KLASA: UP/II-008-07/20-01/66
URBROJ: 401-01/11-20-2
Zagreb, 2. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-1-10/2019-RB-21 od 9. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-1-10/2019-RB-21 od 9. prosinca 2019. godine, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... za dostavom usvojenog prijedloga ugovora o radu v.d. ravnatelja, hodograma u prilogu zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme, zapisnika o otvaranju ponuda za izbor za natječaj ravnatelja i usvojeni prijedlog ugovora o radu ravnatelja.
2. Omogućava se ......... pravo na pristup preslici:
- hodograma u prilogu 1. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme održane 19. siječnja 2017. godine.
- Zapisnika o otvaranju molbi na javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-7-4/2017-UV-6 od 3. ožujka 2017. godine.
3. Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup preslici:
- Ugovora o radu Broj: HZN-9-18/2017-UV-3 od 28. travnja 2017. godine, na način da se na istome prekriju podaci o datumu rođenja, prebivalištu i vlastoručnom potpisu Igora Božičevića te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija;
- Ugovora o radu Broj: HZN-9-31/2016-UV-4 od 11. svibnja 2018. godine, na način da se na istome prekriju podaci o adresi, osobnom identifikacijskom broju i vlastoručnom potpisu Igora Božičevića te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
4. Nalaže se Hrvatskom zavodu za norme da postupi sukladno točki 2.i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 27. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je zatražila preslike usvojenog prijedloga ugovora o radu v.d. ravnatelja, hodograma u prilogu zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme, zapisnika o otvaranju ponuda za izbor za natječaj ravnatelja i usvojeni prijedlog ugovora o radu ravnatelja, iz razloga što zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu i temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zlouporabe prava na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da neosnovano odbilo njezin zahtjev pozivajući se na poslovnu tajnu, primijenjeni test razmjernosti i javnog interesa i zlouporabu prava na pristup informacijama te joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi da rješenje pobija u dijelu u kojem joj je odbijen pristup informacijama i to zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Također, navodi da ugovori o radu i natječajna dokumentacija ne predstavljaju poslovnu tajnu te da nije učestalo od tijela tražila informacije, već je zatražila dopunu informacija koje su nedostajale uz dobivene zapisnike. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za dopunu i ispravak informacija od 27. rujna 2019. godine, zatražila dostavu svih dokumenata koji se navode u zapisnicima sa sjednica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme, koje je zaprimila temeljem svog zahtjeva za pristup informacijama od 24. kolovoza 2019. godine, kao primjerice prijedlozi odluka koje su usvojene, zapisnik o otvaranju pristiglih prijava na javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme, prijedlog ugovora o radu ravnatelja, predložena izmjena Uredbe o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme i slično. Žaliteljica je u zahtjevu za dopunu i ispravak informacije naglasila da nije potrebno dostavljati odluke vezane uz osnivanja i ukidanje tehničkih odbora i delegiranju članova na sastanke niti odluke vezane uz članstvo u Hrvatskom zavodu za norme. Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatski zavod za norme postupajući po predmetnom zahtjevu donio rješenje Broj: HZN-1-10/2019-RB-21 od 9. prosinca 2019. godine kojim je djelomično odbio žaliteljičin zahtjev za dopunu i ispravak informacije, i to za dostavom usvojenog prijedloga ugovora o radu v.d. ravnatelja, hodograma u prilogu zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme, zapisnika o otvaranju ponuda za izbor za natječaj ravnatelja i usvojeni prijedlog ugovora o radu ravnatelja, iz razloga što zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu i temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ujedno, žaliteljica je obaviještena da su Odluka o izvješću o izvršenju godišnjeg programa i poslovanja Hrvatskog zavoda za norme i samo Izvješće javno dostupni na internetskoj stranici Hrvatskog zavoda za norme.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da dokumentacija koju žaliteljica traži predstavlja Ugovor o radu ravnatelja i natječajnu dokumentaciju koja sadrži njegove osobne podatke i osobne podatke ostalih kandidata koji su dostavili svoje prijave za javni natječaj za imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme. Nadalje, navodi se da svi traženi dokumenti predstavljaju poslovnu tajnu društva, a primjenom testa razmjernosti je utvrđeno da ne postoji javni interes koji preteže za dostavom takve dokumentacije, a posebice iz razloga što je plaća u javnim službama definirana koeficijentom u Uredbi koju donosi vlada, a osnovica je javno poznat i dostupan podatak, a osobito žaliteljici koja je i sama radnik u Hrvatskom zavodu za norme. Također, navodi se da je u ovom konkretnom slučaju očito da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama jer kao radnik, učestalim traženjem informacija dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja Hrvatskog zavoda za norme, a postoji i opravdana bojazan da bi se tražene informacije moglo zloupotrijebiti.
Sukladno odredbi, članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u žalbenom postupku Hrvatski zavod za norme dostavio je Povjereniku za informiranje na nadležno postupanje spis po žalbi žaliteljice, zajedno sa informacijama koje su predmet ovog postupka, odnosno hodogram u prilogu 1. sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za norme održane 19. siječnja 2017. godine, Zapisnik o otvaranju molbi na javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-7-4/2017-UV-6 od 3. ožujka 2017. godine, Ugovor o radu Broj: HZN-9-18/2017-UV-3 od 28. travnja 2017. godine sklopljen s ravnateljem Hrvatskog zavoda za norme Igorom Božičevićem i Ugovor o radu Broj: HZN-9-31/2016-UV-4 od 11. svibnja 2018. godine sklopljen sa Igorom Božičevićem kao vršiteljem ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme. S obzirom da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako tijelo javne vlasti zahtjev žaliteljice odbija iz dva razloga: postojanja ograničenja prava na pristup informacijama, odnosno poslovne tajne, kao i zbog zlouporabe prava na pristup informacijama od strane žaliteljice, u žalbenom je postupku prvo potrebno ispitati potonje.
U članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti rješenjem može odbiti zahtjev za pristup informacijama ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom ocjene je li u određenom slučaju došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, prvo u obzir treba uzeti načelo međusobne suradnje i pomoći propisano u članku 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, što kod zlouporabe znači da se treba cijeniti ponašanje tijela javne vlasti od kojeg su zatražene informacije i korisnika prava na pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti), ali, razumljivo, ne razrađuje dodatne kriterije koje tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir kako bi se moglo ocijeniti da je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, ostavljajući rješavanje tog pitanja praksi i uspostavljanju pravnog standarda. Iz zakonskog određenja je jasno da je potrebno ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, ali je potrebno naglasiti da u slučaju moguće zlouporabe prava svrha i subjektivni elementi imaju utjecaj na odlučivanje i ocjenu postojanja javnog interesa, jer se mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Tijelo javne vlasti, bez obzira što korisnik ne treba navesti svrhu traženja informacije, iz eventualne komunikacije s korisnikom i njegovim pojašnjenjima može razmatrati i vrijednost zatraženih informacija za javni interes. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženja informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest podnositeljevih zahtjeva jer je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima ponekad je moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja.
Uvidom u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacijama za 2019. godinu (dalje u tekstu: Upisnik) i popunjeni Upitnik objavljen na poveznici https://www.pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/, a koji su dostavljeni Povjereniku za informiranje u spisu predmeta KLASA: UP/II-008-07/20-01/65, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti u istome zabilježio ukupno osam zahtjeva za pristup informacijama, čijom je daljnjom analizom utvrđeno da tri upisana zahtjeva ne predstavljaju zahtjeve za pristup informacijama, već su isti upiti upućeni Hrvatskom zavodu za norme vezani uz djelokrug njegova rada. Dakle, tijelo javne vlasti je u 2019. godini zaprimilo pet zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je žaliteljica podnijela dva zahtjeva za pristup informacijama i jedan zahtjev za dopunu i ispravak informacije, koji je i predmet ovoga postupka.
Stoga, prema ocjeni Povjerenika za informiranje procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito uzevši u obzir ukupan broj zahtjeva koje je Hrvatski zavod za norme zaprimio u 2019. godini, ukupan broj žaliteljičinih zahtjeva zaprimljenih u navedenom tijelu javne vlasti u istome razdoblju te informacije koje je žaliteljica u istima zatražila, u žalbenom postupku nije utvrđena zlouporaba prava na pristup informacijama od strane žaliteljice smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Hrvatski zavod za norme je prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu materijalnog prava.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi sa člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može odbiti zahtjev za pristup informacijama ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je utvrđeno da, iako se Hrvatski zavod za norme u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz pobijanog rješenja, a niti dostavljenog spis predmeta nije razvidno da je u prvostupanjskom postupku test razmjernosti i javnog interesa i proveden. Samo pozivanje na zakonske odredbe ne može se smatrati provedenim postupkom testa razmjernosti i javnog interesa sukladno prethodno citiranim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.
Odredbom članka 34. Zakon o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07.) propisano je da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine«“ br. 108/96.) osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog Zakona. Glava 8. Zakona o zaštiti tajnosti podataka sadrži odredbe o poslovnoj tajni.
Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako navedeni zakon općenito govori o primjeni propisa kojima se uređuje zaštita podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, a činjenicu da li je konkretna zatražena informacija poslovna tajna je potrebno utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju. S obzirom na navedeno, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da u predmetnom slučaju prvostupanjsko tijelo ničim nije potkrijepilo tvrdnju da tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu osim citiranja općenitih zakonski odredbi. Povjerenik za informiranje ne nalazi da bi tražena informacija predstavljala proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog rada ili konstrukcijskog rada, odnosno koje bi štetne posljedice mogle nastupiti za gospodarske interese Hrvatskog zavoda za norme, priopćavanjem ovih podataka neovlaštenoj osobi.
S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o ugovorima o radu koje je sa ravnateljem i vršiteljem dužnosti ravnatelja sklopilo tijelo javne vlasti, Hrvatski zavod za norme, kao javna ustanova za ostvarivanje ciljeva normizacije i obavljanje poslova i zadataka nacionalne normizacije osnovana Uredbom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme (“Narodne novine”, broj 154/04, 44/05, 30/10, 34/12 i 79/12), Povjerenik za informiranje nije utvrdio razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se tražena informacija ne može smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu. Nadalje, postojanje citiranog ograničenja nije utvrđeno ni u odnosu na hodogram iz priloga Zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća održane 19. siječnja 2017. godine i Zapisnik o otvaranju molbi na javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-7-4/2017-UV-6 od 3. ožujka 2017. godine, s obzirom da se radi o dokumentima koji su nastali u postupku javnog natječaja za izbor ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme, odnosno s provođenjem tog postupka su povezani.
Uvidom u hodogram iz priloga Zapisnika sa 1. sjednice Upravnog vijeća održane 19. siječnja 2017. godine i Zapisnik o otvaranju molbi na javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme Broj: HZN-7-4/2017-UV-6 od 3. ožujka 2017. godine nije utvrđeno postojanje zakonskih ograničenja, iako navedeni Zapisnik sadrži određene osobne podatke.
Naime, određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti, kao i čelnicima u tijelima javne vlasti, poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima temeljem Opće uredbe, već predstavljaju podatke od javnog interesa. Isto tako i imena i prezimena osoba koje u tijelu javne vlasti vrše neke dužnosti bilo da su na njih izabrani na javnom natječaju ili imenovani, poput članova upravnih i drugih vijeća. Također, imena i prezimena osoba koje su podnijele prijavu na javni natječaj za imenovanje ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme predstavljaju podatke od javnog interesa, s obzirom da je postupak imenovanja čelnika ovog tijela javne vlasti uređen Uredbom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme („Narodne novine”, broj 154/04, 44/05, 30/10, 34/12 i 79/12), gdje je člankom 9. stavkom 1. propisano da ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske u skladu sa zakonom i statutom, a uzevši u obzir da u slučaju obavljanja javnih funkcija na vodećim položajima u državnim i drugim tijelima postoji poseban interes javnosti.
Valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja
U odnosu na ugovori o radu o radu sklopljeni između Hrvatskog zavoda za norme i Igora Božičevića, provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da navedeni ugovori o radu, sadrže prava i obveze iz radnog odnosa te njegove osobne podatke zaposlenika i to osim imena i prezimena, podatke o datumu rođenja, podatke o prebivalištu, stručnoj spremi i njegov vlastoručni potpis.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U odnosu na druge osobne podatke koji su sadržani u ugovorima o radu (podaci o datumu rođenja, podatak o prebivalištu i vlastoručni potpis), utvrđeno je da u ovom konkretnom postupku preteže potreba zaštite osobnih podataka te bi omogućavanje prava na pristup tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih imena i prezimena doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 2. i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan