KLASA: UP/II-008-07/20-01/1
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 6. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ureda predsjednice Republike Hrvatske, KLASA: 008-04/19-01/67, URBROJ: 401-10/05-19-10 od 15. studenog 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ureda predsjednice Republike Hrvatske, KLASA: 008-04/19-01/67, URBROJ: 401-10/05-19-10 od 15. studenog 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ureda predsjednice Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ured predsjednice) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim su zatraženi nalozi (za 2018. godinu) ili isprave drugog naziva, a iste namjene, kojima Ured predsjednice nalaže isplate s jedinstvenog računa riznice. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti propustilo produžiti rok za rješavanje zahtjeva, iako je u obrazloženju rješenja isticalo obimnost zahtjeva. Ističe da je zahtjev vrlo određen i da nije činjenično utemeljena tvrdnja da bi izuzimanje i kopiranje zatražene informacije zahtijevalo veliki rad i angažman. Ukazuje da je tijelo javne vlasti moglo zatražiti naknadu stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, što je propustilo učiniti. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj dana 5. svibnja 2019. godine poslao Uredu predsjednice Republike Hrvatske putem elektroničke pošte zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio naloge (za 2018. godinu) ili isprave drugog naziva, a iste namjene, kojima Ured predsjednice Republike Hrvatske nalaže isplate s jedinstvenog računa riznice. S obzirom da Ured predsjednice Republike Hrvatske nije odlučio o žaliteljevom zahtjevu u zakonom propisanom roku, žalitelj je uložio žalbu Povjereniku za informiranje.
Povjerenik za informiranje je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/19-01/692, URBROJ: 401-01/05-19-1 od 5. studenog 2019. godine, naložilo Uredu predsjednice da riješi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Postupajući po nalogu Povjerenika za informiranje, Ured predsjednice je rješenjem KLASA: 008-04/19-01/67, URBROJ: 401-10/05-19-10 od 15. studenog 2019. godine, odbio žaliteljev zahtjev.
U obrazloženju pobijanog rješenja Ured predsjednice u bitnom navodi kako zbog preopćenitosti i preopširnosti zahtjeva, zatražena informacija se ne može smatrati informacijom u skladu sa zakonskom odredbom. Ističe kako je Ured predsjednice tijekom 2018. godine uputio 2281 zahtjev ili nalog za plaćanje s jedinstvenog računa riznice te bi izuzimanje i kopiranje navedenih dokumenata značilo presliku cjelokupnog financijskog poslovanja Ureda predsjednice. Isto tako, tijelo javne vlasti ističe, da bi ostvarivanje prava na pristup informacijama u ovom slučaju, odnosno izuzimanje i kopiranje 2281 dokumenta, zbog preopširnosti i neodređenosti zahtijevalo bi obiman dodatni stručno-financijski rad i angažman.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je Ured predsjednice u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio zakonske odredbe.
Prvenstveno treba naglasiti da iako je zahtjev opširan, on nije neodređen i općenit, s obzirom da je tijelo javne vlasti jasno identificiralo o kojoj se informaciji radi, te je čak i precizno odredilo broj predmetnih dokumenata – 2281.
Drugim riječima, Ured predsjednice je pogrešno primijenio odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je utvrdio da posjeduje informaciju, da je ona izrađena, kao što je i razvidno da je informacija nastala u okviru djelokruga tijela javne vlasti.
Nadalje, s obzirom da Ured predsjednice nije odbio žaliteljev zahtjev zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, normiran člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, pogrešno je koristiti argumente koji podupiru postojanje zlouporabe prava, odnosno navoditi da bi ostvarivanje prava na pristup informacijama u ovom slučaju, odnosno izuzimanje i kopiranje 2281 dokumenta, zbog preopširnosti i neodređenosti zahtijevalo bi obiman dodatni stručno-financijski rad i angažman.
U tom je slučaju pogrešno primijenjena zakonska odredba, jer tijelo javne vlasti ne utvrđuje da se zahtjevom traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona, već dokazuje postojanje zlouporabe prava.
Ukazuje se na odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojemu tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) koje je donio Povjerenik za informiranje. Kriteriji u članku 4. stavku 1. propisuju da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati, dok je stavkom 2. propisano kako će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.
Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti će procijeniti radi li se u ovom slučaju o nerazmjernom utrošku vremena i sredstava prilikom izuzimanja podataka koji su zatraženi zahtjevom, odnosno može li se kao alternativa zatražiti od žalitelja naknada stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan