URBROJ: 401-01/06-20-3
Zagreb, 3. lipnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatskaelektroprivreda d.d., broj: E-6750/19/ZV od 11. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d. broj: E-6750/19/ZV od 11. listopada 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o ukupnim isplatama pojedinim odvjetnicima i i javnim bilježnicima trgovačkog društva HEP Opskrba d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, jer navodi prvostupanjskog tijela iz njegovog obrazloženja ne sadržavaju odlučne činjenice, obzirom da u istom nisu navedena niti subjektivna niti objektivna obilježja navodne zloupotrebe prava na pristup informacijama. Ističe da ostali navodi o brojnosti zahtjeva upućenim trgovačkom društvu Hrvatskoj elektroprivredi d.d. te trgovačkim društvima u kojim je ona član društva iz razloga što je internom odlukom odlučeno da po svim zahtjevima za pristup informacijama postupa njegov službenik za informiranje koji do sada nije udovoljio niti jednom njegovom zahtjevu nisu od utjecaja na pravilno rješavanje ove upravne stvari. Nadalje navodi da pristup podacima o raspolaganju javnim sredstvima mora biti automatski dostupan svakome pa u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, obzirom na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i da tijelo javne vlasti ima u posjedu tražene podatke. Također, navodi da je u osporenom rješenju počinjena bitna povreda načela upravnog postupka iz članka 30. te 50. do 52. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama označenim brojem 17-2234/17-93/66 zatražio od trgovačkog društva HEP Opskrba d.o.o. informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima te o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima, po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima, u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine. Također proizlazio da je o navedenom zahtjevu trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. donijelo osporeno rješenje broj: E-6750/19/ZV od 11. listopada 2019. godine, kojim je odbijen zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup infomracijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Uvidom u izreku osporenog rješenja utvrđeno je da je istim odlučeno o zahtjevima za pristup informacijama žalitelja te da je u obrazloženju naveden sadržaj zahtjeva na koji se odnosi predmetna žalba te drugih njegovih zahtjeva, ali bez navođenja kada su isti podneseni. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko također navodi kako smatra da trgovačko društvo HEP Opskrba d.o.o. ne predstavlja tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da se informacije koje žalitelj traži javno objavljuju i mogu se pronaći na internetskim stranicama.
Uvidom u spis predmeta koji je dostavljen od prvostupanjskog tijela aktom E-650/20/ZV od 28. siječnja 2020. godine, utvrđeno je sa se u istom ne nalazi predmetni zahtjev niti original rješenja te da nisu dostavljene inoformacije koje su premet ovog postupka, osim za 2017. godinu (na godišnjoj razini).
Stoga je u žalbenom postupku aktom KLASA: UP/II-008-07/20-01/82, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 5. veljače 2020. godine u pogledu navedenog zatražena nadopuna spisa predmeta, koja nije dostavljena žalbenom tijelu do dana izrade ove odluke.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da žalitelj podnošenjem velikog broja zahtjeva za pristup informacijama traži veliki broj informacija, čime dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
lako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, osnovano žalitelj u žalbi navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, s obzirom da se obrazloženje pobijanog rješenja svodi na puko reproduciranje odredbe članka 23. stavka 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno u čemu bi se sastojalo opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.
Naime, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Osim toga, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usl 1-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši prvostupanjsko tijelo kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usll-265/17 od 25. listopada 2018. godine zauzet je stav da podaci o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117, stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Osim toga, posebno se ističe da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nije dostavljen cjelovit spis predmeta po predmetnom zahtjevu, a nisu dostavljene niti informacije o isplatama javnim bilježnicima i odvjetnicima za traženo razdoblje, osim za 2017. godinu u cjelini, iz kojeg razloga u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku točno utvrditi činjenice te sam riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan