KLASA: UP/II-008-07/20-01/498
URBROJ: 401-01/10-20-3
Zagreb, 10. srpnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., URBROJ: 2-20-IP/034-2020 od 10. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., Urbroj: 2-20-IP/034-2020 od 10. lipnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. travnja 2020. godine, kojim je tražio preslike računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama, te podatke o plaćanju po ugovoru i/ili računu, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da istu ulaže zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo i to odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine od trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. kao prvostupanjskog tijela tražio presliku računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od sljedećih dobavljača: VEČERNJI LIST d.o.o, OIB: 92276133102, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, Mediapolis d.o.o., OIB: 00436315186, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, AKTER-PUBLIC d.o.o., OIB: 60260099259, Zagreb, Remetinačka cesta 9/D, REAL GRUPA d.o.o., OIB: 57210097686, Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 31, RTL Hrvatska d.o.o., OIB: 07330149920, Zagreb, Krapinska 45, NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Zagreb, Remetinačka cesta 139, ADRIA NEWS d.o.o., OIB: 1796354848674, Zagreb, Krste Pavletića 1, OTVORENA TELEVIZIJA ZAGREB d.d., OIB: 10379310214, Zagreb, Grada Vukovara 48, Z1 TELEVIZIJA d.o.o., OIB: 93559902375, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, TELEVIZIJA DALMACIJA d.o.o., OIB: 26161359482, Split, Lučica 4, OAR d.o.o., OIB: 26045420112 Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 50a te podatke o plaćanju po navedenom ugovoru.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da žalitelj traži veliki broj informacija, čime dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, obrazloženje pobijanog rješenja svodi na puko reproduciranje odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno u čemu bi se sastojalo opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, odnosno nije detaljno specificiran niti subjektivni, a niti objektivni element zlouporabe prava na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Nadalje, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši Hrvatska elektroprivreda d.d. kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje uvidom u Sudski registar te druge javno dostupne izvore, kao i navode iz dopisa trgovačkog društva LNG HRVATSKA d.o.o. Ur. broj: 2-20-IP/002-2020 od 28. siječnja 2020. godine vezane uz vlasničku strukturu, utvrđuje da trgovačko društvo LNG HRVATSKA d.o.o. jest tijelo javne vlasti te samim time i obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva LNG HRVATSKA d.o.o. ima trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. – HEP (84,18%), koja je u isključivom državnom vlasništvu, a trgovačka društva osnovana posredstvom pravne osobe koja je nesporno tijelo javne vlasti i sama predstavljaju tijelo javne vlasti. Drugim riječima, kada jedno tijelo javne vlasti osnuje trgovačko društvo koje je u njegovom većinskom vlasništvu (50% + 1 dionica), presumpcija je da se i ono smatra tijelom javne vlasti. Istog je pravnog stajališta i Upravni sud Republike Hrvatske, koji u presudi poslovnog broja Us-6433/2011-5 od 26. listopada 2011. godine, daje obrazloženje kako se trgovačka društva koja se nalaze u posrednom vlasništvu Republike Hrvatske odnosno tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, smatraju tijelima javne vlasti.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, posebno stoga što Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije koje su predmet postupka.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan