KLASA: UP/II-008-07/20-01/571
URBROJ: 401-01/06-20-2
Zagreb, 10. studenoga 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/193, URBROJ: 251-02-02/15-20-4 od 28. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/193, URBROJ: 251-02-02/15-20-4 od 28. svibnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/193, URBROJ: 251-02-02/15-20-4 od 28. svibnja 2020. godine odbačen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) u kojem je zatražila popis i vrijednost imovine koja je na području Grada Zagreba vraćena ili ustupljena vjerskim zajednicama na ime naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske vladavine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je u postupku po navedenom zahtjevu utvrđeno kako tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da ga osporava u cijelosti, jer joj je uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi sadržaj svog zahtjeva te obrazloženja osporenog rješenja, pri čemu ističe da je prvostupanjsko tijelo nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što je isti zahtjev poslala i na adrese drugih tijela javne vlasti koja su joj dostavila tražene odgovore. Također, drži da je Grad Zagreb pogriješio kada se u osporenom rješenju pozvao na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ona zahtjevom nije tražila uvid u spis predmeta, analizu, niti stvaranje nove informacije. Osim navedenog ističe da je osporenim rješenjem apsolutno ignoriran dio njezinog zahtjeva u kojem je tražila da joj se informacije dostave preslikom dokumenata koji sadrže traženu informaciju, te naglašava da ako Grad Zagreb i ne posjeduje traženi popis da to ne znači da joj nije mogao dostaviti tražene ugovore koji se tiču okončanih upravnih postupaka, a na temelju kojih je onda mogla doći do tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica putem elektroničke pošte dana 15. svibnja 2020. godine Gradu Zagrebu podnijela zahtjev za pristup informacijama u kojem je zatražila sljedeće informacije: popis i vrijednost imovine koja je na području Grada Zagreba vraćena vjerskim zajednicama ili im je ustupljena kao odgovarajuća zamjena temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odnosno Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Grad Zagreb donio osporeno rješenje KLASA: 008-02/20-002/193, URBROJ: 251-02-02/15-20-4 od 28. svibnja 2020. godine, kojim je zahtjev odbačen, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je u postupku po navedenom zahtjevu utvrđeno kako tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u provedenom postupku a povodom zahtjeva žaliteljice zatraženo očitovanje od nadležne ustrojstvene jedinice Grada Zagreba koje je službenik za informiranje zaprimio 27. svibnja 2020. godine, kao i da iz istog proizlazi kako se u tijelu javne vlasti ne vodi evidencija o vrijednosti imovine kako je to u zahtjevu navela žaliteljica odnosno kako Gradu Zagrebu nije izradio te ne posjeduje popis vraćene imovine kakav traži žaliteljica. Nadalje je pojašnjeno Gradski ured za imovinsko-pravne poslove nadležan za vođenje upravnih postupaka povrata oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., i 81/02.- ispravak) te da navedeni ured vodi evidenciju podnesenih zahtjeva za povrat imovine, pa tako i zahtjeva koje su podnijele vjerske zajednice ili crkve. Također je navedeno kako je imovina u postavljenim zahtjevima često nedovoljno precizirana te se tek u tijeku upravnog postupka utvrđuje oznaka i stanje nekretnine koja je predmet povrata, kao i da vrijednost imovine nije sastavni dio navedenog zahtjeva, pa se o tome niti ne vodi evidencija. Osim navedenog je istaknuto kako imovina koja je predmet povrata nije uvijek nakon što je oduzeta ostajala u vlasništvu jedinice lokalne samouprave nego je tijekom desetljeća dodjeljivana na korištenje drugim fizičkim ili pravnim osobama, ili je unesena u kapital društvenih poduzeća, pa njezin naturalni povrat nije moguć, pa obzirom na to da u pravilu u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ta imovina nije bila na korištenju ili u vlasništvu lokalne samouprave, da naturalnim povratom dijela imovine nije došlo do smanjivanja vlasništva jedinice lokalne samouprave, pri čemu nije bilo potrebe za utvrđivanjem njezine vrijednosti. U obrazloženju osporenog rješenja Grad Zagreb se pozvao na odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. te članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te istaknuo kako informacija prema navedenom Zakonu treba biti izrađena, odnosno da je tijelo javne vlasti mora posjedovati u određenom materijaliziranom obliku u trenutku podnošenja zahtjeva ,a da informaciju koju je tražila žaliteljica u konkretnom slučaju Grad Zagreb ne posjeduje, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u dispozitivu istog rješenja.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
Grad Zagreb se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/20-01/470, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 15. lipnja 2020. godine, u dopisu KLASA: 008-02/20-02/193, URBROJ: 251-02-02/015-20-7 od 18. lipnja 2020. godine, dodatno očitovao da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja jer ne posjeduju traženu informaciju iz predmetnog zahtjeva, a da je navedeno očito iz obrazloženja osporenog rješenja te iz očitovanja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove od 27. svibnja 2020. godine, koji prileži spisu predmeta. U citiranom aktu je u odnosu na žalbene navode istaknuto kako je u svom zahtjevu žaliteljica tražila popis i vrijednost imovine koja je na području Grada Zagreba vraćena vjerskim zajednicama, dok tek u žalbi ističe kako traži rješenja o povratu oduzete imovine. Vezano za navedeno se pojašnjava kako iz rješenja kojima se vraća oduzeta imovina nije razvidna vrijednost te imovine već oznaka nekretnine, jer se u postupcima povrata imovina ne procjenjuje. Također je navedeno da se nekretnina, ukoliko se utvrdi da je podobna za naturalni povrat, vraća u stanju u kojem se nalazi. U citiranom je aktu zaključno istaknuto da se slijedom navedenog u postupanju po zahtjevu nije moglo pretpostaviti da podnositeljica traži ono što sada navodi u žalbi – rješenja o povratu, jer zahtjevom nije zatražena dostava akata kojima je izvršen povrat imovine, već popis i vrijednost imovine, a koju informaciju nadležni ured Grada Zagreba ne posjeduje.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u akt Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, KLASA: 942-01/20-001/256, URBROJ: 251-19-01-20-2 od 27. svibnja 2020. godine, koji se nalazi u spisu predmeta te je zaključeno kako se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju u cijelosti pozvalo na utvrđenje navedenog ureda u pogledu postojanja traženih informacija iz predmetnog zahtjeva. U navedenom je aktu također navedeno kako postupci koji se vode za naknadu oduzete imovine po zahtjevu vjerskih zajednica u pravilu obuhvaćaju nekoliko stotina zemljišnoknjižnih uložaka s po nekoliko stotina upisanih nekretnina, kao i da ti postupci u pravilu još nisu pravomoćno okončani, odnosno da bi se sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama moglo razmatrati dostupnost informacija po zahtjevu koji bi se odnosio na postupak povrata imovine koji je pravomoćno dovršen u odnosu na točno određenu vjersku zajednicu te točno određenu nekretninu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, u žalbenom je postupku zaključeno da se u konkretnom slučaju tražila informacija koju Grad Zagreb kao tijelo javne vlasti ne posjeduje, obzirom da takvu evidenciju sukladno drugim posebnim propisima ne vodi, niti je obvezan voditi. S obzirom da tijelo javne vlasti po podnesenom zahtjevu za pristup informacijama nije u obvezi sastavljati odgovore na pitanja, u žalbenom je postupku ocijenjeno kako nisu osnovani navodi žaliteljice u kojima se poziva na to da je od drugih tijela javne vlasti zaprimila odgovore po svom zahtjevu.
Naime, moguće je i logično za pretpostaviti kako se u tijelima koja su žaliteljici dostavila odgovore temeljem identičnog zahtjeva nije vodilo puno postupaka za povrat imovine vjerskim zajednicama, pa su tijela javne vlasti na jednostavan način mogla doći do podataka koji je zanimaju odnosno barem do nekih podataka koji se odnose na povrat imovine vjerskim zajednicama te su tako mogla žaliteljici dostaviti odgovore, iako to nisu bila u obvezi činiti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U odnosu na informaciju koju je u zahtjevu zatražila žaliteljica treba imati na umu i notornu činjenicu kako postoji razlika u broju vjerskih zajednica koje su djelovale i djeluju na području Grada Zagreba, u odnosu na većinu drugih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa se slijedom toga može pretpostaviti kako je i broj nekretnina koje su za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine oduzete vjerskim zajednicama na području Grada Zagreba bio veći nego u drugim područjima Republike Hrvatske, a samim tim se logično može pretpostaviti kako je u Gradu Zagrebu bio i veći broj zahtjeva za povrat oduzete imovine, kao i da su takvi postupci u Gradu Zagrebu kompleksniji i dugotrajniji.
Člankom 45. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.
S obzirom na citiranu odredbu u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako točno prvostupanjsko tijelo navodi da žaliteljica tek u žalbi proširuje svoj zahtjev na traženje ugovora iz okončanih upravnih postupaka koji su se vodili za povrat imovine vjerskim zajednicama, a koji zahtjev s obzirom na navedeno nije ni razmatran u ovom žalbenom postupku.
Uzimajući u obzir sve navedeno u postupku po žalbi protiv osporenog rješenja, Povjerenik za informiranje je zaključio da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbacilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ne posjeduje zatraženu informaciju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden i da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano pa je slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Posebno se napominje se da se ovim rješenjem ne dira u pravo žaliteljice da podnese novi zahtjev za pristup informacijama u kojem može od Grada Zagreba tražiti pojedinačne dokumente iz pravomoćno okončanih predmeta koji se odnose na povrat imovine vjerskim zajednicama.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan