KLASA: UP/II-008-07/20-01/235

URBROJ: 401-01/04-20-2

Zagreb, 8. svibnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-10/2020 od 10. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-10/2020 od 10. ožujka 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ODO Split) odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 24. veljače 2020. godine, u kojem je zatražio informaciju o svim nužnim i potrebitim mjerama i radnjama koje je navedeno tijelo javne vlasti ovlašteno trenutno poduzimati protiv njega osobno, s obzirom na prethodno dostavljeni podnesak od 26. lipnja 2019. godine s pripadajućim prilozima, a koji je istog datuma osobno predao u pisarnici ODO Split i na koji do danas nije dobio odgovor. Predmetni zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je navedeno tijelo javne vlasti doslovno citiralo navode u njegovom ponovljenom zahtjevu za pristup informacijama od 24. veljače 2020. godine, a da pri tome nije ulazilo u sadržaj privitaka koje je uz isti priložio, poglavito presliku prethodno dostavljenog podneska od 26. lipnja 2019. godine. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom od 24. veljače 2020. godine, od tijela javne vlasti, ODO Split, zatražio informaciju o svim nužnim potrebitim mjerama i radnjama koje je navedeno tijelo javne vlasti ovlašteno trenutno poduzimati protiv njega osobno, s obzirom na prethodno dostavljeni podnesak od 26. lipnja 2019. godine s pripadajućim prilozima, a koji je istog datuma osobno predao u pisarnici ODO Split i na koji do danas nije dobio odgovor.

Također je utvrđeno da je ODO Split povodom navedenog zahtjeva žalitelja donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da žalitelj u predmetnom zahtjevu navodi klevetnički, uvredljiv i omalovažavajući sadržaj koji ni u kom slučaju ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, budući da je člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Naime, odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije „informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako isti ne traži informaciju u materijaliziranom obliku iz gore citiranog članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego zapravo postavlja upit tijelu javne vlasti, kako je naveo, „o svim nužnim i potrebitim mjerama i radnjama koje je ODO Split ovlašteno trenutno poduzimati protiv njega osobno, s obzirom na prethodno dostavljeni podnesak od 26. lipnja 2019. godine s pripadajućim prilozima”, povodom kojeg bi tijelo javne vlasti moralo izrađivati odgovor, a što ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, uvidom u spisu predmeta priloženu presliku podneska od 26. lipnja 2019. godine, a koji je žalitelj prethodno uputio ODO Split, utvrđeno je da žalitelj u istome, temeljem odredbi ranije važećeg Zakona o kaznenom postupku, traži isključivo u svojstvu ovlaštene stranke te ujedno u svojstvu oštećenika, neposredni uvid, razgledavanje i presliku sveukupnog sadržaja predmeta K-DO-2024/04.

Slijedom navedenog, ukazuje se da je odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se odredbe istog ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, pri čemu se predmetni podnesak žalitelja od 26. lipnja 2019. godine ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama u smislu navedene odredbe citiranog Zakona.

Posebno se ističe da je u žalbenom postupku, u odnosu na sadržaj žaliteljevih podnesaka utvrđeno da se na nekoliko mjesta u istima navode neprimjereni i uvredljivi sadržaji kojima nije mjesto u službenoj komunikaciji, i koji nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan