KLASA: UP/II-008-07/20-01/879
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 15. prosinca 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, KLASA: UP/I-510-08/20-03, URBROJ: 262-03-1-2020-1 od 15. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, KLASA: UP/I-510-08/20-03, URBROJ: 262-03-1-2020-1 od 15. lipnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup sljedećim informacijama za period od ožujka 2015. do ožujka 2019. godine:
· ukupnom broju sudskih postupaka u tijeku u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tužitelj
· ukupnom broju sudskih postupaka u tijeku u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tuženik
· ukupnom broju završenih sudskih postupaka u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tužitelj
· ukupnom broju završenih sudskih postupaka u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tuženik
· ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG nepravomoćno izgubila
· ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG pravomoćno izgubila
· ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG nepravomoćno dobila
· ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG pravomoćno dobila
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora inspektorata rada
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora inspektorata rada sa izrečenim opomenama bez novčane kazne
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora inspektorata rada sa određenom novčanom kaznom
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora inspektorata rada koji su rezultirali sudskim postupkom
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora zaštite na radu
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora zaštite na radu sa izrečenom opomenom bez novčane kazne
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora zaštite na radu sa određenom novčanom kaznom
· ukupnom broju inspekcijskih nadzora zaštite na radu koji su rezultirali sudskim postupkom
· ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG vodila tijekom kalendarske godine 2019.
3. Nalaže se Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenim informacijama, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG (u daljnjem tekstu: Poliklinika SUVAG) odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su od tijela javne vlasti zatraženi brojčani podaci o ukupnim brojevima sudskih i inspekcijskih postupaka sa različitim ishodima, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što postoji osnovana sumnja kako bi objavljivanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka koji je u tijeku, te iz razloga što žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u bitnom navodeći kako je osporeno rješenje prema njemu diskriminirajuće te kako mu je uskraćeno ne samo ustavno pravo na pristup informacijama nego i ustavno pravo na podnošenje predstavki i pritužbi, koje predstavljaju zakonito sredstvo kontrole primjene propisa od strane tijela javne vlasti. Napominje kako je nepravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo klevete za koje ga tereti tijelo javne vlasti, te kako omogućavanje pristupa zatraženim informacijama ne bi moglo utjecati na predmetni sudski postupak, s obzirom da žalbeni postupak ne podrazumijeva nikakav dodatni dokazni postupak, već samo reviziju prvostupanjske presude. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-370/19-4 koja se odnosi na gotovo identičnu upravnu stvar te postavlja pitanje vjerodostojnosti informacije koja je omogućena podnositeljici zahtjeva nakon pravomoćne presude, stoga poziva Ured povjerenika da preispita sadržaj dostavljene informacije. Ističe razloge zbog kojih se njegov zahtjev ne može smatrati zloupotrebom prava na pristup informacijama te navodi kako smatra da je njegov zahtjev opravdan i u javnom interesu, slijedom čega predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 1. lipnja 2020. godine zatražio od Poliklinike SUVAG informaciju, za period od ožujka 2015. do ožujka 2019. godine, o ukupnom broju sudskih postupaka u tijeku u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tužitelj; ukupnom broju sudskih postupaka u tijeku u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tuženik; ukupnom broju završenih sudskih postupaka u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tužitelj; ukupnom broju završenih sudskih postupaka u kojima je stranka Poliklinika SUVAG tuženik; ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG nepravomoćno izgubila; ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG pravomoćno izgubila; ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG nepravomoćno dobila; ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG pravomoćno dobila; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada sa izrečenim opomenama bez novčane kazne; ukupan broj inspekcijskih nadzora inspektorata rada sa određenom novčanom kaznom; ukupnom broju inspekcijskih nadzora inspektorata rada koji su rezultirali sudskim postupkom, ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu; ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu sa izrečenom opomenom bez novčane kazne; ukupan broj inspekcijskih nadzora zaštite na radu sa određenom novčanom kaznom; ukupnom broju sudskih postupaka koje je Poliklinika SUVAG vodila tijekom kalendarske godine 2019.
Poliklinika SUVAG je povodom zaprimljenog zahtjeva, a nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, donijela rješenje o njegovom odbijanju, na koje je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje.
U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti citira relevantne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama (čl. 15. st. 1., čl. 15. st. 3. t. 1., čl. 15. st. 4. 1., čl. 15. st. 4. t. 8.) te ističe kako je u tijeku kazneni postupak u kojem sudjeluju podnositelj zahtjeva i Poliklinika SUVAG te kako bi udovoljavanje podnesenom zahtjevu utjecalo na neovisno i nepristrano vođenje postupka. Dodatno naglašava dužnost čuvanja podataka vezanih uz postupke vođene od inspektorata rada. Navodi se kako je proveden test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je utvrđeno da postoji osnovana sumnja kako bi objavljivanje traženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka koji je u tijeku. Također se ističe kako je riječ o zloupotrebi prava koje dovodi do smanjenja učinkovitosti rada Poliklinike SUVAG, kao da je došlo i do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje. Osim zahtjeva upućenih Poliklinici SUVAG, ističe se kako se žalitelj učestalo obraćao drugim državnim tijelima ukazujući na nepravilnosti u radu Poliklinike SUVAG. Tijelo javne vlasti zaključuje kako se stječe dojam da žalitelj koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa tijelom javne vlasti, odnosno čelnikom ili pojedinim zaposlenicima. Zaključno, tijelo javne vlasti navodi kako je pretpostavka da bi žalitelj tražene informacije mogao iskoristiti u kaznenom postupku koji se vodi između njega i Poliklinike SUVAG, prilikom čega ističe kako je sukladno čl. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) zabranjen svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Prema odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Također je razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Poliklinika SUVAG prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje te je pogrešno primijenila zakonske odredbe.
Naglašava se da je Povjerenik za informiranje rješenjem KLASA: UP/II-008-07/19-01/410, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 10. lipnja 2019. godine, omogućio u ranijem postupku podnositeljici zahtjeva pristup gotovo identičnim informacijama kao u ovoj upravnoj stvari, da bi potom Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: UsII-370/19-4 od 10. listopada 2019. godine, potvrdio prethodno navedeno rješenje, a Poliklinika SUVAG je zatim omogućila pristup zatraženim informacijama.
U tom se smislu ističe kako je Poliklinika SUVAG prilikom rješavanja ovog zahtjeva trebala imati na umu obrazloženje spomenute odluke Povjerenika za informiranje te sudske presude koja je potvrdila tu odluku, jer bi se implementacijom izraženih stavova i tumačenja pravnih normi značajno pridonijelo upravnopostupovnom načelu učinkovitosti i ekonomičnosti.
Poliklinika SUVAG, međutim, ponovno kao razlog ograničenja pogrešno ističe odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (prilikom čega se naglašava kako ostale uvodno spomenute zakonske odredbe uopće nisu elaborirane niti obrazložene), te ne provodi pravilno test razmjernosti i javnog interesa - stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa – u ovom slučaju učinkovito provođenje nepravomoćno dovršenog sudskog postupka i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji.
Ponavlja se kako je već u ranije spomenutim odlukama zaključeno kako zatražene informacije predstavljaju statističke podatke, te kako je u ranijem, kao i ovom postupku, odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama neprimjenjiva, s obzirom da su zatraženi brojčani podaci koji nemaju nikakve veze niti utjecaj na sudski postupak zbog kaznenog djela klevete u kojem su stranke žalitelj i tijelo javne vlasti.
Tijelo javne vlasti također ne objašnjava ni sam ratio legis odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno kako bi omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji utjecalo na vođenje sudskog postupka, štoviše, ne obrazlaže niti jednu od tri sastavnice neometanog postupka koje bi se mogle narušiti – učinkovitost, neovisnost i nepristranost - s obzirom da svaka ima svoje značenje i razinu utjecaja na postupak koji je u tijeku.
Drugim riječima, provedeni test razmjernosti i javnog interesa je trebao odgovoriti na pitanje kako povezati zatražene informacije sa mogućnošću ometanja predmetnog postupka, što nije učinjeno.
Napominje se da čak i kada bi žalitelj predmetne statističke podatke zatražio da ih iskoristi za potrebu sudskog postupka u kojem je stranka, to samo po sebi ne bi bio argument za ograničavanjem pristupa temeljem odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao ni temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. istog Zakona.
Legitimno je pravo tražiti od bilo kojeg tijela javne vlasti određene informacije, te, u slučaju da na zatraženim informacijama ne postoje zakonska ograničenja, načelo raspolaganja informacijom bi ovlastilo podnositelja zahtjeva da dobivene informacije koristi na bilo koji način, odnosno da ih i javno iznosi, ali i koristi za potrebe sudskih postupaka, što ne znači da bi se time takvi postupci narušili, nego bi se eventualno došlo do ispravnih zaključaka pomoću dodatnog dokaznog materijala.
Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti ne smije žalitelju onemogućavati pristup čak i onim informacijama koje bi mogle biti iskorištene protiv tog istog tijela, ako na predmetnim informacijama ne postoji zakonsko ograničenje, odnosno dobivanje takvih informacija ne bi automatski značilo ometanje sudskog postupka koji je u tijeku, a to nije moguće davanjem brojčanih podataka.
U tom smislu nije od presudne važnosti tko traži informaciju – stranka u nekom sudskom postupku ili bilo koji drugi korisnik prava na pristup informacijama – već je presudno sadrži li zatražena informacija podatke koji mogu utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka koji je u tijeku.
Shodno navedenom, osim što je tijelo javne vlasti postupalo suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti, povrijeđeno je i načelo jednakosti koje je propisano odredbom članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema čijem stavku 1. pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Drugim riječima, kada je tijelo javne vlasti već jednom zaprimilo pravomoćnu odluku u kojoj je naglašeno kako zatraženi brojčani i statistički podaci ne mogu biti uskraćeni zbog ranije navedenih razloga, trebalo je primijeniti stečena saznanja u rješavanju žaliteljevog zahtjeva, bez obzira što se u njegovom slučaju dodatno ističe da se radi o zloupotrebi prava na pristup informacijama, što će se u nastavku ovog rješenja prikazati kao neodrživi razlog ograničenja.
Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
U kontekstu zlouporabe prava na pristup informacijama osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje u članku 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u članku 6. također propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići.
Nadalje, člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama zbog zlouporabe dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja i onemogućavanje korisnika da konzumiraju ustavom propisano temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti.
Prema sudu Povjerenika za informiranje, Poliklinika SUVAG nije utvrdila činjenično stanje i prezentirala okolnosti na način iz kojeg bi se moglo zaključiti da žalitelj zlorabi pravo na pristup informacijama, odnosno da bi udovoljavanje njegovom zahtjevu opteretilo rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti u toj mjeri da mu se može suspendirati ustavno pravo na pristup informacijama.
To dolazi do izražaja naročito ako se uzme u obzir gore navedeno ustavno i upravnopravno načelo razmjernosti pomoću kojeg se u ovom slučaju može isključiti primjena odredbe o zlouporabi prava na pristup informacijama.
Naime, zlouporaba prava na pristup informacijama jest propisana zakonskom odredbom (članak 23. stavak 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama), služi legitimnoj svrsi (zaštita pravnog poretka), neopravdana je kao nužna mjera u odnosu na zatražene brojčane podatke u posjedu tijela javne vlasti, slijedom čega je potpuno izvjesna njezina nerazmjernost u ovom konkretnom slučaju.
Ističe se kako tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju također nije uspjelo dokazati niti subjektivnu niti objektivnu sastavnicu zloupotrebe prava na pristup informacijama, odnosno nije uspjelo dokazati da žalitelj očito zloupotrebljava svoje pravo, niti da je tijelo javne vlasti posebno opterećeno i da zbog žaliteljevih zahtjeva trpi redovita djelatnost i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti.
Žalitelj je, naime, koristio u određenom opsegu legitimne alate poput predstavki da bi razotkrio eventualne nepravilnosti u radu tijela javne vlasti, međutim, to nikako ne znači da time koristi Zakon o pravu na pristup informacijama za potrebe osobnog sukoba sa tijelom niti da očito zloupotrebljava svoje pravo.
Iz spisa predmeta je vidljivo da broj zahtjeva, njihov sadržaj i opseg nisu nerazmjerni na način da bi opteretili rad tijela javne vlasti, već predstavljaju razumno i točno određeno traženje informacija o pravilnosti rada tijela javne vlasti te, općenito, informacije iz njegovog djelokruga.
Zahtjevi nisu maliciozni, prekomjerni, neozbiljni ili trivijalni, kao što u njima nema uvredljive komunikacije koja bi predstavljala prijetnju za djelatnike tijela javne vlasti, te su u tom smislu sa pozicije podnositelja zahtjeva u obraćanju prema tijelu u skladu sa načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim navedene razloge za ograničenje, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Zaključno se navodi kako se ne prihvaća zahtjev žalitelja da se preispita sadržaj informacija dostavljenih podnositeljici zahtjeva temeljem naloga iz pravomoćnog rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/410, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 10. lipnja 2019. godine, s obzirom da podnositeljica zahtjeva nije u zakonskom roku iskoristila svoje pravo na traženje dopune ili ispravka dobivenih informacija, a osim toga, žalitelj nije opunomoćenik podnositeljice niti stranka ili zainteresirana osoba u navedenom postupku.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan