KLASA: UP/II-008-07/15-01/54
URBROJ: 401-01/11-15-03
Zagreb, 10. srpnja 2015.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, novinara iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske KLASA: 008-01/15-03/14, URBROJ: 507/11-15-6 od 9. veljače 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske KLASA: 008-01/15-03/14, URBROJ: 507/11-15-6 od 9. veljače 2015. godine.
2. Djelomično se odobrava ……… pristup informaciji na način da mu se omogući fotografiranje, preslika ili skeniranje nevažećih glasačkih listića drugog kruga izbora za predsjednika Republike Hrvatske, na način da se prekriju osobni podaci (ime i prezime) fizičkih osoba koje se nisu kandidirale na predsjedničkim izborima, a nadopisani su na glasačkom listiću.
3. Nalaže se Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražio fotografiranje, presliku ili skeniranje nevažećih glasačkih listića s drugog kruga glasovanja na predsjedničkim izborima, sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je osporenim rješenjem Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Državno izborno povjerenstvo) odbilo zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem zahtjeva fotografiranje, presliku ili skeniranje nevažećih glasačkih listića te u obrazloženju rješenja navodi da bi se fotografiranjem, fotokopiranjem ili skeniranjem glasačkih listića moglo te listiće učiniti dostupnima većem broju osoba što bi, zbog naznačenog serijskog broja glasačkih listića, moglo ugroziti tajnost glasovanja. Nadalje, smatra da je Državno izborno povjerenstvo u tom slučaju trebalo uzeti u obzir odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i omogućiti fotokopiranje, fotografiranje ili skeniranje na način da se zaštiti serijski broj glasačkog listića čime bi se isključila svaka mogućnost narušavanja tajnosti glasovanja te da je Državno izborno povjerenstvo u slučaju odbijanja izrade preslike trebao primijeniti članak 16. Zakona o pravu na pristup informacijama i provesti test razmjernosti i javnog interesa, što je propustilo učiniti. Također, navodi da javni interes za objavljivanjem zatražene informacije vidi u tome što je broj nevažećih listića porastao u odnosu na drugi krug predsjedničkih izbora 2009. godine te da je pregledom 2000 nevažećih listića s područja Grada Zagreba ustanovio da su oko 80% njih svjesno poništili sami birači te da bi faksimili pojedinih primjeraka poništenih listića bili odgovarajuća ilustracija novinskog članka koji bi se sastojao primarno u upozoravanju političkih stranaka i drugih izbornih kandidata na trend padanja povjerenja građana u političke stranke te da bi trebali promijeniti svoje ponašanje u cilju preokretanja toga negativnog i potencijalno opasnog trenda. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. siječnja 2015. godine zatražio od Državnog izbornog povjerenstva, kao tijela javne vlasti, da mu se omogući uvid u 2000 nasumce odabranih nevažećih glasačkih listića koje su građani, koji su pristupili drugom krugu izbora za predsjednika Republike Hrvatske 11. siječnja 2015. godine na području Grada Zagreba, ubacili u glasačke kutije ili, ako Državno izborno povjerenstvo nema nevažeće glasačke listiće razvrstane po glasačkim mjestima, uvid u 2000 nasumce odabranih nevažećih glasačkih listića s istih izbora bez obzira na glasačka mjesta. Žalitelj je zatražio da mu se pristup informaciji omogući na način da u uredu Državnog izbornog povjerenstva razgleda nevažeće glasačke listiće i da po potrebi desetak primjeraka fotografira. Nadalje je utvrđeno da je Državno izborno povjerenstvo dopisom KLASA: 008-01/15-03/14, URBROJ: 507/11-15-2 od 29. siječnja 2015. godine obavijestilo žalitelja da mu daje suglasnost da izvrši uvid u zatraženu informaciju, dok fotografiranje nevažećih glasačkih listića nije dopušteno. Žalitelj se 29. siječnja 2015. godine obratio Državnom izbornom povjerenstvu podneskom u kojem u bitnome navodi da je člankom 17. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju i na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informacijama te zatražio da njegov zahtjev za fotokopiranjem uskladi sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, odnosno da u slučaju odbijanja donese rješenje. Državno izborno povjerenstvo je dopisom KLASA: 008-01/15-03/14, URBROJ: 507/11-15-4 od 2. veljače 2015. godine zatražilo žalitelja da ispravi svoj zahtjev za pristup informacijama, odnosno da navede traži li, osim uvida u glasačke listiće, i to da određeni broj glasačkih listića fotografira ili da se određeni broj glasačkih listića fotokopira. Žalitelj je podneskom od 3. veljače 2015. godine izvijestio Državno izborno povjerenstvo da predlaže fotografiranje ili fotokopiranje ili skeniranje te da Državnom izbornom povjerenstvu prepušta da odabere jedan od ta tri načina koji smatra najprikladnijim, a da će, ukoliko Ured Državnog izbornog povjerenstva obavi uslugu fotokopiranja ili skeniranja, nadoknaditi troškove u skladu sa Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova. Državno izborno povjerenstvo, rješenjem KLASA: 008-01/15-03/14, URBROJ: 507/11-15-6 od 9. veljače 2015. godine odbilo je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je zatražio fotografiranje, presliku ili skeniranje nevažećih glasačkih listića.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je u obrazloženju istog navedeno da svaki glasački listić ima serijski broj i da se glasački listići određenih serijskih brojeva distribuiraju na pojedina biračka mjesta te da postoji mogućnost saznanja o tome koji glasački listići kojih serijskih brojeva su dostavljeni na koja biračka mjesta i u situacijama kada određeni glasački listić određenog serijskog broja postane dostupan većem broju osoba, postoji mogućnost da se glasački listić sa tog biračkog mjesta poveže sa određenim biračem. Stoga, Državno izborno povjerenstvo smatra da bi omogućavanjem podnositelju fotografiranja, fotokopiranja ili skeniranja nevažećih glasačkih listića moglo povrijediti pravo birača na slobodno i tajno glasovanje zajamčeno Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji i u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 22/92, 42/92, 71/97, 69/04, 99/04, 44/06, 24/11 i 128/14) člankom 6. stavkom 1. propisano je da se jamči sloboda opredjeljenja birača i tajnost glasovanja. Stavkom 3. citiranog članka Zakona propisano je da nitko ne može tražiti od birača da objavi svoje glasačko opredjeljenje.
Tijelo javne vlasti dužno je sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3., Povjereniku za informiranje omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka. Zbog obimnosti informacija koje je žalitelj zatražio zahtjevom za pristup informacijama, Povjerenica za informiranje je dana 5. ožujka 2015. godine izvršila u prostorijama Državnog izbornog povjerenstva uvid u iste. Uvidom u nevažeće listiće s drugog kruga izbora za predsjednika Republike Hrvatske utvrđeno je da isti osim imena kandidata i naziva stranaka koje su ih istaknule kao svoje kandidate, sadrže i serijski broj listića te napomenu o pravilnom popunjavanju listića. Glasači su glasačke listiće poništavali, između ostaloga i na način da su dopisivali ime i prezime fizičkih osoba koje nisu bile kandidirane na izborima za predsjednika Republike Hrvatske.
U žalbenom postupku je utvrđeno da određeni nevažeći glasački listići sadrže osobne podatke (ime i prezime) osoba koje nisu bile kandidati na izborima za predsjednika Republike Hrvatske i koje bi sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo zaštiti. Nadalje, utvrđeno je da sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne postoji osnova za zaštitu serijskih brojeva nevažećih glasačkih listića radi povrede tajnosti glasovanja, s obzirom da se postupajući sukladno propisanoj proceduri glasovanja ne može utvrditi glasački listić kojeg serijskog broja je uručen kojem biraču. Naime, na temelju Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, Zakona o registru birača („Narodne novine“, broj 144/12) i Obvezatnim uputama Državnog izbornog povjerenstva, Državno izborno povjerenstvo donijelo je Podsjetnik za rad biračkih odbora na izborima za predsjednika Republike Hrvatske u kojem stoji: „Član biračkog odbora zadužen za uručenje glasačkog listića biračima predaje biraču glasački listić kojeg je prethodno izvukao iz lepezasto postavljenih glasačkih listića okrenutih lice prema dolje (da se ne vidi serijski broj glasačkog listića) i daje usmenu uputu biraču kako slijedi…“
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. istog članka Zakona, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnima.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti u postupanju po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. i 3. dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. citiranog članka Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa dužno utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12 - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna su omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informacijama.
Otkrivanjem osobnih podataka navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja u konkretnom slučaju došlo bi do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Stoga u odnosu na osobne podatke (imena i prezimena) fizičkih osoba navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi te se u tom dijelu ne može udovoljiti traženju žalitelja.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.