KLASA: UP/II-008-07/20-01/1185

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 14. prosinca 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Zagrebačke županije, KLASA: UP/I-008-02/20-02/09, URBROJ: 238/1-07-20-01 od 9. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Zagrebačke županije, KLASA: UP/I-008-02/20-02/09, URBROJ: 238/1-07-20-01 od 9. listopada 2020. godine.

2.    Odobrava se ......... pravo na pristup preslici revizorskog izvješća – Revizija poslovanja i praćenja rada Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na području Zagrebačke županije – Zeleni prsten Zagrebačke županije, KLASA: 470-04/19-01/01, URBROJ: 238/1-21/1-19-15 od 27. prosinca 2019. godine.

3.    Nalaže se Zagrebačkoj županiji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o tome je li županijska Služba unutarnje revizije provodila reviziju u Javnoj ustanovi Zeleni prsten Zagrebačke županije, odnosno dostavu nalaza, mišljenja i preporuka, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da postoje osnove sumnje da bi dostava navedene informacije mogla utjecati na neovisno i nepristrano provođenje postupka unutarnje revizije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da mu je osporenim rješenjem uskraćeno ostvarivanje prava na pristup informacijama. Ističe da osporava prvostupanjsko rješenje u cijelosti, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona, odnosno članka 23. stavka 5. u vezi s člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da tijelo javne vlasti nije dokazalo da je u javnom interesu zaštiti informaciju od pristupa javnosti, da je tražena informacija zaštićeni podatak, da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje pravno uređenog postupka, odnosno da nije jasno koji je to  javni interes da se štiti događaj koji se dogodio, odnosno nalaz kao rezultat tog događaja. Ističe da mu je onemogućeno ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo osnivač javne ustanove na koju se nalaz revizije odnosi, a da je navedena ustanova proračunski korisnik osnovana temeljem Zakona o zaštiti prirode. Dalje ističe da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nisu utemeljena i obrazložena zakonska ograničenja. Posebno ističe da rješenje ne sadrži odgovarajuće obrazloženje jer je usmjereno na dokazivanje odgovornosti Službe unutarnje revizije županu kao čelniku tijela. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 7. rujna 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio informaciju o tome je li županijska Služba za unutarnju reviziju provodila unutarnju reviziju u Javnoj ustanovi Zeleni prsten Zagrebačke županije, te ukoliko jest, molim za dostavu nalaza, mišljenje i preporuka.

Posebno se ističe da je žalitelj zahtjev istog sadržaja uputio dana 21. kolovoza 2020. godine pročelnici prvostupanjskog tijela za unutarnju reviziju.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kako je predmet ovog postupka nalaz unutarnje revizije, u nastavku se iznose relevantne zakonske odredbe.

Prema članku 5. Zakona o unutarnjim kontrolama u javnom sektoru („Narodne novine“, broj 78/15, 102/19), svrha sustava unutarnjih kontrola jest poboljšanje upravljanja radi postizanja općih ciljeva kao što su: a) obavljanje poslovanja na pravilan, etičan, ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način, b) usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima, planovima, programima i postupcima, c) zaštita sredstava od gubitaka uzrokovanih lošim upravljanjem, neopravdanim trošenjem i korištenjem te zaštita od drugih oblika nepravilnosti, d) jačanje odgovornosti za uspješno ostvarenje poslovnih ciljeva i e) pouzdanost i sveobuhvatnosti financijskih i drugih izvještaja.

Sukladno članku 6. navedenog Zakona, sustav unutarnjih kontrola obuhvaća sve poslovne procese koji vode k ostvarenju poslovnih ciljeva, a uspostavlja se u svim ustrojstvenim jedinicama institucije, koje u skladu s danim ovlastima i odgovornostima ostvaruju te ciljeve.

Osim, toga članak 22. navedenog Zakona, u bitnom opisuje poslove unutarnje revizije na način kao u gore citiranom članku 5. Zakona, s time da je u stavku 3. navedenog članka naglašeno da unutarnja revizija daje stručno mišljenje i preproruke za poboljšanje sustava unutarnjih kontrola u revidiranom području.

Uvidom u sudski registar za Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na području Zagrebačke županije Zeleni prsten, utvrđeno je da je osnivač iste Zagrebačka županija, te da je ista osnovana Odlukom o osnivanju javne ustanove od 3. srpnja 2007. godine.

Osim toga, kao djelatnosti navedene ustanove navedena je, između ostalog, zaštita, održavanje i promicanje zaštićenih područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi dostava tražene informacije mogla utjecati na neovisno i nepristrano provođenje postupka unutarnje revizije, odnosno da je utvrđen prevladavajući javni interes zaštite integriteta pravno uređenog postupka.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, osnovano žalitelj ističe da se rješenje prvostupanjskog tijela ne sadrži detaljno obrazloženje primjene zakonskih ograničenja, već se isto svodi na reproduciranje odredbi Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru.

Drugim riječima, nejasno je sadržajno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo ugroziti učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje poslova unutarnje revizije.

To posebno stoga što je iz informacije koja je predmet postupka jasno proizlazi da je revizija obavljena u 2019. godini, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da se ne može ugroziti postupak koji je već dovršen.

Osim toga, jasno je da se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji ne može općenito ugroziti djelovanje unutarnje revizije.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju uopće nije primjenjiva odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se provođenje postupka unutarnje revizije moglo podvesti pod odredbu članka 15. stavka 3. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, niti navedeno zakonsko ograničenje ne može se primijeniti u konkretnom slučaju, jer je postupak revizije dovršen, a kako je to ranije navedeno u ovom rješenju.

Povjerenik za informiranje je svjestan činjenice da predmetno izvješće sadrži i određene preporuke, međutim niti izvršavanje navedenih preporuka (u razumnom roku), ne dovodi do zaključka da bi se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji onemogućilo vođenje postupka unutarnje revizije.

Točno je da je unutarnja revizija samostalna ustrojstvena jedinica u smislu članka 29. Zakona o unutarnjim kontrolama u javnom sektoru, međutim navedeno ne može biti odlučna činjenica prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, jer je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama osigurati svim korisnicima, pravnim ili fizičkim osobama, pravo na pristup informacijama.

Dakle, činjenica što je žalitelj zamjenik župana ne predstavlja razlog za uskratu informacije, jer se pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama polazi od toga bi li bilo koja treća osoba i u kojem opsegu mogla ostvariti pravo na pristup informacijama, a na što je prvostupanjskom tijelu ukazano upozorenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: 008-03/20-01/195, URBROJ: 401-01/21-20-02 od 24. rujna 2020. godine.

Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje, pretpostavlja se da za informaciju postoji javni interes ako bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost i integritet.

Razmatrajući poslove unutarnje revizije koji su citirani ranije u ovom rješenju, Povjerenik za informiranje ističe da unutarnja revizija ispituje u bitnom sva ona pitanja koja uobičajeno ukazuju na javni interes, odnosno ispituje se obavljanje poslovanja na pravilan, etičan i ekonomičan način te usklađenost s propisima, planovima i programima.

Slijedom navedenog, ne bi trebalo biti sporno da predmetno izvješće unutarnje revizije predstavlja informaciju od javnog interesa, jer ista ukazuje kako na dobre, tako i na loše strane upravljanja od strane tijela javne vlasti.

Naime, revizorsko izvješće daje pregled svih bitnih poslovnih procesa kod tijela javne vlasti, od javne nabave, fiskalnih pitanja, postupanja vezano za EU fondove do trošenja javnih sredstava, a načelo transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti znači pravo svake fizičke i pravne osobe da bude upoznata s takvom informacijom.

Povjerenik za informiranje također pridaje važnost činjenici da je djelatnost javne ustanove zaštita okoliša, pa pitanje upravljanja navedenom ustanovom, odnosno poštuju li se propisi vezano uz pitanje zaštite prirode, nedvojbeno predstavljaju informaciju od javnog interesa.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da ograničenje prava na pristup žalitelja nije bilo utemeljeno na zakonu, a niti je isto bilo usmjereno na zaštitu legitimnog cilja te nužno u demokratskom društvu, pored nesporne činjenice da je u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama predmetna revizija već bila obavljena.

Osim toga, onemogućavanje prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju bi potaknulo sumnju kako se isto radi u svrhu prikrivanja nezakonitosti u radu ustanove na koju se odnosi obavljena revizija, pa Povjerenik za informiranje ne nalazi niti jedan ozbiljan razlog da se ne omogući pristup predmetnom izvješću.

Kako na dijelove navedenog izvješća nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup istom.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan