KLASA: UP/II-008-07/20-01/1242
URBROJ: 401-01/06-20-2
Zagreb, 23. studenoga 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: UP/I-008-01/20-01/1, URBROJ: 514-02-02-03/3-20-2 od 11. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: UP/I-008-01/20-01/1, URBROJ: 514-02-02-03/3-20-2 od 11. kolovoza 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 23. srpnja 2020. godine kojim je za poimenično navedene članove Odbora za državnu službu zatražio podatke o datumu rođenja, adresi stanovanja, imenu roditelja i OIB-u, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je po svom zahtjevu zaprimio krivotvoreno rješenje, obzirom da mu vjerodostojnost nije potvrđena pečatom i žigom Republike Hrvatske, kao i da je navedenim rješenjem odlučilo tijelo javne vlasti kojemu nikad nije podnio zahtjev. Navodi da podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem traži podatke potrebne za podizanje sudske tužbe te da je bez ikakve dvojbe zahtjev podnio na pravu adresu – Vladi Republike Hrvatske koja mu je trebala i dostaviti tražene podatke. Stoga od Povjerenika za informiranje traži da da proglasi ništavim osporeno rješenje te naloži Vladi Republike Hrvatske da mu dostavi tražene podatke iz zahtjeva. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je kako je žalitelj dana 23. srpnja 2020. godine Vladi Republike Hrvatske, koji je aktom KLASA: 008-01/20-07/53, URBROJ: 50302/28-20-2 od 24. srpnja 2020. godine ustupljen Ministarstvu pravosuđa i uprave, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je zatražio sljedeće informacije: datum rođenja, adresu stanovanja, ime roditelja i OIB za članove Odbora za državnu službu – ........., predsjednicu, i članove ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ......... i ..........
Nadalje je utvrđeno da je postupajući po navedenom zahtjevu Ministarstvu uprave i pravosuđa o zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/20-01/1, URBROJ: 514-02-02-03/3-20-2 od 11. kolovoza 2020. godine, kojim je odbijen zahtjev žalitelja, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je prvostupanjsko tijelo provelo test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrđeno kako se pristup informacijama traženih od strane žalitelja treba ograničiti jer se iste smatraju osobnim podacima fizičkih osoba čije bi omogućavanje korisnicima predstavljalo povredu zaštite osobnih podataka, pa stoga prevladava potreba zaštite prava na njezino ograničenje, jer uzevši u obzir cilj i svrhu Zakona o pravu na pristup informacijama prvostupanjsko tijelo nije pronašlo javni interes da se informacija učini dostupnom. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je navelo i kako je svrha uspostave Registra zaposlenih u javnom sektoru propisana odredbom članka 2. Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru („Narodne novine“, broj 34/11.) a koja glasi „Registar zaposlenih u javnom sektoru je skup podataka o zaposlenima u javnom sektoru koji se vodi radi uspostave kvalitetnog i učinkovitog sustava centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim potencijalima.“ U nastavku prvostupanjsko tijelo citira relevantne odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine odnosno Opće uredbe o zaštiti podataka te da je u provedenom postupku utvrđeno kako su zatraženi podaci informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a da nije utvrđeno postojanje bilo kojeg od uvjeta za zakonitu obradu podataka koji se nalaze u osobnom dosjeu državnih službenika i Registru zaposlenih u javnom sektoru od strane podnositelja zahtjeva, pri čemu se na te podatke primjenjuju i propisi kojima se uređuje tajnost podataka i informacijske sigurnosti. Također je navedeno kako je u postupku uzet u obzir interes javnosti za traženim informacijama odnosno interes žalitelja, ali da je utvrđen prevladavajući interes zaštite osobnih podataka osobito uzimajući u obzir da osobe na koje se zahtjev odnosi nisu dale privolu za daljnju obradu njihovih podataka., pa je stoga zahtjev odbijen pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku Ministarstvo pravosuđa i uprave je dopisom KLASA: 008-02/20-01/71, URBROJ: 514-09-01/1-20-02 od 29. listopada 2020. godine dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, kojem prileži Zapisnik o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa od 6. kolovoza 2020. godine, u kojem se također očitovalo na žalbene navode žalitelja. U citiranom aktu je navedeno kako je zahtjev žalitelja prvostupanjskom tijelu ustupljen od strane Vlade Republike Hrvatske aktom KLASA: 008-01/20-07/53, URBROJ: 50302/28-20-2 od 24. srpnja 2020. godine te da je u postupanju po istom nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa doneseno osporeno rješenje kojim je zahtjev odbijen. U nastavku, a vezano za navode žalitelja da se radi o krivotvorenom rješenju, prvostupanjsko tijelo se očitovalo da je Ministarstvu pravosuđa i uprave kao tijelu iz članka 1. Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/95.) odobrena izrada šezdeset i šest pečata promjera 38 mm s rednim brojevima od 1 do 66 i sedam pečata promjera 25 mm s rednim brojevima od 1 do 7, sukladno odobrenju KLASA: UP/I-038-02/20-01/254, URBROJ: 514-05-03-01/2-20-2 od 24. srpnja 2020. godine., a čime je odobrena i izrada pečata rednog broja trideset i jedan promjera 38 mm kojim je ovjereno osporeno rješenje, kao i da je otisak službenog pečata na istom rješenju sukladan odredbama Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske i Pravilnika za primjenu Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske, pa stoga navedene navode žalitelja drže neosnovanim.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
U odnosu na navode žalitelja da se radi o krivotvorenom rješenju, prije svega se ističe kako nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.
Vezano za navode žalitelja da je o konkretnom zahtjevu trebala odlučivati Vlada Republike Hrvatske i njegovo traženje da žalbeno tijelo naloži Vladi Republike Hrvatske da mu dostavi zatražene podatke posebno se ističe kako je člankom 65. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) propisano da se Odbor za državnu službu osniva kao neovisno tijelo za rješavanje žalbi sukladno odredbama ovoga Zakona. U stavku 2. istog članka je propisano da je sjedište Odbora pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose. Stavkom 5. navedenog članka je propisano da uredske i druge administrativne poslove za Odbor za državnu službu obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.
Također se ističe da je člankom 4. stavkom 1. Uredbe o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu (“Narodne novine”, broj 96/17.) propisano da članove Odbora imenuje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) na temelju javnog natječaja na vrijeme od pet godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da Javni natječaj za imenovanje članova Odbora raspisuje i provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose. Stavak 3. navedenog članka propisuje da se Javni natječaj iz stavka 2. ovoga članka objavljuje u „Narodnim novinama“ te na web člankom 65. stranicama Vlade i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. U stavku 4. navedenog članka propisano je da se postupak javnog natječaja za imenovanje članova Odbora provodi se sukladno propisima kojima se uređuje provedba javnog natječaja u državnoj službi. Stavkom 5. istog članka je propisano da Komisiju za provedbu javnog natječaja imenuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose iz reda državnih službenika s iskustvom na poslovima iz područja službeničkih odnosa ili upravnog prava. U stavku 6. navedenog članka je propisano da čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose podnosi Vladi prijedlog za imenovanje članova Odbora. Članak 5. navedene Uredbe propisuje da Predsjednika Odbora imenuje Vlada iz reda članova Odbora, na prijedlog čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, najduže do isteka njegovog mandata kao člana Odbora.
Uzimajući u obzir navedene odredbe koje se odnose na Odbor za državnu službu, a za čije se članove traže podaci u konkretnom slučaju, prema mišljenju drugostupanjskog tijela o predmetnom zahtjevu za pristup informacijama je odlučivalo Ministarstvo pravosuđa i uprave kao nadležno tijelo javne vlasti.
U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji je naveden u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na u istom navedene zaštićene interese. Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa koji se štite.
Naime, u žalbenom postupku je uvidom u spis predmeta utvrđeno kako se predmetnim zahtjevom žalitelja traže osobni podaci u zahtjevu imenovanih članova Odbora za državnu službu, odnosno datumi njihova rođenja, adrese stanovanja, imena roditelja i OIB.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Vezano za zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. U žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na osobne podatke kao što su ime i prezime roditelja, datum rođenja, stalno prebivalište, i OIB, a koji su predmet zahtjeva u konkretnom slučaju u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanjem pristupa navedenim podacima temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Vezano za tražene podatke u konkretnom slučaju također se ističe kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na te podatke, niti se iste odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Pri navedenom osobito treba imati u vidu i da su prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama informacije jednako dostupne svakoj domaćoj ili pravnoj i fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima iz navedenog Zakona.
Osim toga, ukazuje se i na odredbu članka 8. stavka 1. Zakona, prema kojoj pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Dakle, razmatrajući zahtjev za pristup informacijama u konkretnom slučaju ispituje se bi li bilo koja domaća ili strana fizička i pravna osoba imala pravo na pristup traženim informacijama, upravo zbog citiranog načela jednakosti. Navedeno načelo jednakosti je povezano s načelom raspolaganja informacijom iz članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da je svrha Zakona omogućiti pristup informacijama od javnog značaja. Pri navedenom se ističe da je daljnja posljedica načela jednakosti u tome da svi korisnici imaju pravo dobiti informaciju pod jednakim uvjetima, iz kojeg razloga je i odredbom članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, a zbog kojeg su razloga neodlučni žalbeni navodi u kojima su žalitelj iznosi razloge zbog kojih traži informacije koje su predmet ovog postupka, zbog činjenice da razlozi traženja informacije ne mogu predstavljati odlučnu činjenicu pri donošenju odluke o zahtjevu za pristup informacijama.
Stoga je, obzirom da u drugostupanjskom postupku nije utvrđeno postojanje zakonite osnove odnosno nije identificiran javni interes koji bi opravdavao pristup traženim osobnim podacima, jer se radi o pojedinačnom interesu žalitelja, u žalbenom je postupku zaključeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem odbilo predmetni zahtjev.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan