KLASA: UP/II-008-07/20-01/472

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 17. srpnja 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. Broj: 04/2020 od 28. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. Broj: 04/2020 od 28. svibnja 2020. godine, u dijelu u kojem je pod točkom 1. odbijen zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznose godišnjih bruto plaća po pojedinim članovima uprave.

2.    Predmet se u pogledu informacija navedenih pod točkom 1. izreke ovog rješenja dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem je u točki 1. izreke odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. svibnja 2020. godine za dostavom podataka o iznosima godišnjih bruto plaća članova uprave te godišnjih bruto naknada članovima nadzornog odbora,  po pojedinom članu, u dijelu koji se odnosi na godišnje bruto plaće po svakom članu uprave, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije poslovna tajna sukladno Pravilniku o zaštiti tajnosti podataka prvostupanjskog tijela osobni podaci zaštićeni zakonom koji  se uređuje zaštita osobnih podataka.

U točki 2. izreke osporenog rješenja je navedeno kako isto stupa na snagu danom donošenja.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija osporeno rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer je obrazloženje rješenja površno. Smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Pojašnjava da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo jer su prema odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, a da bruto plaća iz ugovora o radu odnosno naknada za obavljanje poslova članova nadzornog odbora  predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2020. godine od trgovačkog društva Hrvatsko kreditno osiguranje d.d., kao tijela javne vlasti, zatražio sljedeće informacije: moli da mu se dostavi informacije o tome koliko iznosi po svakom članu uprave godišnja bruto plaća i koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora godišnja bruto naknada.

Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. po navedenom zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje, kojim je djelomično odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije o godišnjim iznosima bruto plaća po članovima uprave poslovna tajna te osobni podaci zaštićeni zakonom koji  se uređuje zaštita osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja je u bitnome navedeno kako je u postupku po predmetnom zahtjevu proveden test razmjernosti i javnog interesa te je zaključeno kako se u konkretnom slučaju radi o traženju podataka koje predstavljaju poslovnu tajnu društva te zaštićene osobne podatke. Osim navedenog, istaknuto je da prvostupanjsko tijelo objavljuje tražene informacije u Godišnjim financijskim izvješćima na svojim mrežnim stranicama.  

U osporenom rješenju je nakon navođenja pouke o pravnom lijeku žalitelj, sukladno odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, obaviješten da su vezano za traženje godišnjih bruto iznosa naknada po članovima Nadzornog odbora, javno objavljene Odluke Glavne skupštine prvostupanjskog tijela u Sudskom registru Trgovačkog suda u zagrebu, a da su zbirne informacije javno objavljene na mrežnim stranicama tijela javne vlasti. Zaključno je navedeno kako je prvostupanjsko tijelo privatni osiguratelj koji pruža usluge kreditnog osiguranja poslujući isključivo po tržišnim principima, a svoje poslove obavlja temeljem odredbi Zakona o osiguranju i temeljem suglasnosti Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

 U drugostupanjskom postupku Ured povjerenika za informiranje je aktom UP/II-008-07/20-01/472, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 17. lipnja 2020. godine zatražio od prvostupanjskog tijela javne vlasti dostavu spisa predmeta te u zahtjevu zatraženih informacija sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) te članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno rješavanje, ali bez informacija koje su predmet ovog postupka, s time da je prvostupanjsko tijelo u aktu Broj: 04/2020 od 30. lipnja 2020. godine, a koji je dostavilo žalbenom tijelu dana 6. srpnja 2020. godine pozvalo žalbeno tijelo na uvid u informacije koje su predmet postupka kod prvostupanjskog tijela.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela, kao niti argumentaciju iz osporenog rješenja nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prije svega se ističe da su prema članku 25. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti dužna Povjereniku u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. tog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka.

Prije svega se ističe da su prema članku 25. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti dužna Povjereniku u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. tog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka. Stoga je nejasno iz kojih razloga prvostupanjsko tijelo poziva na uvid u predmetne informacije službenike iz Ureda povjerenika za informiranje, kada je razvidno da se u konkretnom slučaju ne radi o klasificiranim informacijama, jer se radi o isplatama bruto plaća i naknada od strane tijela javne vlasti, a u pogledu kojih je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da u spisu predmeta nisu dostavljene informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku točno utvrditi činjenice te u zakonski propisanom roku sam riješiti ovu upravnu stvar.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da žalbeno tijelo nema u posjedu informacije prvostupanjskih tijela predmet je potrebno vratiti trgovačkom društvu Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. na ponovni postupak.  

Naime, pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da članak 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, na koju se u osporenom rješenju pozvalo prvostupanjsko tijelo, propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna sukladno zakonu.

Vezano za navedeno se ističe da članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog  članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da je jedini dioničar prvostupanjskog tijela Hrvatska banka za obnovu i razvitak, slijedom čega postoji javni interes za transparentnim djelovanjem navedenog trgovačkog društva, kao i načinom trošenja njegovih sredstava. Naime, u spisu predmeta nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepljeni navodi prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da bi traženi podaci predstavljali poslovnu tajnu, a kako je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu.

Posebno se ističe kako je jedini dioničar prvostupanjskog tijela i također obveznik postupanja po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama Hrvatska banka za obnovu i razvitak, koja je razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske, osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Prvostupanjsko tijelo u Zapisniku sa sastanka Povjerenstva za provedbi testa razmjernosti i javnog interesa od 15. svibnja 2020. godine, navodi kako su podaci o iznosu godišnje bruto plaće po članu uprave tajni, da bi se otkrivanjem navedenih informacija izložilo riziku potencijalnih sporova od strane radnika radi povrede ugovorne obveze te bi moglo biti odgovorno za naknadu štete, što bi na njegovo poslovanje ostavilo nesagledive posljedice i veliku štetu, a u konačnici narušilo poslovni ugled, kao i da je irelevantna činjenica tko je njegov jedini dioničar. U istom Zapisniku je navedeno kako su tražene informacije o bruto plaćama članova Uprave kao tajne klasificirane oznakom tajno u skladu s člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama i internim postupanjem trgovačkog društva Hrvatsko kreditno osiguranje d.d., a da je prvostupanjsko tijelo dužno čuvati poslovnu tajnu sukladno Zakonu o zaštiti tajnosti podataka, Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o osiguranju i Kaznenom zakonu, ali bez navođenja konkretnih odredbi koje propisuju takvu obvezu navedenog tijela javne vlasti.

Samo navođenje da bi se omogućavanjem predmetnih informacija žalitelju moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta tijelu javne vlasti, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. Iz navoda osporenog rješenja nije jasno koji se točno interesi i vrijednosti štite onemogućavanjem pristupa traženim informacijama.

Naime, uzimajući u obzir tražene informacije u cjelini razvidno je da se radi se o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti, koje nije privatni osiguratelj, kako to u osporenom rješenju navodi prvostupanjsko tijelo čiji je jedini dioničar drugo tijelo javne vlasti koje je u 100%-om vlasništvu Republike Hrvatske, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu  odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim navedenog, a u odnosu na razlog ograničenja pristupa traženim informacijama naveden u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, ističe se da sukladno dosadašnjoj praksi žalbenog tijela koja je potvrđena i pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti te bruto iznosi koji su ima isplaćeni ne predstavljaju zaštićene osobne podatke.

Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja. Prvostupanjsko tijelo također treba voditi računa o tome da se ne traže osobni podaci nego bruto iznosi plaća i naknada pojedinih članova Uprave i Nadzornog odbora na godišnjoj razini.

Posebno se ističe da je u pogledu dijela obrazloženja osporenog rješenja u kojem je žalitelj obaviješten sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ukoliko nije zadovoljan objavljenim informacijama žalitelj ovlašten podnijeti zahtjev za dopunu ili ispravak informacije sukladno odredbi članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                            POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                        dr. sc. Zoran Pičuljan