA: UP/II-008-07/20-01/700

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 10. srpnja 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., broj P-248/20-2/AK od 4. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d., broj broj P-248/20-2/AK od 4. svibnja 2020. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio anonimiziranu evidenciju o radnom vremenu za ožujak i travanj 2020. godine te drugu evidenciju iz koje će biti razvidno koliko su radnici tijekom ožujka i travnja 2020. godine provodili na radu kod kuće, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo da su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija osporeno rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer je obrazloženje rješenja nerazumljivo. Smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. travnja 2020. godine od prvostupanjsko tijela tražio evidenciju o radnom vremenu prvostupanjskog tijela za 3. i 4. mjesec 2020. godine te drugu (anonimiziranu) evidenciju iz koje će biti razvidno koliko su radnici prvostupanjskog tijela provodili na radu kod kuće, po danima, broj ostvarenih radnih sati po danima ukoliko je primjenjivo.

U žalbenom postupku, Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19) poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a sukladno stavku 2. navedenog članka evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

Prema članku 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 73/17) propisano je da evidencija o radnom vremenu sadrži najmanje sljedeće podatke: ime i prezime radnika, datum u mjesecu, početak rada, završetak rada, vrijeme i sate zastoja, prekida rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, ukupno dnevno radno vrijeme, sate terenskog rada, sate pripravnosti, vrijeme nenazočnosti na radu: sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom, sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad, sate plaćenih dopusta, sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika, sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, sate provedene u štrajku, sate isključenja s rada (lockout).

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, odlučna činjenica u konkretnom slučaju je ta da žalitelj traži anonimiziranu evidenciju, što znači da žalitelj ne traži da na dostavljenom dokumentu bude ime i prezime radnika ili drugi osobni podaci na temelju kojih bi se mogla identificirati određena fizička osoba.

Osim toga, ako se na traženom dokumentu prekriju svi osobni podaci, kako to žalitelj traži u svom zahtjevu, tada tijelo javne vlasti nije niti dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa, iz razloga što isti nisu niti predmet žaliteljeva zahtjeva, a činjenica što će prvostupanjsko tijelo rješavati zahtjev za pristup informacijama kojim se traži anonimizirana evidencija ne utječe na obveze poslodavca sukladno Zakonu o radu.

Također je nejasno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Sukladno članku 2. alineji 2. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12), klasificiran podatak je onaj koji je nadležno tijelo u propisanom postupku takvim označilo, i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, pa ne bi trebalo biti sporno da anonimizirana evidencija ne predstavlja takvu informaciju.

Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene odredbe članaka 15. stavka 2. točke 4. i članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Posebno se ističe da je prvostupanjsko tijelo Povjereniku za informiranje dostavilo spis predmeta dana 1. srpnja 2020. godine, iako je žalitelj žalbu uložio dana 11. svibnja 2020. godine.

Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije koje su predmet postupka, kao i rok za rješavanje žalbe iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Prvostupanjsko tijelo će također voditi računa o tome da se ne traže osobni podaci zaposlenika, te će uzeti u obzir činjenicu da se podaci iz evidencije o radnom vremenu temelj za isplatu plaće radnicima zaposlenima u tijelu javne vlasti.

U odnosu na evidenciju za travanj 2020. godine, prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir činjenicu da je zahtjev žalitelja podnesen dana 20. travnja 2020. godine, dakle prije isteka navedenog mjeseca, pa treba utvrditi može li se žalitelju djelomično omogućiti pristup anonimiziranoj evidenciji za travanj 2020. godine.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan