KLASA: UP/II-008-07/20-01/311
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 29. lipnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-2128/2019/MPS od 23. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-2128/2019/MPS od 23. ožujka 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijeno je 10 zahtjeva za pristup informacijama, koji se pobliže navode niže u ovom rješenju, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama,
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek prvostupanjskog postupka. Ističe da prvostupanjsko tijelo uopće nije razmotrilo njegove zahtjeve, odnosno da osporeno rješenje nema nikakve veze s njegovim upitima. Navodi da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno zahtjev ustupiti u smislu članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama, ako zna koje tijelo posjeduje tražene informacije. Također ističe da je prvostupanjsko tijelo dužno pozvati ga na ispravak u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva. Ističe da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno donijeti pojedinačno rješenje po svakom njegovom zahtjevu. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj podnio deset zahtjeva za pristup informacijama, koji su zaprimljeni kod prvostupanjskog tijela dana 16. ožujka 2020. godine, a u kojima traži doslovno sljedeće:
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj u konkretnom slučaju ne traži informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U navedenom rješenju jasno je naznačeno da se ne radi o zahtjevima za pristup informacijama žalitelja, s obzirom da je žalitelj tražio da mu tijelo javne vlasti računa dužinu dionice autoceste, odnosno da mu daje određena objašnjenja.
U navedenom rješenju jasno je naznačeno da je žalitelj kao potrošač podnosio prigovore koji su bitnom slični upitima koji su predmet navedenog postupka, te je također navedeno da je prvostupanjsko tijelo žalitelju odgovorilo na sve upite vezano za prigovor na visinu cestarine za korištenje dionice autoceste A3 (dopis prvostupanjskog tijela, Broj: 4211-100-923/18 od 5. lipnja 2018. godine).
Osim toga, u navedenom postupku također je utvrđeno da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz-128/15 od 21. prosinca 2016. godine odbačen zahtjev žalitelja vezano za ocjenu zakonitosti odredaba Cjenika trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o.
Uzimajući u obzir navedeno, Povjerenik za informiranje je utvrdio da se zahtjevima žalitelja ne traži informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a prema saznanjima Povjerenika za informiranje protiv navedenog rješenja žalitelj nije pokrenuo upravni spor.
Slijedom navedenog, a razmatrajući zahtjeve žalitelja u ovom postupku, Povjerenik za informiranje ističe da su u bitnom identični zahtjevima žalitelja od 26. kolovoza i 29. kolovoza 2019. godine, a koji su bili predmet ispitivanja u žalbenom postupku kod Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/731.
Sama činjenica što je žalitelj u zahtjevima koji su predmet ovog postupka naglasio da traži informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nije od utjecaja, s obzirom na to da u žalbenom postupku nije utvrđeno da bi prvostupanjsko tijelo posjedovalo tražene podatke kao informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
To posebno potvrđuju zahtjevi pod točkama 6, 7. i 8 u kojima se od prvostupanjskog tijela traži odgovor na određeno pitanje, a što se ne može smatrati traženjem informacije, dok se preostali zahtjevi u bitnom predstavljaju traženje objašnjenja ili kalkulacije od prvostupanjskog tijela.
U odnosu na navod žalitelja da je o svakom zahtjevu trebalo donijeti pojedinačno rješenje, Povjerenik za informiranje ističe da nema zapreke da prvostupanjsko tijelo jednim rješenjem odluči o svim zahtjevima žalitelja, a činjenica što prvostupanjsko tijelo nije donijelo zaključak o spajanju navedenih postupaka ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
Što se tiče navoda žalitelja da ga je prvostupanjsko tijelo bilo dužno pozvati na ispravak ako je smatralo zahtjev nerazumljivim, ističe se da su zahtjevi žalitelja razumljivi, samo što isti ne predstavljaju traženje informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa niti ne dolazi do primjene odredba članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na ustupanje zahtjeva, Povjerenik za informiranje ponovno ističe da pristup informaciji podrazumijeva pristup gotovoj informaciji, što znači da tijela javne vlasti nisu dužna vršiti dodatne analize i izračune kako bi došla do informacije koju žalitelj traži.
U konkretnom slučaju, to znači da prvostupanjsko tijelo nije dužno računati dužinu određene dionice autoceste, jer bi prihvaćanje suprotnog stava značilo da bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti određenu analizu i izračun, čime bi se dovelo u pitanje i funkcioniranje tijela javne vlasti kada bi isto moralo korisnicima izrađivati informacije na način na koji korisnici žele, a što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pro tome također treba naglasiti da je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, a žaliteljevo multipliciranje postupaka kod prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, te opetovano ustrajanje na istim upitima, pored činjenice da je na žaliteljeve upite (kao potrošača) prvostupanjsko tijelo već odgovorilo, te da su se nadležna tijela (Visoki upravni sud Republike Hrvatske) bavila pitanjem zakonitosti cjenika autoceste, sasvim sigurno ne doprinosi ostvarenju svrhe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan