KLASA: UP/II-008-07/20-01/1270
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 24. prosinca 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 39/2018-2 od 2. studenog 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 39/2018-2 od 2. studenog 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici popisa korisnika kredita i iznosa kredita u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine s kamatom do 2%.
3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana od dana njegove pravomoćnosti.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je žalitelj zatražio dostavu podataka o korisnicima kredita i iznosu kredita u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine s kamatom do 2%. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankovna tajna, jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka te jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje HBOR-a pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Ističe kako tijelo javne vlasti postupa sukladno svim zakonima i propisima te kako ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu tražene informacije. Predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće podatke:
- broj odobrenih kredita sa kamatom od 2% tj. ispod tog iznosa te pojedinačne informacije o kreditima (rok, iznos za vratiti, razlozi za odobravanje i slično)
- broj navedenih kredita koji nisu vraćeni, otpisani te koje HBOR ima namjeru otpisati
- specificirano, tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe
- broj odobrenih kredita u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (specificirano tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe)
- informacije o tim osobama, ukoliko zakoni i podzakonski propisi to dopuštaju
- ukoliko ne dopuštaju, objašnjenje zašto.
HBOR je povodom zaprimljenog zahtjeva žalitelju u jednom dijelu omogućio pristup informacijama, dok je rješenjem broj: 39/2018 od 28. siječnja 2019. godine odbio žaliteljev zahtjev u dijelu kojem su zaražene pojedinačne informacije o kreditima (rok, iznos za vratiti, razlozi za odobravanje i sl.), broj navedenih kredita koje HBOR ima namjeru otpisati te informacije o osobama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kojima su iznosi odobreni.
Žalitelj je potom uložio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/19-01/221, URBROJ: 401-01/10-20-5 od 25. rujna 2020. godine, poništio rješenje HBOR-a broj: 39/2018 od 28. siječnja 2019. godine, u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup podatcima o korisnicima kredita i iznosu kredita u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine s kamatom do 2% te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.
HBOR je u ponovnom postupku donio rješenje broj: 39/2018-2 od 2. studenog 2020. godine, kojim je u navedenom dijelu ponovno odbio žaliteljev zahtjev, a u čijem obrazloženju citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka koji se odnose na poslovnu tajnu te Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) po kojoj bi za zakonitost obrade osobnih podataka trebala postojati makar jedna osnova iz njezina članka 6., koja u konkretnom slučaju ne postoji. HBOR naglašava kako ne raspolaže javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer javnim sredstvima raspolaže Republika Hrvatska prilikom uplate u temeljni kapital HBOR-a, te da u tom trenutku ta sredstva postaju imovina HBOR-a. Naglašava kako bi dostavljanje traženih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HBOR-a, ali i gospodarske interese Republike Hrvatske te klijenata HBOR-a. Također naglašava kako su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se zahtjevom traži velika količina podataka čija bi obrada i sistematizacija opteretila normalan rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti. Slijedom navedenog, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa je odlučeno sukladno članku 23. stavku 5. točkama 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18 70/19, 47/20), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.
Ujedno je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona, kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
U tom smislu treba ukazati kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, podaci o iznosu i korisniku kredita predstavljaju informacije od javnog značaja, odnosno informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, navedeni stav se primjenjuje u slučaju korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-157/18 od 26. rujna 2018. godine i broj UsII-222/18 od 26. rujna 2018. godine), kao i u slučaju krajnjih korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-186/20 od 1. srpnja 2020. godine, i broj UsII-228/20 od 31. srpnja 2020. godine).
Slijedom navedenog, kako navedene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, iste su dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, iz kojeg razloga nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje poslovne, odnosno bankovne tajne.
S obzirom da HBOR spominje Opću uredba o zaštiti podataka, dodatno se naglašava kako je pogrešan njegov navod kako ne postoji osnova za zakonitost obrade iz 6. navedene Uredbe.
Naime, člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Visoki upravni sud Republike Hrvatske je, nadalje, u svojim presudama (primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine) zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.
Razmatrajući dostavljenu informaciju koja je predmet postupka, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se ne može konstatirati njezina opsežnost, budući da se sastoji od jedne i pol stranica teksta, te kako predmetni zahtjev u tom dijelu ne predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti na način da bi rješavanje žaliteljevog zahtjeva ugrozilo redovito obavljanje djelatnosti HBOR-a.
Uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a koje moraju biti dostupne svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankovne tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona, niti ograničenja zbog zaštite osobnih podataka iz članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan