KLASA: UP/II-008-07/20-01/230
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 4. svibnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbi ......... izjavljenih protiv rješenja Županijske lučke uprave Mali Lošinj, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine te rješenja KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine, u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Županijske lučke uprave Mali Lošinj, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine.
2. Poništava se rješenje Županijske lučke uprave Mali Lošinj, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine.
3. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio kartu s označenim granicama sljedećeg područja: Luka Mali Lošinj s bazenom Velopin i bazenom Poljanica - Rujevica, temeljem članka 15. stavka 4. točke 1. i članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da je predmetna karta u postupku izrade, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno ugroziti proces njezine izrade, odnosno da predmetna informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede postupka. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo ima u svom posjedu traženu informaciju. Ističe da je prvostupanjsko tijelo žalitelju trebalo barem djelomično omogućiti pristup traženoj informaciji uzimajući u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje navodi da poslovna tajna ne predstavlja apsolutno ograničenje te da postoji obveza provedbe testa razmjernosti i javnog interesa. Smatra da je prvostupanjsko tijelo počinilo povredu odredaba upravnog postupka jer je osporeno rješenje dostavilo direktno stranci, a ne opunomoćeniku. Predlaže da se žalba uvaži.
Rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine odbačena je žalba žalitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog rješenja, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da ne posjeduje traženu informaciju, odnosno da je ista još uvijek u postupku izrade jer Pomorski odjel Sveučilišta u Zadru istu još uvijek nije izradio.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da je počinjena povreda članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, broj 47/09), odnosno da prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno odbaciti žalbu. Osporava primjenu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe da se u obrazloženju pobijanog rješenja ne navode razlozi zbog kojih bi dostava zatraženog podatka mogla ugroziti proces izrade. Ukazuje na kontradiktornost dvaju rješenja prvostupanjskog tijela, s obzirom na to da se u istim daju različita obrazloženja vezano za činjenicu da je informacija u postupku izrade. Ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog tijela da će tekstualni dio nastati na temelju kartografije koja je u izradi od strane Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, te ukazuje na poveznicu gdje je tekstualni dio objavljen. Osporava stav prvostupanjskog tijela da bi predmetne informacije predstavljale poslovnu tajnu te citira relevantne zakonske odredbe. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalbe su osnovane.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 7. veljače 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio kartu s označenim granicama područja Luka Mali Lošinj - s bazenom Velopin i bazenom Poljana - Runjica.
S obzirom na to da se rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine te KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine odnose na isti zahtjev za pristup informacijama, te se oba akta u bitnom temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, temeljem članka 44. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), navedeni postupci su spojeni te se vode kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/230 (zaključak Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/230, URBROJ: 401-01/10-20-3 od 4. svibnja 2020. godine).
U odnosu na rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 110. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se žalba predaje prvostupanjskom tijelu na način propisan za predaju podnesaka. Ako je žalba predana drugostupanjskom tijelu, ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu.
Slijedom navedenog, pogrešno prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi da mu je Povjerenik za informiranje naložio da riješi žalbu žalitelja, jer je Povjerenik za informiranje dopisom, KLASA: 008-04/20-01/142, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 13. ožujka 2020. godine samo dostavio žalbu žalitelja prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje, a imajući u vidu ovlasti prvostupanjskog tijela povodom žalbe iz članka 113. Zakona o općem upravnom postupku.
Osim toga, formulacija iz navedenog dopisa, „ukoliko ne riješite žalbu u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku, molimo da žalbu dostavite na rješavanje“, sasvim jasno ukazuje da se ne radi o nikakvom nalogu za rješavanje, već o zahtjevu za dostavom spisa na rješavanje, ako prvostupanjsko tijelo ne postupi sukladno ovlastima iz članka 113. Zakona o općem upravnom postupku.
Sukladno članku 113. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će prvostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena, pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
Stavkom 5. navedenog članka propisano je da kad prvostupanjsko tijelo ocijeni da je žalba osnovana u cijelosti ili djelomično, zamijenit će pobijano rješenje novim ako se time ne dira u prava trećih osoba, a stavkom 6. navedenog članka propisano je da će prvostupanjsko tijelo, ako ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje, bez odgode dostaviti spis drugostupanjskom tijelu.
Dakle, osnovano žalitelj u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredbe članka 113. Zakona o općem upravnom postupku, iz razloga što žalba žalitelja nije odbačena iz razloga navedenih u članku 113. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, već iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da ne posjeduje informaciju jer je ista u postupku izrade.
Na navedeni način prvostupanjsko tijelo je prekoračilo svoje ovlasti iz članka 113. Zakona o općem upravnom postupku, pa je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo poništiti navedeno rješenje, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
S obzirom na to da je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine, u nastavku postupka potrebno je odlučiti i o žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji, ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Sukladno članku 15. stavku 4. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, iz obrazloženja prvostupanjskog tijela uopće nije razvidno da je isto provodilo test razmjernosti i javnog interesa, a niti isti prileži spisu predmeta. Slijedom navedenog, neprihvatljivo je ograničavanje žaliteljeva prava na pristup informacijama bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, pa Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži, ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer u konkretnom slučaju nije riječ o nikakvim gospodarskim interesima.
Što se tiče pozivanje prvostupanjskog tijela na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Uvidom u poveznicu http://www.luckauprava-losinj.hr/luke/136-luke/188-luka-mali-losinj.html utvrđeno je da se na istoj nalazi detaljan opis luke Mali Lošinj s bazenom Velopin i bazenom Poljana-Runjica, te se posebno opisuju i bazeni Velopin i Poljana-Runjica, odnosno njihovi sastavni dijelovi (broj plutača i broj priveznih gata), a na navedenoj poveznici također su objavljene i fotografije navedene luke.
Posebno se ističe da je Povjerenik za informiranje, dopisom, KLASA: 008-04/20-01/142, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 3. ožujka 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatražio dostavu informacije koja je predmet postupka, a koja je postojala u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, a imajući u vidu navode prvostupanjskog tijela da je predmetna informacija u postupku izrade, odnosno da pojasni u čemu se sastoji postupak izrade predmetne karte.
Međutim, prvostupanjsko tijelo, koje je navedeni dopis zaprimilo dana 17. ožujka 2020. godine, nije postupilo po istom, već je Povjereniku za informiranje dopisom, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-76 od 10. travnja 2020. godine dostavilo žalbu žalitelja protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-69 od 20. ožujka 2020. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu navode iz citiranog rješenja da prvostupanjsko tijelo još uvijek nije u posjedu tražene karte, osnovano žalitelj ukazuje na proturječnost dvaju rješenja prvostupanjskog tijela, jer se prvo navodi da je informacija u postupku izrade, a nakon toga se navodi da prvostupanjsko tijelo uopće ne posjeduje informaciju koja je predmet postupka.
Nastavno na ranije navode ovog rješenja, u kojem je prvostupanjskom tijelu ukazano na obvezu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, Povjerenik za informiranje za sada ne može prihvatiti tvrdnju prvostupanjskog tijela da bi proces izrade navedene karte bio ozbiljno ugrožen objavljivanjem informacije, posebno imajući u vidu javno objavljene podatke o lici Mali Lošinj, gdje su detaljno opisani navedeni bazeni.
Osim toga, Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku nije dostavljen niti pravni akt na temelju kojeg je Sveučilište u Zadru angažirano za izradu Pravilnika o redu u lukama prvostupanjskog tijela, pa za sada nije niti moguće ispitati točnost navedenih tvrdnji prvostupanjskog tijela, pod pretpostavkom da navedeni pravni akt sadrži precizni opis obveza Sveučilišta u Zadru, te datum isporuke.
Također se ističe da u ako je informacija u izradi, unutar jednog ili više tijela javne vlasti, tada treba u obrazloženju rješenja navesti jasne i konkretne razloge, jer postupak izrade znači da neki dokument postoji u nedovršenom obliku. Ako taj dokument u nedovršenom obliku posjeduje isključivo Sveučilište u Zadru, tada zahtjev treba ustupiti navedenom Sveučilištu, a ako i prvostupanjsko tijelo posjeduje isti, tada provedbom testa razmjernosti i javnog interesa treba odlučiti prevladava li za traženu informaciju javni interes ili potreba zaštite prava na ograničenje.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku nije mogao sam riješiti ovu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga je sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku valjalo poništiti prvostupanjsko rješenje rješenje, KLASA: 035-01/20-02/01, URBROJ: 2170/01-20/01-1-39 od 24. veljače 2020. godine te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pa je odlučeno kao pod točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na navode žalitelja da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku jer je rješenje dostavljeno stranci, a ne opunomoćeniku, ističe se da se sukadno članku 83. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku obavješćivanje stranke vrši preko opunomoćenika.
Međutim, propust prvostupanjskog tijela da rješenje dostavi opunomoćeniku nije utjecao na žaliteljevo pravo žalbe u ovom postupku, pri čemu se napominje da rok za žalbu počinje teći od uredne dostave rješenja stranci, a što bi u konkretnom slučaju značilo od trenutka dostave rješenja opunomoćeniku.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan