KLASA: UP/II-008-07/20-01/190

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 20. travnja 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/19-01/32, URBROJ: 513-07-21-17-19-5 od 16. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/19-01/32, URBROJ: 513-07-21-17-19-5 od 16. prosinca 2019. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. prosinca 2019. godine, kojim je zatražio kopiju akata kojima su odgođene porezne obveze trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. na kraju 2017. i 2018. godine te kopije akata kojima su određeni iznosi revalorizacijskih rezervi navedenog društva, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16. i 106/18.).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da ga osporava zbog navodnog testa razmjernosti kojim je procijenjeno da se radi o njegovom privatnom interesu, a ne javnom, što drži neosnovanim zbog činjenice da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. u vlasništvu Grada Zagreba iz čega je razvidno da se radi o javnom interesu. Od Povjerenika za infomriranje traži nalog kojim će se udovoljiti njegovom zahtjevu. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. studenoga 2019. godine, koji je u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi zaprimljen 2. prosinca 2019. godine, od navedenog tijela javne vlasti zatražio sljedeće informacije: „1. moli kopiju rješenja, odluke ili drugog akta s obrazloženjem glede odgođene porezne obveze Zagrebačkog velesajma d.o.o, u iznosu od - 16. Odgođena porezna obveza 134.874. 544 kn na dan 31. prosinca 2017. godine, dan izdvajanja/osnivanja odnosno odgođena porezna obveza 135.656.581 kn na dan 31. prosinca 2018. godine; i 2. moli kopiju rješenja, odluke ili drugog akta s obrazloženjem koje određuje iznos revalorizacijske rezerve na dan 31. prosinca 2018. godine-ostvarenje, Plan 2019. godine, Temeljni kapital 465.590.155, (upisani) 560.241.600, Reval. rezerve 614.428.478 - 614.323.913, Kapital i rezerve 892.385.613 – 1.129.183.791“.

Nadalje, uvidom u spis predmeta  je utvrđeno da je odlučujući o zahtjevu žalitelja Ministarstvo financija, Porezna uprava donijelo osporeno rješenje, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona.

U obrazloženju rješenja je navedeno kako su tražene informacije zaštićene poreznom tajnom koja štiti svakog poreznog obveznika odnosno da je prvostupanjsko tijelo dužno čuvati kao tajnu sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, kao i sve druge podatke u vezi s tim postupkom. Također je navedeno kako se niti jedno od zakonskih izuzeća od čuvanja porezne tajne ne može primijeniti na zahtjev žalitelja. Nadalje, u obrazloženjuu su pojašnjeni pojmovi odgođena porezna obveza i revalorizacijske rezerve uz zakonske odredbe koje se odnose na iste te je opisano provođenje postupka testa razmjernosti i javnog interesa u postupku koji je prethodio donošenju odbijajućeg rješenja u konkretnom slučaju. Istaknuto je da je u navedenom postupku utvrđeno kako ne postoji širi interes javnosti za predmetnim informacijama. Naime, pojašnjeno je da bi javni interes uključivao potrebu za otkrivanjem informacija koje bi se odnosile na: pitanje jednakosti građana pred zakonom u postupku u kojem se odlučuje o njihovim pravima i interesima; pitanje javnog zdravlja, siguronsti ili zaštite okoliša; način raspolaganja javnim sredstvima, osobito koji bi ukazivao na nezakonitosti pri takvom raspolaganju; ukazivanje na nepravilan ili nezakonit rad institucija, mogući sukob interesa, korupciju, zlouporabu ovlasti ili drugo kazneno djelo; postojanje razloga za pobijanje sudske odluke ili da one omogućavaju javnosti sudjelovanje u javnoj raspravi, da utječu na kreiranje javnih politika i donošenje odluka. Zaključno je navedeno kako je obzirom da se ne radi o takvim informacijama nakon provedenog postupka utvrđeno da se ne radi o informaciji od javnog interesa nego isključivo osobnom interesu podnositelja zahtjeva, odnosno da nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa nisu utvrđeni relevantni razlozi za omogućavanjem pristupa traženim informacijama te je stoga valjalo odbiti njegov zahtjev.

U žalbenom postupku je Ministarstvo financija, Porezna uprava aktom KLASA: UP/l-032-01/19-01/32, URBROJ: 513-07-21-17-20-10 od 10. travnja 2020. godine, slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/ll-008-07/20-01/190, URBROJ: 401-01/06- 20-2 od 6. ožujka 2020. godine dostavila spis predmeta na nadležno postupanje.

U citiranom aktu prvostupanjskog tijela je također dostavljeno i očitovanje nadležne ustrojstvene jedinice Porezne uprave (Ured za velike porezne obveznike) vezano za informacije koje su predmet postupka, u kojem je navedeno kako slijedi: da je društvo Zagrebački velesajam d.o.o. osnovano dana 27. prosinca 2017. godine izdvajanjem iz društva Zagrebački holding d.o.o. te se u nadležnosti Ureda za velike porezne obveznike nalazi od 17. lipnja 2019. godine; da Rješenje o podjeli/odvajanju nije doneseno društvu Zagrebački velesajam d.o.o. već društvu Zagrebački holding d.o.o.; i da je Ured za velike porezne obveznike kao nadležna jedinica poreznom obvezniku Zagrebački holding d.o.o. donio dana 12. prosinca 2017. godine rješenje u postupku utvrđivanja prava i obveza na osnovi namjeravane prijave postupka djelomične podjele/odvajanja, temeljem članka 20.r Zakona o porezu na dobit, a kojim je Zagrebačkom holdingu d.o.o. odobreno, temeljem prijave poreznog obveznika o namjeravanom postupku podjele/odvajanja prijavljene na Trgovački sud u Zagrebu, pravo na prijenos pričuva društva u novoosnovana društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. i Zagrebački velesajam d.o.o..

U navedenom je aktu također pojašnjeno da su danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji stupile na snagu odredbe članaka 20.a - 20.r Zakona o porezu na dobit u skladu s kojima se utvrđuju prava i obveze povezanih društava u postupku statusnih promjena, odnosno spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenosa imovine i zamjene dionica trgovačkih društava iz različitih država članica prema Direktivama 90/434/EEZ i 2005/19/EZ ako se isti postupci odvijaju unutar Europske unije. Također je navedeno da su navedenim člancima implementirane Direktive 90/434/EEZ i 2005/19/EZ koje su zamijenjene Direktivom 2009/133/EZ, a kojoj je između ostaloga cilj, u okviru zajedničkog poreznog sustava, izbjeći oporezivanje prilikom spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenosa imovine i zamjene dionica trgovačkih društava iz različitih država članica uz istodobno očuvanje financijskih interesa država članica prenesenog društva ili preuzetog društva te osigurati sustav odgode oporezivanja kapitalnih dobitaka od prenesene imovine do njezinog stvarnog raspolaganja. Nadalje, navedeno je kako su postupak, uvjeti i način primjene odredbi članaka 20.a - 20.r Zakona o porezu na dobit detaljnije propisani člancima 41.a - 41.1 Pravilnika o porezu na dobit. Istaknuto je da primjena odredbi članaka 20.a - 20.r Zakona o porezu na dobit, kojima se postiže porezna neutralnost pri statusnim promjenama, zahtjeva određeni postupak kojim porezni obveznik sudionik postupka mora dokazati kako se postupak provodi radi valjanih gospodarskih razloga, poput restrukturiranja ili racionalizacije poslovanja društava koja sudjeluju u postupku te otkloniti pretpostavku kako taj postupak za glavni cilj ili jedan od glavnih ciljeva ima utaju ili izbjegavanje plaćanja poreza, kao i da porezni obveznici koji namjeravaju provesti određenu statusnu promjenu i iskoristiti mogućnost odgode oporezivanja eventualnih kapitalnih dobitaka ili određenih pričuva, mogu prijaviti taj postupak Poreznoj upravi, čime pokreću postupak odlučivanja o primjeni članaka 20.a - 20.r. Zakona. Nadalje je navedeno kako je mišljenjem Središnjeg ureda Porezne uprave Klasa: 410-01/15-08/10, Ur.broj: 513-07-21-01/16-04, od 4. ožujka 2016. godine, porezno tijelo zauzelo stav da će nadležna Ispostava Porezne uprave odobriti ili odbiti mogućnost primjene članaka 20.a-r Zakona o porezu na dobit neovisno o tome je li određeni postupak već proveden na Trgovačkom sudu.

Gore citiranim aktom Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavila je kao informacije koje se odnose na traženje žalitelja porezno rješenje KLASA: UP/I-410-01/2017-001/06, URBROJ: 513-07-23/06-17-2 od 12. prosinca 2017. godine, izdano poreznom obvezniku Zagrebački holding d.o.o. te dokumentaciju iz navedenog postupka koja je prethodila donošenju navedenog rješenja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. istog članka Općeg poreznog zakona propisano je što se ne smatra poreznom tajnom, odnosno navode se slučajevi kada se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.

Iz citirane odredbe članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona proizlazi kako su svi podaci iz poreznog postupka porezna tajna, neovisno o tome je li ih sam porezni obveznik prijavio ili iznio tijekom postupka, ili ih je saznalo porezno tijelo.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, uvidom u činjenično stanje tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, o čemu u spisu postoji Zapisnik od 16. prosinca 2019. godine, utvrdila kako nije u mogućnosti žalitelju dostaviti tražene informacije s obzirom da je kao poreznu tajnu, dužno čuvati podatke iz poreznog postupka vezanog za predmetno traženje, te da je procjenjujući odnos između interesa zaštite  informacija i interesa pružanja informacija, donijelo odluku o njihovoj uskrati.

Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj informacija koje su predmet ovog postupka te je ispitao zakonitost osporenog rješenja te pravilnost provedenog testa razmjernosti od strane Ministarstva financija, Porezne uprave odnosno razmotrio zakonske razloge za ograničenje pristupa informacijama.

U odnosu na navode žalitelja vezano za činjenicu da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., koje je izdvojeno iz trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., u vlasništvu Grada Zagreba odnosno kako iz navedenog proizlazi javni interes za dostupnošću zatraženih akata iz poreznog postupka, ističe se da su oba navedena društva tijela javne vlasti koja su u vlasništvu Grada Zagreba, ali da iz navedenog automatski ne proizlazi javni interes za dostupnošću traženih informacija u konkretnom slučaju.

Naime, Ministarstvo financija, Porezna uprava prikuplja različite podatke prilikom poreznog postupka koji prethodi utvrđivanju porezne obveze, u konkrentom slučaju velikih porezniih obveznika, u kojem bi se javni interes mogao identificirati kroz kontrolu rada navedenog tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka. Međutim, žalitelj u predmetnom zahtjevu traži akte koje izrijekom obuhvaća članak 8. stavak 1. Općeg poreznog zakona, jer se navedeno odnosi na podatke koje je porezni obveznik iznio u poreznom postupku te na druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo.

U konkretnom slučaju razvidno je da žalitelj ne traži informacije radi kontrole rada Ministarstva financija, Porezne uprave kao prvostupanjskog tijela javne vlasti, ili ispitivanja postojanja nepravilnosti u postupanju navedenog tijela, nego da ga zapravo zanimaju informacije koje su bile temelj za iskazivanje podataka u financijskim izvješćima koja su javno objavljena od strane trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., primjerice u Sudskom registru, na poveznici https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:28:0::NO:28:P28_SBT_MBS:081141531 odnosno na internetskoj stranici trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., na poveznici  https://www.zv.hr/UserDocsImages/O%20nama/pdf/Godisnje%20izvjesce%202018.pdf. Naime, na navedenoj internetskoj stranici objavljeno je Financijsko izvješće navedenog trgovačkog društva za 2018. godinu te je navedeno kako su Financijska izvješća za prethodne godine objavljena na internetskoj stranici trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., na poveznici https://www.zgh.hr/o-nama-7/izvjesca-19/19. Uvidom u navedena izvješća u žalbenom je postupku zaključeno da je žalitelj sadržaj svog zahtjeva koncipirao upravo u odnosu na ta izvješća odnosno u pogledu odgođene porezne obveze te revalorizacijskih rezervi koje se u njima navode.

Stoga je u žalbenom postupku, uzimajući u obzir da se dostavljene informacije koje su predmet ovog postupka odnose na porezni postupak u kojem je porezni obveznik trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., ostalo ispitati postoji li u konkretnom slučaju prevladavajući javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama iz poreznog postupka koji se odnosi na traženje žalitelja.

Omogućavanjem informacija, koji se smatraju poreznom tajnom, može se nanijeti šteta samom poreznom obvezniku ili njegovu poslovanju. Institut porezne tajne osigurava privatnost poreznog obveznika, njegove poslovne, imovinske i druge interese koji bi mogli biti ugroženi uslijed neovlaštenog iznošenja podataka odnosno sprječava da dođe do nastanaka štete, bilo materijalne ili nematerijalne. Iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije, niti se tražene informacije odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima. Također iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), a iz samog zahtjeva očito je da za tražene informacije postoji isključivo osobni interes žalitelja.

Sukladno svemu navedenom u žalbenom postupku je, uvažavajući i načelo jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju, utvrđeno da informacije iz poreznog postupka u konkretnom slučaju predstavljaju poreznu tajnu te kako ne postoje izuzetci od obveze čuvanja porezne tajne. Naime, utvrđeno je kako bi omogućavanjem tražene informacije žalitelju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama u konkretnom slučaju došlo do povrede porezne tajne zaštićene Općim poreznim zakonom te da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, da je o zahtjevu stranke prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano..

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                            POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                        dr. sc. Zoran Pičuljan