KLASA: UP/II-008-07/20-01/654
URBROJ: 401-01/03-20-2
Zagreb, 4. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o., Broj: 4518-20-F-IV od 7. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o., Broj: 4518-20-F-IV od 7. svibnja 2020. godine.
2. Omogućava se Hrvatskoj udruzi korisnika parkirališnih usluga pravo na pristup preslikama sljedećih informacija iz kojih su vidljivi iznosi koje je navedeno tijelo javne vlasti isplatilo medijima Dulist d.o.o., Dubrovački vjesnik d.o.o., Dubrovačka televizija d.o.o., Radio Ragusa d.o.o., Dubrovačka medijska grupa, Dubrovačka medijska grupa – PortalOko.hr, RTL grupa – Dubrovački dnevnik j.d.o.o., Slobodna Dalmacija i Hanza Media u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do 1. travnja 2020. godine:
- tablici ukupnog iznosa uplata za medijske kuće u razdoblju od 2015. godine do 1. travnja 2020. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine,
- kartici konta 415000 - troškovi oglašavanja, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 1. travnja 2020. godine.
3. Odbacuje se zahtjev žalitelja u odnosu na dio kojim je zatražen podatak o iznosima koje je navedeno tijelo javne vlasti “oprostilo” medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Vodovod Dubrovnik d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 5. svibnja 2020. godine, kojim je žalitelj tražio podatke o isplatama medijima za razdoblje od 1. siječnja 2015. godine do 1. travnja 2020. godine. Predmetni zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je zatražena informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona, odnosno jer tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju u obliku gotovog, jedinstvenog dokumenta.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, čime mu je uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj putem elektroničke pošte od 5. svibnja 2020. godine podnio zahtjev tijelu javne vlasti, trgovačkom društvu Vodovod Dubrovnik d.o.o., kojim je zatražio dostavu sljedećih informacija za razdoblje od 1. siječnja 2015. godine do 1. travnja 2020. godine: - iznosima koje je navedeno tijelo javne vlasti isplatilo medijima (Hrvatska radio televizija, N1 televizija, NOVA TV grupa, RTL grupa, OTV televizija, Z1 televizija, Al Jazeera Balkans, Dubrovačka televizija, Libertas televizija, Nacionalna udruga televizija, Dubrovački vjesnik/ Slobodna Dalmacija, Du List, Otvoreni radio, Radio Ragusa, Glas Koncila, Zbornik Sveučilišta u Dubrovniku - Naše more, Dubrovačka medijska grupa, Hanza media, Media servis grupa, Styria media group, SEEMO group, International federation of journalists, DubrovnikNet.hr, HND.hr, Gong.hr, Indeks.hr, Jutarnji.hr, Net.hr - mreža portala, Nacional.hr, T-ht.portal, Večernji.hr) u navedenom razdoblju, specificirane iznose po godini i pravnoj/fizičkoj osobi za gore navedeno; - iznosima koje je navedeno tijelo javne vlasti „oprostilo“ medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama sa navedenim; - iznosima koje navedeno tijelo javne vlasti treba isplatiti temeljem obveza nastalim u traženom razdoblju.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelja, trgovačko društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o. donijelo osporeno rješenje Broj: 4518-20-F-IV od 7. svibnja 2020. godine, kojim je odbijen predmetni zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je tijelo javne vlasti u provedenom postupku utvrdilo da je istim zatražena informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona, odnosno jer ne posjeduje traženu informaciju u obliku gotovog, jedinstvenog dokumenta. U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da pristup informacijama u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta i slično te da tijelo javne vlasti nije u obvezi podnositelju zahtjeva stvarati novu informaciju, već je dužno razmotriti posjeduje li kao izrađenu dokumentaciju koja sadržava informacije koje je podnositelj zahtjeva zatražio zahtjevom za pristup informacijama. Nadalje, navodi se da žalitelj traži informacije koje trgovačko društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o. ne posjeduje u vidu određenog dokumenta, odnosno zapisa kojeg bi mu mogao dostaviti jer ne vodi evidencije sa specificiranim podacima za točno određene medije i medijske tvrtke i isplate vršene pojedinim medijima i medijskim tvrtkama, kao niti evidencije o iznosima koje je „oprostio“ medijskim tvrtkama niti posebne evidencije o iznosima koje treba naplatiti medijima i to za svako pojedino razdoblje za koje žalitelj traži informaciju. Također, navodi se da trgovačko društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o. ne posjeduje jedinstveni dokument koji sadrži objedinjene informacije za sve nabrojane medijske kuće iz zahtjeva za pristup informacijama, dok bi izrada takvog dokumenta iziskivala izradu dodatnih izvještaja i analize podataka, odnosno bilo bi nužno izdvajati sve izvršene uplate u navedenom razdoblju na način da se iz kontnih kartica izdvajaju uplate svakom pojedinom mediju i zasebna knjiženja i to za razdoblje od pet godina. Ističe se da bi ishođenje traženih informacija na način na koji žalitelj to traži dovelo bi do značajnog opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer bi iziskivalo mnogo vremena i dodatno opteretilo zaposlenike.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Također, odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Postupajući po predmetnoj žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/20-01/355, URBROJ: 401-01/04-20-2 od 5. lipnja 2020. godine, tijelu javne vlasti, trgovačkom društvu Vodovod Dubrovnik d.o.o., dostavljena je žalba žalitelja te je zatražena dostava cjelokupnog spisa predmeta ukoliko tijelo javne vlasti ne riješi predmetnu žalbu u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Također, s obzirom na osnovu odbijanja zahtjeva žalitelja, navedenim dopisom zatražena je i dostava informacija koje navedeno tijelo javne vlasti posjeduje, a iz kojih su vidljive uknjižene uplate i isplate pojedinim medijskim kućama iz zahtjeva žalitelja, u navedenom razdoblju.
Dana 29. lipnja 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o., Broj: 5161-20-F-IV od 24. lipnja 2020. godine, u prilogu kojeg je Povjereniku za informiranje dostavljen cjelokupni spis predmeta, zajedno s informacijama koje su predmet postupka. Uvidom u sadržaj predmetnog dopisa utvrđeno je da se u istom u bitnome ponavljaju navodi iz obrazloženja osporenog rješenja, odnosno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje jedinstveni dokument iz kojeg su vidljive sve tražene i objedinjene informacije iz predmetnog zahtjeva žalitelja te da bi traženu informaciju moralo izraditi. Također, u odnosu na dio zahtjeva žalitelja kojim je isti zatražio informacije o iznosima koje je navedeno tijelo javne vlasti „oprostilo“ medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama, u predmetnom dopisu navodi se kako trgovačko društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o. nema „oproštenih“ iznosa medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uvidom u dostavljene informacije utvrđeno je da iste u naravi predstavljaju konto kartice iz računovodstvenih evidencija trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 1. travnja 2020. godine, iz kojih se mogu iščitati troškovi oglašavanja navedenog tijela javne vlasti prema pojedinim medijskim kućama obuhvaćenim predmetnim zahtjevom žalitelja, odnosno iznosi uplata i isplata u navedenom razdoblju.
Dakle, u konkretnom slučaju dostavljene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, za koje se pretpostavlja postojanje javnog interesa, jer ostvarivanje načela transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti uključuje pravo svake pravne i fizičke osobe da bude upoznata s informacijom na koji se način troše javna sredstva te se navedene informacije javno objavljuju. Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da je trgovačko društvo Vodovod Dubrovnik pogrešno primijenilo materijalno pravo pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kao razlog odbijanja zahtjeva žalitelja, s obzirom da je utvrđeno kako se radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3., a koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku gotovog, izrađenog dokumenta. Također, iz navedenih dokumenata razvidno je da isti sadrže podatke koje je žalitelj zatražio i na temelju kojih može sam doći do oblika informacije iz zahtjeva od 5. svibnja 2020. godine te da tijelo javne vlasti nije dužno raditi analize i posebna izvješća, i na taj način stvarati novu informaciju.
Također, ukazuje se da dostavljene informacije sadrže podatke o raspolaganju javnim sredstvima, odnosno informacije na koje se može primijeniti odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da se istima može omogućiti pristup bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Naime, radi se informacijama tijela javne vlasti, za koje Povjerenik za informiranje nije našao zakonskih ograničenja pristupa informacijama te je zaključeno da se istima žalitelju može omogućiti pristup u cijelosti. Pri navedenom je potrebno naglasiti da su dokumenti koje izrađuju tijela javne vlasti, a pogotovo oni koji su od nedvojbenog javnog interesa, podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Zaključno, ističe se da su u dostavljenim konto karticama navedeni i podaci o troškovima oglašavanja prema pojedinim medijskim kućama, a koje nisu obuhvaćene predmetnim zahtjevom žalitelja. S tim u vezi, Povjerenik za informiranje smatra da tijelo javne vlasti nije obvezno omogućiti žalitelju pristup podacima iz predmetnih konto kartica u odnosu na medijske kuće koje isti nije naveo u svom zahtjevu za pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, a u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 1., 2. i 4. izreke rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva žalitelja kojim isti traži podatak o iznosima koje je navedeno tijelo javne vlasti “oprostilo” medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama, ukazuje se da je iz gore citiranog dopisa trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o., Broj: 5161-20-F-IV od 24. lipnja 2020. godine razvidno kako navedeno tijelo javne vlasti nema „oproštenih“ iznosa medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama.
S tim u vezi, člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
S obzirom da je iz navedenog očitovanja trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik d.o.o. razvidno da isto ne posjeduje zatraženu informaciju, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan