KLASA: UP/II-008-07/19-01/845
URBROJ: 401-01/04-20-2
Zagreb, 8. svibnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-008-02/19-01/5, URBROJ: 443-14-2-2-19-5 od 29. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-008-02/19-01/5, URBROJ: 443-14-2-2-19-5 od 29. listopada 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru provedenom na temelju prijave u apartmanima Residence V u Poreču, na adresi Špadići 92, KLASA: 334-09/19-02/205, URBROJ: 443-08-10-08/01-19-1 od 21. kolovoza 2019. godine, na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:
- na stranici 1 – podatak o imenu i prezimenu, datumu i godini rođenja, OIB-u i adresi prebivališta stranke, odnosno pružatelja usluge smještaja
- na stranici 2 – podatak o imenu i prezimenu stranke, odnosno pružatelja usluge smještaja
- na stranici 3 – podatak o imenu i prezimenu te vlastoručni potpis stranke, odnosno pružatelja usluge smještaja.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru provedenom na temelju prijave u apartmanima Fabič, na adresi Špadići 94, KLASA: 334-09/19-02/350, URBROJ: 443-08-10-08/01-19-1 od 21. kolovoza 2019. godine, na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:
- na stranici 1 – podatak o imenu i prezimenu, datumu i godini rođenja, OIB-u i adresi prebivališta stranke, odnosno pružatelja usluge smještaja
- na stranici 2 – podatak o imenu i prezimenu te vlastoručni potpis stranke, odnosno pružatelja usluge smještaja.
4. Nalaže se Državnom inspektoratu da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je zatražila preslike zapisnika napravljenih od strane Turističke inspekcije po njenoj prijavi za Apartments Residence V, Špadići 92, Poreč i Apartments Fabič, Špadići 94, Poreč. Predmetni zahtjev žaliteljice odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. citiranog Zakona i člankom 57. stavkom 6. i 7. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) iz razloga što su zatražene informacije ograničene u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto osporava u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica smatra da u konkretnom slučaju test razmjernosti i javnog interesa nije bio proveden u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, odnosno da je isti bio proveden „pro forma“. Također, smatra da provedba testa razmjernosti i javnog interesa mora rezultirati smislenom i uvjerljivom argumentacijom, te da se bez iste može tvrditi da navedeni test razmjernosti i javnog interesa zapravo uopće nije ni proveden. Navodi da u osporavanom rješenju Državnog inspektorata nema nikakve argumentacije, odnosno da nije objašnjeno zašto u konkretnom slučaju prevladava potreba za ograničenjem informacije, a ne javni interes da se zatražena informacija dobije, da nema nikakvih argumenata „za“ i „protiv“ objave. Navodi da Državni inspektorat u konkretnom slučaju nije presudio da li prevladava pravo na pristup informacijama ili pravo čuvanja inspekcijske tajne, niti je objasnio da li bi i kako bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji taj interes po ograničenju informacije bio povrijeđen. Ukazuje da je cilj testa razmjernosti i javnog interesa razmotriti da li unatoč ograničenju, informacija ipak treba biti javno dostupna. Nadalje, smatra da je javni interes u konkretnom slučaju jači od interesa za ograničavanjem informacije, jer potrošači imaju pravo da dobiju informacije o apartmanima zbog postojanja mogućnosti da se ne poštuje potrošačko pravo i da javnost ima pravo biti upoznata s postupcima kontrole tijela javne vlasti, koja posluju u okviru proračunskih sredstava. Smatra da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nije dopušteno odbiti zahtjev za nekim dokumentom samo zato jer sadrži informacije koje ne mogu biti javne, već da je u takvim slučajevima osjetljive informacije potrebno cenzurirati (zacrniti), a ostatak dokumenta dostaviti podnositelju zahtjeva. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama upućenim tijelu javne vlasti, Državnom inspektoratu, putem elektroničke pošte od 27. kolovoza 2019. godine, zatražila presliku zapisnika napravljenog od strane Turističke inspekcije u vezi njene prijave za Apartments Residence V, Špadići 92, Poreč i Apartments Fabič, Špadići 94, Poreč.
Daljnjim uvidom utvrđeno je da je postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-008-02/19-01/5, URBROJ: 443-14-2-2-19-5 od 29. listopada 2019. godine, kojim je odbijen zahtjev žaliteljice, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. citiranog Zakona, jer je tijelo javne vlasti utvrdilo da je pristup traženoj informaciji potrebno ograničiti u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, konkretno Zakonom o državnom inspektoratu. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja navode se odredbe članka 57. stavka 6. i 7. Zakona o Državnom inpektoratu te se navodi da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je utvrđeno da je pristup traženoj informaciji potrebno ograničiti radi zaštite i čuvanja inspekcijske tajne propisane citiranim Zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
S obzirom da se u konkretnom slučaju traže informacije vezano uz postupanje Državnog inspektorata, potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe.
Naime, odredbom članka 57. stavka 6. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18) propisano je da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom.
Stavkom 7. istog članka citiranog Zakona propisano je da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, odredba članka 57. Zakona o Državnom inspektoratu rada ne može predstavljati apsolutni razlog za ograničenje prava na pristup informacijama.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama.
Osim toga, odredba članka 57. Zakona o Državnom inspektoratu radu sama po sebi ne isključuje mogućnost da za određeni zapisnik postoji javni interes, niti navedena odredba isključuje mogućnost da se djelomično omogući pristup navedenom zapisniku, uzimajući u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stav Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjeri takvih odluka objavljeni su na sljedećim poveznicama:
http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679 i https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=1837.
Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“, a Povjerenik za informiranje smatra da se navedena utvrđenja mogu primijeniti i u konkretnom slučaju.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju omogućiti pristup traženoj informaciji u cijelosti ili djelomično, vodeći pri tome računa o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u predmetne zapisnike utvrđeno je da isti sadrže osobne podatke stranaka, odnosno pružatelja usluge smještaja kod kojih je izvršen postupak nadzora, i to podatke o imenu i prezimenu, datumu i godini rođenja, OIB-u, adresi prebivališta i vlastoručnim potpisima.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonite obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 2. i 3. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o privatnim osobama, pa bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan