KLASA: UP/II-008-07/20-01/960
URBROJ: 401-01/06-20-3
Zagreb, 3. studenoga 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-11/2020-RB-8 od 15. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-11/2020-RB-8 od 15. srpnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup specifikacijama obavljenih usluga za Hrvatski zavod za norme uz račune: broj 19/P1/1 (5. veljače 2018. godine), 47/P1/1 (2. svibnja 2018. godine), 68/P1/1 (4. lipnja 2018. godine), 95/P1/1 (2. srpnja 2018. godine), 124/P1/1 (1. kolovoza 2018. godine), 144/P1/1 (3. rujna 2018. godine), 87/P1/1 (1. travnja 2019. godine), 206/P1/1 (1. kolovoza 2019. godine), 227/P1/1 (2. rujna 2019. godine), 279/P1/1 (4. studenoga 2019. godine), 44/P1/1 (3. ožujka 2020. godine) i 71/P1/1 (1. travnja 2020. godine).
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup specifikacijama obavljenih usluga za Hrvatski zavod za norme uz račune: broj 6/P1/1 (7. ožujka 2018. godine), 27/P1/1 (3. travnja 2018. godine), 166/P1/1 (1. listopada 2018. godine), 192/P1/1 (2. studenoga 2018. godine), 212/P1/1 (3. prosinca 2018. godine), 12/P1/1 (4. siječnja 2019. godine), 36/P1/1 (6. veljače 2019. godine), 61/P1/1 (4. ožujka 2019. godine), 117/P1/1 (2. svibnja 2019. godine), 147/P1/1 (3. lipnja 2019. godine), 175/P1/1 (1. srpnja 2019. godine), 256/P1/1 (1. listopada 2019. godine), 307/P1/1 (2. prosinca 209. godine), 338/P1/1 (3. siječnja 2020. godine) i 18/P1/1 (7. veljače 2020. godine),
na način da se na računima prekriju sljedeći podaci: imena i prezimena fizičkih osoba podnositelja zahtjeva za pristup informacijama, adrese fizičkih osoba, kratice od riječi gospođa i gospodin te imena i prezimena radnika Hrvatskog zavoda za norme na koje se odnose pojedine točke specifikacija.
4. Odbija se zahtjev ......... u preostalom dijelu.
5. Nalaže se Hrvatskom zavodu za norme da postupi sukladno izreci ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 30. lipnja 2020. godine, kojim je nakon primitka informacija po zahtjevu od 31. svibnja 2020. godine, smatrajući da su iste nepotpune od Hrvatskog zavoda za norme zatražila detaljne specifikacije obavljenih pravnih poslova, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, pri čemu se prvostupanjsko tijelo pozvalo i na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. istog Zakona, kojim je propisana tzv. zlouporaba prava na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da prvostupanjsko rješenje nije zakonski osnovano jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, uslijed čega je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Nadalje, navodi kako je zahtjevom za dopunu ili ispravak informacije zatražila dokumente koji joj nisu dostavljeni uz račune, a u kojima se nalazi detaljna specifikacija obavljenih pravnih poslova te pojašnjava da u članku 3. Ugovora s Odvjetničkim uredom Babić odnosno Odvjetničkim društvom Babić, Brborović i partneri stoji „Naknada po ovom ugovoru naplaćivat će se nakon izvršenih odvjetničkih radnji za koje će biti ispostavljen račun“. Također, navodi kako na ispostavljenom računu koji joj je dostavljen piše „Stavke“- „Pravne usluge prema specifikaciji“, ali da joj niti jedna specifikacija nije dostavljena, pa se iz dobivenih informacija ne može vidjeti koja je točno pravna usluga izvršena. Ističe da je tijelo javne vlasti protivno zakonskim odredbama odbilo njezin zahtjev pozivajući se na poslovnu tajnu, primijenjeni test razmjernosti i javnog interesa i učestalo traženje informacija, uz argument da dodatna dokumentacija predstavlja podatke o unutarnjem poslovanju tijela javne vlasti i povjerljive podatke iz ugovornog odnosa s trećom stranom na koju se isti podaci odnose, pri čemu se žaliteljica pita o kojoj se dodatnoj dokumentaciji i unutarnjem poslovanju radi. Navodi kako je činjenica da joj je Hrvatski zavod za norme dostavio ugovore s odvjetnikom i odvjetničkim društvom a da poslovnom tajnom proglašava specifikaciju obavljenog posla odnosno da odrađene pravne usluge ne predstavljaju poslovnu tajnu te kako nije učestalo tražila informacije nego dopunu informacija koje su nedostajale u onima koje joj je prvostupanjsko tijelo dostavilo. Zaključno, žaliteljica izražava sumnju u to da je u pogledu zatraženih informacija uopće proveden test razmjernosti i javnog interesa te u pogledu postojanja Pravilnika o poslovnoj tajni prvostupanjskog tijela. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 31. svibnja 2020. godine od Hrvatskog zavoda za norme, koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen 1. lipnja 2020. godine, zatražila sljedeće: „1. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i isplatnica za 2018. g. s odvjetnikom .......... Podaci za prepoznavanje: U Registru ugovora u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske objavljen je predmet nabave usluge odvjetnika Siniše Babica, pod evidencijskim brojem JN12/2018 i to za 1-6 mjesec 2018. godine te također i za 7-12 mjesec 2018. (pod istim evidencijskim brojem); ukupni isplaćeni iznos 26.250,00 kn i 15.625,00 kn.; 2. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i isplatnica za 2019. g. i 2020. g. s odvjetničkim društvom Babić, Brborović & partneri, j.t.d., OIB 83470094564. Podaci za prepoznavanje: U Registru ugovora u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske objavljen je predmet nabave usluge odvjetnika s Odvjetničkim društvom Babić, Brborović & partneri, j.t.d. pod evidencijskim brojem JN11/2019 (ukupni isplaćeni iznos 51.250,00 kn) te pod evidencijskim brojem JN11/2020 (ukupni isplaćeni iznos 13.150,00 kn).; 3. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i isplatnica za 2019. g. s tvrtkom Conscius d.o.o., OIB 33925981016. Podaci za prepoznavanje: U Registru ugovora u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske objavljen je predmet nabave Programsko rješenje za organizaciju podrške korisnicima - HELPDESK, ukupne vrijednosti od 118.625,00 kn pod evidencijskim brojem JN 19/2019; ukupni isplaćeni iznos 118.625,00 kn.; 4. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i Isplatnica za 2019. g. s tvrtkom Bureau Veritas Croatia d.o.o. OIB 82798532151. Podaci za prepoznavanje; U Registru ugovora u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske objavljen je predmet nabave Seminari, tečajevi i stručno usavršavanje, ukupne vrijednosti od 7,087,50 kn pod evidencijskim brojem JN 1/2018.; 5. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i isplatnica za 2017., 2018. i 2019. g. s tvrtkom SGS Adriatica d.o.o. Podaci za prepoznavanje: firma koja je izdala certifikat broj HR15/1347 te prethodne certifikate https://www.hzn.hr/UserDocslmaQes/Ddf/HZN%20certiflkat HRN%20EN%20ISQ%209001 2015 hr.odf ; 6. Preslike ugovora, narudžbenica, računa sa specifikacijama obavljenog posla i isplatnica za 2017. g. i 2018. g. s fizičkom osobom .......... Podaci za prepoznavanje: izradio Interne dokumente za sustav upravljanja kvalitetom u HZN-u prema normi ISO 9001 i proveo interni audit u HZN-u 2018. godine.“
Nadalje, utvrđeno je kako je Hrvatski zavod za norme po navedenom zahtjevu žaliteljici djelomično omogućio pristup zatraženim informacijama uz rješenje BROJ: HZN-1-11/2020-RB-6 od 15. lipnja 2020. godine, nakon čega je žaliteljica podnijela predmetni zahtjev za dopunu ili ispravak informacija od 29. lipnja 2020. godine koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen dana 30. lipnja 2020. godine, u kojem je u bitnome zatražila sljedeće: „S obzirom da je dana 19. lipnja 2020. godine zaprimila informacije koje su nepotpune, moli da joj se sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi dopuna, jer joj nisu dostavljene specifikacije izvršenih pravnih usluga, odnosno iz razloga što se iz dobivenih informacija ne može vidjeti koja je točno pravna usluga izvršena. Stoga traži da joj se dostave dokumenti u kojima se nalazi detaljna specifikacija obavljenih poslova za svaki pojedini ispostavljeni račun – 1. Pravne usluge prema specifikaciji (detaljna specifikacija obavljenih poslova) – odvjetnički ured Babić OIB 8984053195 u 2018. godini, i 2. Pravne usluge prema specifikaciji (detaljna specifikacija obavljenih poslova) – odvjetničko društvo Babić, Brborović i partneri j.t.d. OIB 83470094564 u 2019. godini i 2020. godini.“
Također je utvrđeno da je Hrvatski zavod za norme postupajući po navedenom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije donio osporeno rješenje Broj: HZN-1-11/2020-RB-8 od 15. srpnja 2020. godine, kojim je odbio zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije poslovna tajna te pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. navedenog Zakona jer drži da se radi o tzv. zlouporabi prava na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa.
U drugostupanjskom postupku Hrvatski zavod za norme je slijedom traženja iz akta KLASA: 008-04/20-01/780, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 23. srpnja 2020. godine, dostavio drugostupanjskom tijelu spis predmeta po žalbi žaliteljice te kao informacije koje su predmet ovog postupka: račune 19/P1/1, 6/P1/1, 27/P1/1, 47/P1/1, 68/P1/1, 95/P1/1, 124/P1/1, 144/P1/1, 166/P1/1, 192/P1/1, 212/P1/1, 12/P1/1, 36/P1/1, 61/P1/1, 87/P1/1, 117/P1/1, 147/P1/1, 175/P1/1, 206/P1/1, 227/P1/1, 256/P1/1, 279/P1/1, 307/P1/1, 338/P1/1, 18/P1/1, 44/P1/1 i 71/P1/1 sa pripadajućim specifikacijama obavljenih usluga.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U odnosu na razlog odbijanja zahtjeva zbog tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama propisane člankom 25. stavkom 5. točkom 5. na koju se pored ostalog prvostupanjsko tijelo pozvalo u osporenom rješenju ističe se da navedeno u rješenju ničim nije potkrijepljeno, niti u spisu predmeta ima dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da postoji zlouporaba prava od strane žaliteljice. Pregledom Godišnjih izvješća o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama koje je Povjereniku za informiranje dostavio Hrvatski zavod za norme za 2018. (5 zahtjeva za pristup informacijama + 1 zahtjev za ponovnu uporabu informacija) i 2019. godinu ( 8 zahtjeva za pristup informacijama + 1 zahtjev za ponovnu uporabu informacija), utvrđeno je da prvostupanjsko tijelo na godišnjoj razini ne zaprima veliki broj zahtjeva, a iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru u području prava na pristup informacijama KLASA: 042-03/20-01/1, URBROJ: 401-01/08-20-6 od 11. veljače 2020. godine je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo u nekim slučajevima u službene upisnike upisivalo i podneske koji ne predstavljaju zahtjeve za pristup informacijama. S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja kako se u konkretnom slučaju radi o slučaju opisanom u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je izvršenim uvidom spis predmeta te u bilješku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, koja prileži spisu predmeta Broj: HZN-1-11/2020-RB-9 od 15. srpnja 2020. godine, utvrđeno kako Hrvatski zavod za norme ničim nije potkrijepilo tvrdnju kako u predmetnom zahtjevu tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu te uopće nije uzelo u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotrilo mogu li se dijelovi informacije učiniti dostupnim uz zaštitu određenih podataka. Osim toga, prvostupanjsko tijelo nije dalo nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženim informacijama, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljenih računa sa pripadajućim specifikacijama obavljenih usluga te je došao do zaključka kako isti ne mogu biti označeni kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu.
Samo navođenje da se radi o informacijama koji se odnose na poslovanje tijela javne vlasti odnosno o međusobnom ugovornom odnosu s trećom stranom kao i da će se informacije zloupotrijebiti i koristiti za privatne interese nije relevantno prije svega iz razloga što se radi o informacijama na koje se primjenjuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da se radi o tijelu javne vlasti odnosno javnoj ustanovi čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske i koje sukladno odredbi članka 15. stavka 1. Zakona o normizaciji („Narodne novine“, broj 80/13.) sredstva za rad, između ostalog, ostvaruje i iz državnog proračuna.
Vezano za navedeno također treba istaknuti da sukladno odredbi članka 18. stavka 4. istog Zakona podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu ovog Zakona, a sukladno odredbi članka 9. navedenog Zakona korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa informacijama ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese.
Naime, po logici stvari, informacije koje su temelj za isplate od strane tijela javne vlasti u konkretnom slučaju - računi i podaci o poslovima odnosno uslugama temeljem kojih su isti izdani, ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka niti tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice.
Međutim, u žalbenom je postupku uvidom u predmetne informacije utvrđeno da zatražene specifikacije sadrže osobne podatke identificiranih fizičkih osoba i to: imena i prezimena fizičkih osoba uz kraticu koja označava spol/gospođa i gospodin, adrese stanovanja fizičkih osoba, vlastoručne potpise ravnatelja i odvjetnika te podatke o radnim odnosima između prvostupanjskog tijela i pojedinih njegovih zaposlenika.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen. Osim navedenog, bitno je naglasiti da kada se upotrebljavaju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelj odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta upotrebom nečijih osobnih podataka.
S obzirom na citirane zakonske odredbe razvidno je da se pristup informacijama može ograničiti zbog zaštite osobnih podataka. Međutim, sama činjenica da je nešto osobni podatak ne znači automatski da je on i u konkretnom slučaju zaštićen. Naime, kada korisnik zahtjevom za pristup informacijama zatraži informacije koje sadrže osobne podatke, sukladno odredbi članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom upotrebom nečijih osobnih podataka.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Hrvatskog zavoda za norme kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, iz predmetnih informacija je razvidno da je tijelo javne vlasti angažiralo odvjetnika/odvjetničko društvo za obavljanje pravnih usluga te da za tu svrhu troši određena sredstva, a sukladno navedenoj odredbi u javnom je interesu da se zna iznos i svrha potrošnje sredstava javnih ustanova koje predstavljaju tijela javne vlasti.
Što se tiče podatka o imenima i prezimenima odvjetnika i ravnatelja Hrvatskog zavoda za norme te njihovih potpisa, ističe se da isti ne mogu predstavljati zaštićeni osobni podatak, s obzirom da se radi o osobama čiji su podaci javno objavljeni obzirom da su isti ovlašteni predstavljati tijelo javne vlasti odnosno postupati u ime odvjetničkog društava koje obavlja pravne poslove za tijelo javne vlasti. Naime, za određene informacije se presumira javni interes ako iste doprinose ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti
Međutim, s obzirom da bi davanjem osobnih podataka koji su sadržani u zatraženim informacijama, poput navedenih imena i prezimena drugih fizičkih osoba uz kraticu koja označava spol/gospođa i gospodin, adresa stanovanja fizičkih osoba, u žalbenom je postupku zaključeno da bi njihovim otkrivanjem došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zloporabe tih podataka, te da u odnosu na te podatke prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, pojedine točke specifikacija odnose se na postupanje odvjetnika/odvjetničkog društva u odnosu na pojedine radnike prvostupanjskog tijela te na međusobne odnose između prvostupanjskog tijela i pojedinih njegovih zaposlenika, pa je u žalbenom postupku zaključeno da u odnosu na podatke iz kojih bi se moglo identificirati pojedine fizičke osobe na koje se odnose točke predmetnih specifikacija ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa informacijama, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba.
Uzimajući u obzir navedeno, sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama bilo je potrebno zaštititi navedene podatke, pa je u drugostupanjskom postupku utvrđeno kako se žaliteljici može odobriti djelomičan pristup informacijama na način kako je to navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan