KLASA: UP/II-008-07/20-01/1236
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 23. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, koju zastupa ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva LIBERTAS DUBROVNIK d.o.o., Broj: LD-2020/381-2.3. od 20. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva LIBERTAS DUBROVNIK d.o.o., Broj: LD-2020/381-2.3. od 20. listopada 2020. godine u dijelu u kojem je odbačen zahtjev Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga u dijelu kojim traži ugovor između LIBERTAS-DUBROVNIK d.o.o. i SOLARIS BUS & COACH S.A.
2. Odobrava se Hrvatskoj udruzi korisnika parkirališnih usluga pravo na pristup preslici Ugovora o javnoj nabavi između LIBERTAS - DUBROVNIK d.o.o. i SOLARIS BUS & COACH S.A. od 13. studenog 2019. godine.
3. Odbija se žalba Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga u preostalom dijelu kao neosnovana.
4. Nalaže se trgovačkom društvu LIBERTAS – DUBROVNIK d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila ugovor sa SOLARIS BUS & COACH S.A, dokumentaciju o savjetovanju sa odvjetnicima u svezi obveze podnošenja kaznene prijave zbog sumnje u kazneno djelo pokušaja prijevare, dokumentaciju o pokretanju postupka financijske nadoknade štete protiv gore navedene tvrtke zbog mogućeg pokušaja prijevare, te bilo koja druga dokumentacija pokrenutih (ili namjere pokrenutih postupaka), temeljem članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da žaliteljica nije zahtjev ispravila na način da je moguće utvrditi koju informaciju traži.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi što je bilo predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sukladno načelu iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama zamolila da ju prvostupanjsko tijelo obavijesti koju dokumentaciju posjeduje, a da bi mogla precizirati zahtjev. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/699, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 11. rujna 2020. godine poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, Broj: LD-2020/381-2.3 od 9. lipnja 2020. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U navedenom rješenju Povjerenik je u odnosu na ugovor između prvostupanjskog tijela i SOLARIS BUS & COACH S.A. dao jasnu uputu prvostupanjskom tijelu da na isti nije primjenjiv članak 15. stavak 4. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok je u preostalom dijelu zahtjeva u bitnom uputio prvostupanjsko tijelo na odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da je zahtjev žaliteljice sadržavao neodređene pojmove („dokumentacija“, „bilo koja dokumentacija“, „popratna dokumentacija“)
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 28. svibnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije: 1) ugovor sa tvrtkom SOLARIS BUS & COACH S.A (te popratna dokumentacija), 2) dokumentacija o savjetovanju s odvjetnicima u svezi obveze podnošenja kaznene prijave zbog sumnje u kazneno djelo pokušaj prijevare, 3) dokumentacija o pokretanju financijske nadoknade štete protiv gore navedene tvrtke zbog mogućeg pokušaja prijevare, 4) bilo koja druga dokumentacija pokrenutih (ili namjere pokretanja) postupka sankcioniranja pokušaja prijevare od strane gore navedene tvrtke.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od 5 dana od dana zaprimanja poziva za ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog nije moguće sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti odbacit će zahtjev rješenjem.
Kako je to ranije navedeno, iz ranijeg rješenja Povjerenika za informiranje ne proizlazi da se u slučaju traženja ugovora radi o nerazumljivom zahtjevu, s obzirom na to da je žaliteljica jasno navela da traži ugovor, a koji predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, a kako prvostupanjskom tijelu nije niti dana uputa da u tom dijelu traži dopunu zahtjeva (stranica 5. rješenja Povjerenika za informiranje), tada je očito da je odbacivanjem zahtjeva u tom dijelu prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: 008-04/20-01/987, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 23. listopada 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatražena je dostava ugovora koji je predmet točke 1. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, a prvostupanjsko tijelo je u žalbenom postupku isti dostavilo Povjereniku za informiranje.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi, može li se žaliteljici, i u koje, opsegu omogućiti pravo na pristup ugovor koji je predmet postupka.
Kako je to već navedeno u ranijem rješenju Povjerenika za informiranje, predmetni ugovor se ne može podvesti pod odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se radi o sklopljen ugovoru u postupku javne nabave
Uvidom u rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA: UP/II-034-02/19-01/732, URBROJ: 354-01/19-9 od 19. rujna 2019. godine, koje je dostupno na poveznici http://pdf.dkom.hr/19503.pdf utvrđeno je da je u otvorenom postupku javne nabave broj 2018/S-0F5-003304, predmet nabave solo gradski niskopodni autobusi koji kao pogonsko gorivo koriste dizel, naručitelj LIBERTAS-DUBROVNIK d.o.o., odbijena žalba AUTOHRVATSKA Prodajno Servisni Centri d.o.o. protiv odluke o odabiru od 26. srpnja 2020. godine kojom je odabran ponuditelj SOLARIS BUS & COACH S.A.
Nadalje, uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, poveznica https://www.libertasdubrovnik.hr/inf/infbes.pdf utvrđeno je da je predmet projekta nabava 11 autobusa za prvostupanjsko tijelo, s time da se kao ukupna vrijednost projekta navodi iznosi od 22.843.750,00 kn, od čega EU u okviru programa Konkurentnosti i kohezija financira iznos od 18.000.000,00 kn.
U konkretnom slučaju radi se o informacijama vezanim za postupak javne nabave, pri čemu se ukazuje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj UsII-285/19 od 27. studenog 2019. godine potvrdio stajalište Povjerenika za informiranje da načelo transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti podrazumijeva da javnosti ima pravo preispitivati u koju svrhu se koriste javna sredstva.
Također se ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-313/20 od 8. listopada 2020. godine u kojoj je u bitnom potvrđen stav Povjerenika za informiranje da i za informacije vezane za postupak javne nabave trgovačkog društva u vlasništvu jedinice lokalne samouprave također postoji javni interes, jer ukazuju na potrošnju javnih sredstava u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, navedeno shvaćanje treba primijeniti i u konkretnom slučaju, te nije od utjecaja činjenica hoće li navedeni ugovor biti raskinut ili ne, s obzirom na da je ustaljena praksa Povjerenika za informiranje i upravnosudska praksa da ugovori o javnoj nabavi koje sklapaju tijela javne vlasti predstavljaju informacije od javnog značaja.
Što se tiče samog teksta ugovora, utvrđeno je da se radi o standardnim ugovornim klauzulama, a bitni sadržaj samog ugovora dostupan je u Registru ugovora.
Uvidom u Registar ugovora za prvostupanjsko tijelo, a koji je dostupan u Elektroničkom oglasniku javne nabave na poveznici https://eojn.nn.hr/Oglasnik/ utvrđeno da je predmetni postupak nabave naveden pod evidencijskim brojem JNVV 10/18, te su navedeni podaci o drugoj ugovornoj strani, cijeni (17.693.005,00 kn), roku isporuke (200 dana nakon sklapanja ugovora), uz napomenu da isporučeni autobusi nisu sukladni dokumentaciji o nabavi i ponudi ponuditelja.
Iako je iz Elektroničkog oglasnika javne nabave razvidno da je prvostupanjsko tijelo provelo novi postupak javne nabave za nabavu autobusa (koji je objavljen dana 31. kolovoza 2020. godine), i u kojem je donesena odluka o odabiru broj LD-2020/698-1.0 od 5. studenog 2020. godine kojom je odabrana ponuda trgovačkog društva AUTO HRVATSKA Prodajno Servisni Centri d.o.o., navedeno nije od utjecaja na ovaj postupak, s obzirom na to da je zahtjev žaliteljice za pristup infromacijama podnesen dana 28. svibnja 2020. godine, kad još nije pokrenut novi postupak javne nabave.
U takvoj situaciji, u trenutku podnošenja zahtjeva žaliteljice SOLARIS BUS & COACH S.A. predstavljao je odabranog ponuditelja, te kasnije promjene u postupku javne nabave ne utječu na ocjenu Povjerenika za informiranje da i taj ugovor predstavlja informaciju od javnog značaja.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je poništiti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem žaliteljici nije omogućen pristup ugovoru pa je odlučeno kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
Posebno se ističe da se na predmetni ugovor ne mogu primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se isti žaliteljici omogućuje u cijelosti.
U odnosu na ostali dio zahtjeva za pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/699, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 11. rujna 2020. godine, prvostupanjsko tijelo je dopisom broj LD-2020/381-2.3. od 23. rujna 2020. godine pozvalo žaliteljicu da ispravi zahtjev za pristup informacijama, uz citiranje gore navedenog rješenja Povjerenika za informiranje prema kojem formulacije “dokumentacija”, “bilo koja dokumentacija”, odnosno “popratna dokumentacija” ne ukazuju na točno određenu informaciju. Žaliteljica je također upozorena na odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da će njezin zahtjev biti odbačen ako zahtjev ne ispravi na način da bude moguće utvrditi koja se informacija traži.
Nesporno je da je žaliteljica navedeni poziv ispravila, te je nesporno da je žaliteljica u elektroničkoj poruci od 19. listopada 2020. godine navela doslovno sljedeće:
“Poštovani, da bi se izbjeglo kako ste naveli tkz. pecanje informacija, zamolio bih vas da mi dostavite popis dokumentacije (uz ugovor sa navedenom tvrtkom) koju posjedujete u svezi cjelokupne nabavke autobusa, tako da bih mogao detaljnije precizirati dokumentaciju za dostavu”
Iz obrazloženja prvostupanjskog tijela proizlazi da žaliteljica ponovno nije navela koje informacije traži, te da i traženje popisa dokumentacije upućuje na “pecanje informacija”, iz kojeg razloga je odbačen zahtjev žaliteljice pozivom na odredbu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje prihvaća obrazloženje prvostupanjskog tijela, koje sadrži jasne i valjene razloge, te dodatno ističe sljedeće.
Žaliteljica u žalbi ne daje nikakve razloge koji bi doveli do drugačije odluke u ovom postupku, a pozivanje na članak 9a Zakona o pravu na pristup informacijama je neosnovano iz sljedećih razloga.
Odredbom članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, navedena odredba ne uključuje obvezu prvostupanjskog tijela da žaliteljici dostavlja popis sve dokumentacije kojom raspolaže vezano za nabavku autobusa, niti postoji obveza prvostupanjskog tijela da vodi katalog informacija.
Osim toga, kad bi se prihvatio stav žaliteljice, to bi značilo da bi prvostupanjsko tijelo i prije rješavanja zahtjeva za pristup informacijama trebalo vršiti određenu analizu informacija koje posjeduju vezano uz određeni zahtjev korisnika, što svakako prelazi obveze tijela javne vlastii.
Također se ističe da niti prvostupanjsko tijelo niti Povjerenik za informiranje ne mogu rješavati zahtjev za pristup informacijama kojim se neodređeno traži “dokumentacija”, “bilo koja dokumentacija”, iz razloga što takav zahtjev nije određen.
Drugim riječima, zahtjev za pristup informacijama mora biti jasan i određen, odnosno da ne ostavlja nikakve dvojbe o tome što je predmet postupka.
U konkretnom slučaju zahtjev žaliteljice nije takav, jer se pojam “dokumentacija” može shvatiti na različite načine, pa niti Povjerenik za informiranje nije dužan u žalbenom postupku istraživati što je žaliteljica mislila pod pojmom dokumentacija, jer se na taj način Povjerenik zapravo stavlja na stranu žaliteljice pokušavajući umjesto nje precizirati zahtjev, što svakako nije njegova zadaća imajući u vidu njegove ovlasti iz članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Točno je da žaliteljica ne može znati koje sve dokumente prvostupanjsko tijelo posjeduje, međutim od žaliteljice se isto nije niti tražilo, već se tražilo da umjesto pojma “dokumentacija” navede konkretno što traži, kao što je jasno tražila ugovor sa SOLARIS BUS & COACH S.A.
Nastavno na navedeno, traženje „popisa dokumentacije“, sasvim sigurno ne doprinosi jasnoći zahtjeva, jer se ponovno od prvostupanjskog tijela zahtjeva da pretražuje svu dokumentaciju koju ima vezano za nabavku autobusa, pri čemu Povjerenik za informiranje ističe da sama formulacija „dokumentacija cjelokupne nabave“, ukazuje na činjenicu da traženje žaliteljice prelazi prvotno postavljeni zahtjev.
Osnovano prvostupanjsko tijelo navodi da niti žaliteljica ne zna što točno traži, jer žaliteljicu zanima cjelokupna dokumentacija prvostupanjskog tijela vezano za nabavu autobusa, čime se žaliteljica stavlja u ulogu svojevrsnog revizora prvostupanjskog tijela, a što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, obveza pružanja pomoći iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama se ne odnosi na procesnopravne situacije, posebno ne u situaciji kad su i prvostupanjsko tijelo i Povjerenik za informiranje naveli u čemu se sastoje nedostaci i kad je žaliteljica upozorena na posljedice propuštanja pozivu za ispravak.
U takvoj situaciji, kada žaliteljica niti na koji način nije ispravila svoj zahtjev u skladu s uputama prvostupanjskog tijela i Povjerenika za informiranje, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao pod točkom 3. izreke rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan