KLASA: UP/II-008-07/20-01/1187
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 9. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-8/20 od 14. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-8/20 od 14. listopada 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio informaciju o imenu isto prezimenu lažljivo nesposobne prodane duše, koja da svim sredstvima brani javno notornog veleizdajnika, srbočetnika i ubojicu Vašeg poslodavca…, temeljem članka 23. stavka 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informaciji, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj osporava stav prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji. U žalbi iznosi uvrede na račun prvostupanjskog tijela. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 12. listopada 2020. godine navodi doslovno sljedeće:
„Sukladno članku 6. i čl. 18. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) tražim informaciju o imenu isto prezimenu lažljive korumpirano nesposobne prodane duše, koja da svim sredstvima brani javno notornog veleizdajnika, srbočetnika i ubojicu Vašeg poslodavca, Mladena Bajića, pa tako svekolikoj javnosti ciljano lažete, podastirete sadržajno lažno krivotvorene podatke o visini odštete za civilne i(ili) vojne osobe, RZ-a, koja da su završavali u zatvorima po zločinačkom nalogu/prijedlogu, upravo svemogućeg člana Saveza komunista Jugoslavije (dalje SKJ) veleizdajnika Mladena Bajića tijekom trajanja Domovinskog rata!?“
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Razmatrajući sadržaj zahtjeva za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela jer u konkretnom slučaju zahtjev žalitelja nije usmjeren na konkretnu informaciju kakvu ima u vidu odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje također ukazuje na ustaljenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (UsII-107/20 od 5. svibnja 2020. godine, UsII-108/20 od 27. svibnja 2020. godine, UsII-138/20 od 27. svibnja 2020. godine, UsII-197/20 od 16. srpnja 2020. godine, UsII-203/20 od 24. rujna 2020. godine, UsII-188/20 od 24. rujna 2020. godine, , UsII-213/20 od 8. rujna 2020. godine), a u kojim postupcima je utvrđeno da se žaliteljeva traženja u odnosu na Općinsko državno odvjetništvo u Splitu ne mogu smatrati traženjem informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na sadržaj zahtjeva, odnosno da žalitelj nije konkretizirao koju informaciju traži, već u bitnom izražava svoje nezadovoljstvo radom prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje smatra da i na ovaj predmet treba primijeniti gore navedenu sudsku praksu.
Povjerenik za informiranje također naglašava da žalitelj u žalbi ne navodi konkretne razloge za osporavanje prvostupanjskog rješenja, već se koristi Ustavom RH zajamčenim pravom na žalbu u svrhu obračuna s prvostupanjskim tijelom, a što sasvim sigurno nije i ne može biti svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, ističe se sljedeće.
Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 35. stavku 3. točki a) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: EKLJP), sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev ako zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.
U presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), Rehak protiv Republike Češke (broj zahtjeva 67208/01), sud je zauzeo stav da zahtjev podnositelja, u kojem isti navodi da u sudu sjede agenti bivših tajnih službi, predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da se radi o neprihvatljivim tvrdnjama koje prelaze granice uobičajene kritike.
Nadalje, u presudi Zhdanov i drugi protiv Rusije (brojevi zahtjeva 12200/08, 35949/11, 58282/12), ESLJP je također utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, zbog činjenice da je podnositelj zahtjeva, i nakon opomene suda, suce ESLJP nazivao „korumpiranim smećem“ (paragrafi 83. i 84. presude)
U konkretnom slučaju predmet žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama je nazvan „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice Bajića!?“, dok u žalbi žalitelj navodi sljedeće:
„…glasnogovornice ŽDO u Splitu…pravovjerne odane članice SKJ…koja da se i dalje obilato hrani u stražnjici Mladena Bajića…“
„…u sinergiji sa svojim podređenim, pridruženim analnim alpinistima iz redova ŽDO-a“…
„..prouzročene mafijaško zločinačkim djelovanjem predmetnog ratnog zločinca, vlasnika tih jadnih bijednika unutar ŽDO-a….“
Uzimajući u obzir gore navedeno, te na odgovarajući način primjenjujući stajališta ESLJP-a, ističe se sljedeće.
Ako žalitelj prvostupanjsko tijelo naziva „srbočetničkom korumpiranom bandom“, tada je očito da žalitelj ne pokazuje niti minimum poštovanja prema prvostupanjskom tijelu, pa se postavlja pitanje zbog čega žalitelj uopće podnosi zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu o kojem ima takvo mišljenje?
Naime, razvidno je da žalitelj institut prava na pristup informacijama koristi isključivo u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelima, pri čemu njegova komunikacija predstavlja jasno i nedvosmisleno vrijeđanje čelnika prvostupanjskog tijela, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9a Zakona o općem upravnom postupku.
Dakle, nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama obračunavanje žalitelja s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koje se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, odnosno osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja.
Zaključno, žaliteljevo korištenje uvredljivog jezika jasno ukazuje da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama u smislu odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te u smislu citirane prakse ESLJP-a, pa je i po tom osnovu trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan