KLASA: UP/II-008-07/20-01/336
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 17. srpnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Centar za vozila Hrvatske d.d. I/20, broj: 1520-06/20 od 24. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Centar za vozila Hrvatske d.d. I/20, broj: 1520-06/20 od 24. lipnja 2020. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. svibnja 2020. godine za dostavom podataka o iznosima godišnjih bruto plaća članova uprave te godišnjih bruto naknada članovima nadzornog odbora, po pojedinom članu, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije poslovna tajna sukladno Pravilniku o zaštiti tajnosti podataka prvostupanjskog tijela.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija osporeno rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer je obrazloženje rješenja površno. Smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Pojašnjava da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo jer su prema odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, a da bruto plaća iz ugovora o radu odnosno naknada za obavljanje poslova članova nadzornog odbora predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2020. godine od trgovačkog društva Centar za vozila Hrvatske d.d., kao tijela javne vlasti, zatražio sljedeće informacije: moli da mu se dostavi informacije o tome koliko iznosi po svakom članu uprave godišnja bruto plaća i koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora godišnja bruto naknada.
Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Centar za vozila Hrvatske d.d. po navedenom zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje, kojim je odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije poslovna tajna sukladno Pravilniku o zaštiti tajnosti podataka prvostupanjskog tijela I/1, broj: 1285-1/2005 od 29. travnja 2005. godine.
U obrazloženju osporenog rješenja je u bitnome navedeno kako je u postupku po predmetnom zahtjevu proveden test razmjernosti i javnog interesa te je zaključeno kako se u konkretnom slučaju radi o traženju podataka koje predstavljaju poslovnu tajnu društva, a u prilog navedenom stavu se citiraju odredbe iz gore citiranog Pravilnika. Istaknuto je kako prvostupanjsko tijelo osim poslova organiziranja i jedinstvenog provođenja tehničkih pregleda vozila, organiziranja poslova registracije vozila u stanicama za tehničke preglede vozila i izdavanja pokusnih pločica kao javne ovlasti sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), obavlja i niz registriranih djelatnosti komercijalnog karaktera. Osim navedenog, istaknuto je da prvostupanjsko tijelo objavljuje sve informacije koje se odnose na izvršavanje javne ovlasti. Također je istaknuto kako Glavnu skupštinu društva čine dioničari fizičke osobe a da članove Nadzornog odbora ne imenuju državna tijela, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o javnim sredstvima te je stoga nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa bilo potrebno odbiti zahtjev žalitelja zbog zaštite poslovne tajne društva.
U drugostupanjskom postupku Ured povjerenika za informiranje je aktom UP/II-008-07/20-01/336, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 29. svibnja 2020. godine zatražio od tijela javne vlasti dostavu spisa predmeta te u zahtjevu zatraženih informacija sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) te članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno rješavanje, ali bez informacija koje su predmet ovog postupka, s time da se prvostupanjsko tijelo u aktu I/20, broj: 1520-06/20 od 24. lipnja 2020. godine, a koji je dostavilo žalbenom tijelu dana 26. lipnja 2020. godine očitovalo kako ostaje kod svoje odluke te je navedeno kako je žalbenom tijelu prethodno dostavljen cjelokupni prvostupanjski spis predmeta sa svim pravno-relevantnim činjenicama i aktima temeljem kojih je odbijen predmetni zahtjev.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela, kao niti argumentaciju iz osporenog rješenja nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prije svega se ističe da su prema članku 25. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti dužna Povjereniku u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. tog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka.
Stoga netočno prvostupanjsko tijelo navodi kako je žalbenom tijelu dostavilo cjelokupan spis predmeta, kada je uvidom u dostavljeni spis utvrđeno da se u istome ne nalaze informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja, a također u spisu predmeta nema pisanog traga o tome na koji način je proveden test razmjernosti i javnog interesa na koji se prvostupanjsko tijelo poziva u obrazloženju rješenja, iz kojeg razloga u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku točno utvrditi činjenice te u zakonski propisanom roku sam riješiti ovu upravnu stvar.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da žalbeno tijelo nema u posjedu informacije prvostupanjskih tijela predmet je potrebno vratiti trgovačkom društvu Centar za vozila Hrvatske d.d. na ponovni postupak.
Naime, pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da članak 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, na koju se u osporenom rješenju pozvalo prvostupanjsko tijelo, propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna sukladno zakonu.
Vezano za navedeno se ističe da članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da prvostupanjsko tijelo poslove temeljem zakonski definiranih javnih ovlasti, slijedom čega postoji javni interes za transparentnim djelovanjem navedenog trgovačkog društva, kao i načinom trošenja njegovih sredstava. Naime, u spisu predmeta ničim nisu potkrijepljeni navodi prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da bi traženi podaci predstavljali poslovnu, a kako je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu, nego se samo pozvalo na vlastiti Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka I/1, broj: 1285-1/2005 od 29. travnja 2005. godine, koji prileži spisu predmeta. Uvidom u navedeni akt utvrđeno je da njegove odredbe nisu usklađene sa odredbom o poslovnoj tajni iz Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Samo navođenje da bi se omogućavanjem predmetnih informacija žalitelju moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta tijelu javne vlasti, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. Iz navoda osporenog rješenja nije jasno koji se točno interesi i vrijednosti štite onemogućavanjem pristupa traženim informacijama.
Naime, uzimajući u obzir tražene informacije u cjelini razvidno je da se radi se o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja. Prvostupanjsko tijelo također treba voditi računa o tome da se ne traže osobni podaci nego bruto iznosi plaća i naknada pojedinih članova Uprave i Nadzornog odbora na godišnjoj razini.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan