KLASA: UP/II-008-07/20-01/462
URBROJ: 401-01/06-20-2
Zagreb, 23. lipnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/20-01/01, URBROJ: 338-01-06-20-01 od 28. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/20-01/01, URBROJ: 338-01-06-20-01 od 28. svibnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadom troška poštarine od 14,60 kn.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o računima za robu i/ili usluge od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od pojedinačno navedenih pravnih osoba/dobavljača za izvršene usluge oglašavanja odnosno korištenje medijskog prostora, temeljem članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što žalitelj po zaprimljenom pozivu nije nadopunio svoj zahtjev na način da navede u vezi kojih ugovora sa u zahtjevu navedenim dobavljačima traži preslike računa za izvršene usluge.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da ulaže žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede upravnog postupka. Nadalje, navodi da je u osporenom rješenju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u bitnome odbacio njegov zahtjev jer da je nerazumljiv i nepotpun, a on da nije postupilo po prethodnom pozivu navedenog tijela javne vlasti da ga dopuni. Ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), jer je informacija koju je tražio u zahtjevu za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine detaljno opisa radi čega nije bilo razloga za odbacivanje zahtjeva kao neurednog ili nerazumljivog. Također navodi kako potražuje trošak poštarine u iznosu od 14,60 kn. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 15. travnja 2020. godine, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, podnio zahtjev za pristup informacijama naslova – Zahtjev za pristup informacijama 20 055 usluge oglašavanja korištenje medijskog prostora, a u kojem je zatražio presliku zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od sljedećih dobavljača – VEČERNJI LIST d.o.o., HANZA MEDIA d.o.o., MEDIA POLIS d.o.o., AKTER PUBLIC d.o.o., REAL GRUPA d.o.o., RTL HRVATSKA d.o.o., NOVA TV d.d., ADRIA NEWS d.o.o., OTVORENA TELEVIZIJA ZAGREB d.d., Z TELEVIZIJA d.o.o., TELEVIZIJA DALMACIJA d.o.o., OAR d.o.o. – podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i/ili računu.
Također je utvrđeno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje postupivši po navedenom zahtjevu žalitelju dostavilo akt KLASA: 008-01/20-01/68, URBROJ: 338-01-02-06-02 od 29. travnja 2020. godine, kojim ga je pozvalo da u roku od 5 dana od zaprimanja navedenog dopisa dostavi nadopunu zahtjeva tako da pojasni u vezi kojih ugovora sa u zahtjevu navedenim dobavljačima traži preslike računa za izvršene usluge.
S obzirom žalitelj u ostavljenom roku nije dostavio zatraženo pojašnjenje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je rješenjem KLASA: UP/I-008-01/20-01/01, URBROJ: 338-01-06-20-01 od 28. svibnja 2020. godine, temeljem članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 20. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva na ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se informaciji radi, tijelo javne vlasti odbacit će zahtjev rješenjem.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je žalitelj gore citirani akt kojim je zatraženo pojašnjenje zahtjeva zaprimio 4. svibnja 2020. godine i nije po istom postupio te da prvostupanjsko tijelo smatra da se iz predmetnog zahtjeva žalitelja ne može točno utvrditi koja se informacija traži.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Naime, iz zahtjeva žalitelja je razvidno da se njime traže informacije u pogledu izvršenih usluga oglašavanja odnosno korištenja medijskog prostora temeljem ugovora s različitim pravnim osobama koje pružaju navedene usluge, a koje je poimenično naveo u istom zahtjevu, a iz čega proizlazi da predmetni zahtjev sadrži dovoljno podataka da bi se moglo utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na navedeni zahtjev tijelo javne vlasti ima u svom posjedu te da je prvostupanjsko tijelo neopravdano tražilo žalitelja da pojasni svoj zahtjev.
Sukladno članku 7. stavku 2. točki 3. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu („Narodne novine, 124/14, 115/15, 87/16, 3/18 i 126/19) propisano je da proračun i proračunski korisnici obvezno vode analitička knjigovodstva financijske obveze i imovina i to: potraživanja i obveze (po subjektima, računima, pojedinačnim iznosima, rokovima dospjelosti i zateznim kamatama i dr.). Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je prvostupanjsko tijelo dužno voditi podatke po subjektima i pojedinačnim iznosima, pa dovodeći u vezu navedeno sa sadržajem dokumenta „Rashodi i izdaci po poslovnim suradnicima, jasno je da je podatak o isplatama koje je prvostupanjsko tijelo izvršilo odvjetnicima informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je logična je pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane prvostupanjskog tijela odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati iz računalnog programa u kojem se vodi knjigovodstvo tijela javne vlasti. Dakle, ukupan iznos plaćanja nekog konta izračunava se na temelju pojedinačnih uplata i isplata o izvršenju kojih mora postojati neki dokumentirani zapis podataka - račun, uplatnica, faktura, odluka ili ugovor i slično. S obzirom na navedeno, razvidno je da je žalitelj u predmetnom slučaju tražio informaciju u zakonskom smislu te da bi istu tijelo javne vlasti moralo posjedovati te je iz zahtjeva žalitelja jasno vidljivo da se traže podaci o plaćanjima za usluge oglašavanja u medijskom prostoru pojedinačno navedenih medijskih kuća.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da žalbeno tijelo nema u posjedu informacije prvostupanjskih tijela predmet je potrebno vratiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na ponovni postupak.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev za u istom navedeni period ima u svom posjedu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir da se zatražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima te bi trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko u pogledu zatraženih informacija iz zahtjeva postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.
Slijedom svega navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom poštanskih troškova, isti je neosnovan iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.
Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.
Slijedom svega navedenog, kako Zakon o pravu na pristup informacijama, a niti Zakon o općem upravnom postupku ne predviđaju mogućnost da Povjerenik za informiranje odlučuje o troškovima žalbenog postupka, valjalo je odbiti zahtjev žalitelja za naknadom poštanskih troškova.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan