KLASA: UP/II-008-07/20-01/873
URBROJ: 401-01/05-20-4
Zagreb, 20. studenog 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Katoličke osnovne škole Svete Uršule iz Varaždina, Uršulinska 1, KLASA: UP/I-602-02/20-06/30, URBROJ: 2186-166-20-01 od 19. lipnja 2020. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Katoličke osnovne škole Svete Uršule, KLASA: UP/I-602-02/20-06/30, URBROJ: 2186-166-20-01 od 19. lipnja 2020. godine.
2. Obavještava se ......... da se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te da mu je dostupnost zatražene informacije utvrđena odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Katoličke osnovne škole Svete Uršule iz Varaždina (u daljnjem tekstu: Škola) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojima je zatražena službena bilješka koju je socijalna pedagoginja ......... vodila tijekom sastanka održanog 9. listopada 2019. godine u Školi. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu u kojoj navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Navodi kako je zahtjev od 6. lipnja 2020. godine prvi zahtjev za pristup informacijama kojim traži uvid u zapisnik sa predmetnog sastanka, a da dana 10. listopada 2019. godine nije poslao zahtjev za pristup informacijama u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Naglašava kako se njegov zahtjev ne odnosi na cjelokupne spise predmeta i kako ga tijelo javne vlasti nije obavijestilo o načinu ostvarivanja njegovog prava. Ističe kako tijelo javne vlasti ponovno nije provelo test razmjernosti i javnog interesa te kako pogrešno tumači odredbu Opću uredbu o zaštiti podataka, te kako prema mišljenju Agencije za zaštitu osobnih podataka roditelj djeteta kao zakonski zastupnik ima pravo pristupa osobnim informacijama. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 10. listopada 2019. godine zatražio čistopis zapisnika koji se održao 9. listopada 2019. godine s početkom u 13.15 sati između žalitelja, njegove supruge i djelatnika Škole.
S obzirom da je žalitelj uložio žalbu Povjereniku za informiranje zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu, Povjerenik za informiranje je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/195, URBROJ: 401-01/11-20-1 od 10. ožujka 2020. godine odbacio njegovu žalbu kao nedopuštenu, jer je člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako se odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Nadalje, zahtjevom za pristup informacijama od 6. lipnja 2020. godine žalitelj je zatražio službenu bilješku koju je socijalna pedagoginja ......... vodila tijekom sastanka održanog 9. listopada 2019. godine (početak u 13.15), u Školi, a kojem su, između ostalih, nazočili njegova supruga i on, drugim riječima, žalitelj je novim zahtjevom ponovno zatražio istu informaciju, iako je Povjerenik za informiranje u rješenju od 10. ožujka 2020. godine utvrdio da se u njegovom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, što je, osim žalitelja, trebalo uzeti u obzir i prvostupanjsko tijelo kada je odlučivalo o zahtjevu.
Tijelo javne vlasti je odbilo žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. U obrazloženju pobijanog rješenja se neutemeljeno spominje odredba članka 18. stavka 5. navedenog Zakona, kojom je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama uvid u cjelokupni spis predmeta, što prema tijelu javne vlasti žaliteljevi zahtjevi sadržajno predstavljaju.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prema sudu Povjerenika za informiranje, tijelo javne vlasti nije utvrdilo činjenično stanje i prezentiralo okolnosti na način iz kojeg bi se moglo zaključiti da žalitelj zlorabi pravo na pristup informacijama, odnosno da bi udovoljavanje njegovim zahtjevima opteretilo rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.
Žaliteljeva žalba je osnovana, budući da je rješenje prvostupanjskog tijela nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakonskih odredbi, stoga je Povjerenik za informiranje sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/0.), u žalbenom postupku odlučio samostalno riješiti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.
S obzirom da žalitelj kao roditelj nastoji doći do informacija koje se odnose na njegovo maloljetno dijete, u ovom je slučaju relevantna odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Dakle, ako je roditelj zakonski zastupnik maloljetnog djeteta, njegov se zahtjev ne bi razmatrao sa pozicije Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da bi on kao roditelj imao posebna, odnosno šira prava od ostalih korisnika, a koja se odnose na podatke o njegovom djetetu, a ostali korisnici ne bi imali mogućnost pristupa takvim informacijama jer se u njima nalaze zaštićeni osobni podaci te ne postoji nikakav javni interes da se omogući pristup tim informacijama. U tom slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, a tijelo javne vlasti bi prema posebnim propisima razmatralo može li roditelj djeteta dobiti tražene podatke.
Drugim riječima, žalitelj vjerojatno ispravno u žalbi naglašava kako tijelo javne vlasti pogrešno tumači Opću uredbu o zaštiti podataka, te kako prema mišljenju Agencije za zaštitu osobnih podataka roditelj djeteta kao zakonski zastupnik ima pravo pristupa osobnim informacijama, međutim, u tom slučaju prestaje nadležnost Povjerenika jer prestaje primjena odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, iz žaliteljevog zahtjeva, a pogotovo iz žalbe je razvidno da je žalitelj svjestan mogućnosti da temeljem posebnih propisa može doći do dokumentacije koja se odnosi na njegovu maloljetnu kćer, međutim, u tom se slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacija, a Povjerenik za informiranje nije nadležan za odlučivanje po takvim žalbama, niti je nadležan za tumačenje i primjenu drugih propisa.
Žalitelja, ali i prvostupanjsko tijelo se upućuje na odredbu članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), kojom je propisano da ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i taksativno pobrojanim informacijama u podstavcima koji se nalaze u nastavku.
Nakon toga je tijelo javne vlasti, kao voditelj obrade podataka, dužno postupiti sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka i utvrditi posjeduje li zatražene podatke te postoji li pravni temelj i opravdana svrha za traženje i dobivanje dokumentacije koja sadržava osobne podatke, prilikom čega se ponovno naglašava da to izlazi izvan žalbene nadležnosti Povjerenika za informiranje.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, slijedom čega je riješeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan