KLASA: UP/II-008-07/20-01/1199

URBROJ: 401-01/10-20-4

Zagreb, 24. studenog 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, koju zastupa ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 6. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 6. listopada 2020. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, kojim je tražio podatak o iznosima koji su utrošeni u financiranje medijskog prostora na javnim i privatnim medijskim tvrtkama od 1. siječnja 2020. godine do 7. rujna 2020. godine temeljem koronavirus pandemije, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da predmet zahtjeva žalitelja nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi što je bilo predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Navodi da rješenje osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se radi o trošenju javnih sredstava te da navedene podatke tijelo javne vlasti posjeduje kao informaciju. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je zahtjevom za pristup informacijama žaliteljica od 8. rujna 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražila sljedeće:

„iznosi koji su utrošeni u financiranje medijskog prostora na javnim i privatnim medijskim tvrtkama od 1. siječnja 2020. godine do 7. rujna 2020. godine temeljem koronavirus pandemije te iznose, ukoliko postoje, koji su ugovoreni, imaju se namjeru isplatiti te do kojeg datuma je predviđeno da se oglašavanje vrši (specificirani podaci, ukoliko postoje saznanja o financiranju  drugih tijela javne vlasti i temeljem navedenog zamolili bih vas da proslijediti zahtjev“

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko smatra da predmet zahtjeva žaliteljice nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1199, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 30 listopada 2020. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo dodatno pojašnjenje, odnosno da navede koje bi radnje trebalo poduzeti radi udovoljavanja zahtjevu žaliteljice. a imajući u vidu gore navedenu definiciju informacije.

Iz dopisa prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-4 od 6. studenog 2020. godine upućenog Povjereniku za informiranje proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se ista nalazi.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela za sada nije moguće prihvatiti, a iz sljedećih razloga.

Naime, ako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju, tada se u smislu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbačaju zahtjevu, a ako ne posjeduje informaciju kao gotov dokument tada se donosi rješenje o odbijanju zahtjeva temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Po logici stvari, jedno isključuje drugo, što znači da neposjedovanje informacije ne može biti valjano obrazloženje ako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju kao informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, niti osporeno rješenje, a niti dodatno očitovanje prvostupanjskog tijela ne sadrže nikakvo obrazloženje, već se svode na puko reproduciranje zakonskih odredbi bez povezivanja istih s okolnostima konkretnog predmeta, a koje postupanje prvostupanjskog tijela Povjerenik za informiranje ocjenjuje arbitrarnim i suprotnim odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09).

Ukoliko prvostupanjskom tijelu zahtjev žaliteljice nije razumljiv, ukazuje se na odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na mogućnost pozivanja žaliteljice na ispravak zahtjeva.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku valjalo je poništiti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, jer je iz ranije navedenog razvidno da Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan