KLASA: UP/II-008-07/20-01/147
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 27. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe udruge Zelena Istra, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 15/2019-2 od 10. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 15/2019-2 od 10. siječnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je dio zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) naveden pod točkom D) zahtjeva, kojim su zatražene preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. godine, koje se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankovna tajna, odnosno jer je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima, stoga informacije moraju biti dostupne temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žaliteljica također citira dijelove presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji podupiru njezino stajalište o dostupnosti zatraženih informacija. Ujedno iskazuje zabrinutost da bi HBOR mogao financirati projekte koji imaju potencijalno negativne društvene i okolišne posljedice te naglašava kako se tražene informacije ne smiju sagledavati kao posebno osjetljive poslovne informacije, već ih je posebno sagledavati kao informacije dostupne javnosti zbog javnog interesa. Predlaže da se žalba uvaži.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 10. travnja 2019. godine zatražila preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o:
A) tome je li HBOR kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija podržala tvrtku Ekonerg d.o.o. ili "joint venture" tvrtku Poyry Switzerland Ltd i Ekonerg d.o.o. koja je u postupku javne nabave odabrana od tvrtke ContourGlobal Kosovo L.L.C. za realizaciju projekta termoelektrane na ugljen Kosova e Re (Novo Kosovo) ili tvrtku Orion3E Consortium d.o.o. koja je potkonzultant u navedenom poslu;
B) tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu HBOR financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija;
C) preslike ugovora koje je HBOR sklopio u vezi s točkom A);
D) preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu navedenim pod točkom B) koje se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH;
E) preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome na koji je način HBOR proveo analizu okolišnih, društvenih i ekonomskih učinaka projekta Kosova e Re, ukoliko je ista provedena.
Uvidom u spis utvrđeno je da je HBOR rješenjem, broj: 15/2019 od 8. svibnja 2019. godine, odbio dio žaliteljičinog zahtjeva naveden pod točkama B) i D), te je Povjerenik za informiranje nakon uložene žalbe rješenjem KLASA: UP/II-008-07/19-01/436, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 6. prosinca 2019. godine, poništio pobijano rješenje HBOR-a, odobrio pravo na pristup informacijama pod točkom B) zahtjeva te predmet vratio HBOR-u na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na točku D) zahtjeva.
U ponovljenom postupku HBOR je rješenjem, broj: 15/2019-2 od 10. siječnja 2020. godine, odbio zahtjev u dijelu koji se odnosi na točki D), u čijem obrazloženju citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka koji se odnose na poslovnu tajnu. Navodi kako je testom razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se pristup informacijama traženih u zahtjevu može ograničiti sukladno članku 15. st. 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu sukladno članku 156. Zakona o kreditnim institucijama i da u odnosu na javni interes prevladava potreba zaštite bankovne tajne korisnika. HBOR potom navodi da se u odnosu na točku D) zahtjeva traži velika količina podataka čija bi obrada i sistematizacija opteretila normalan rad i redovno funkcioniranje tijela javne vlasti. Naime, prikupljanje predmetnih zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. godine koji se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH (953 projekata kroz programe osiguranja izvoza) uvelike bi dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Obzirom na veliku količinu plasmana, odnosno projekata, trebalo bi zadužiti nadležne referente da nastavno na svaki, pronađu, odnosno izdvoje predmetne odluke Uprave HBOR-a, kojima su navedeni odobreni. S obzirom da podaci o odobrenju predmetnih plasmanima (projekata) odnosno preslike odluka Uprave HBOR-a, nisu posebno izdvojene u jednu evidenciju, njihovo prikupljanje zahtijevalo bi angažiranost tijela javne vlasti kroz dulji vremenski period što bi značilo značajan rad i utrošak nerazmjerne količine vremena, čime bi se zbog voluminoznosti predmetnog dijela Zahtjeva, paralizirao sustav u svom redovnom radu i redovnom obavljanju primarnih djelatnosti HBOR-a. Naime, obzirom na količinu projekata, radi se o minimalno 1000 stranica dokumenata koje HBOR nema sistematizirane niti posebno izdvojene na jednom mjestu, te bi iz svakog pojedinog spisa trebalo fizički izdvajati svaku pojedinu informaciju. Slijedom svega navedenog, HBOR je navedeni dio žaliteljičinog zahtjeva odbio temeljem odredbe članka 23. stavak 5. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno zbog zaštite bankovne tajne i temeljem članka 23. stavak 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zloupotrebe prava na pristup informacijama jer bi izdvajanje traženih zaključaka i dokumenata, odnosno odluka Uprave HBOR-a, preopteretilo rad i onemogućilo redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.
S obzirom na ostale razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
U žalbenom postupku je uzeta u obzir činjenica da je zatražena velika količina informacija (953 projekata, cca 1000 stranica), u periodu od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. godine (dakle pune 4 godine) te da ne postoji posebna izdvojena evidencija, odnosno izrađena i sistematizirana informacija, stoga bi službenici morali fizički izdvajati svaku pojedinu informaciju iz predmeta.
Također je uzeta u obzir činjenica da je žaliteljici odobreno pravo na pristup preslici dokumenata iz kojih proizlaze informacije o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), zemljama izvoza i u kojem ih je iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija – drugim riječima, zadovoljen je minimum javnog interesa te je u tom dijelu omogućen pristup informacijama.
Važno je istaknuti da je zatražena informacija u načelu od javnog interesa, međutim, žaliteljica u svojem zahtjevu ne specificira točno određene projekte koji je zanimaju i traži zaključke i dokumente vezane uz njih, već traži sve zaključke i dokumente u periodu od četiri godine, odnosno za 953 projekta.
Analizirajući definiciju zlouporabe prava na pristup informacijama može se uočiti postojanje subjektivnog elementa zlouporabe, te objektivnog elementa, koji se čak i ne mora nužno nazvati zlouporabom, s obzirom da je kod njega naglasak na objektivnim posljedicama, odnosno opterećenju koje tijelo javne vlasti može trpjeti prilikom ispunjavanja zahtjeva.
U ovom slučaju valja naglasiti kako kod žaliteljice ne postoji subjektivni element zlouporabe, koji možemo prepoznati u prvom dijelu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava koje dovodi do šikanoznog postupanja, a ovoj upravnoj stvari je izvjesno da je žaliteljičina namjera motivirana stvarnim ostvarivanjem svojeg prava na pristup informacijama, čije bi ostvarivanje doprinijelo javnom interesu.
U odnosu na pojedinog korisnika prava objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Slijedom navedenog, objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, zlouporaba prava na pristup informacijama može biti ostvarena i podnošenjem zahtjeva kojim se traži velik broj informacija, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u ovom slučaju s obzirom na veliku količinu informacija koje nisu izdvojene u jednu evidenciju, na strani žaliteljice postoji objektivni element zlouporabe, a ispunjavanje zatraženog zahtjeva bi kolidiralo s javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji, te bi imalo za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, ali bi i predstavljalo prepreku učinkovitom radu tijela te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.
Neodređenost i preveliki opseg zatražene informacije bi također od tijela javne vlasti iziskivao neproporcionalan angažman u odnosu na javni interes kada bi se informacija pronašla.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan