KLASA: UP/II-008-07/20-01/1053
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 7. listopada 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., KLASA: UP/I-008-01/20-01/03, URBROJ: 238/12-156-03/07-20-2 od 4. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., KLASA: UP/I-008-01/20-01/03, URBROJ: 238/12-156-03/07-20-2 od 4. kolovoza 2020. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama:
- Ugovora o radu od 31. ožujka 2016. godine, sklopljenog između Nadzornog odbora trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., po predsjedniku ......... i direktora ......... i
- Ugovora o radu KLASA: 112-03/20-01/01, URBROJ: 238/12-156-03/01-20-1 od 1. travnja 2020. godine, sklopljenog između Nadzornog odbora trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., po predsjedniku ......... i direktora .........;
na način da se na istima prekrije podatak o osobnom identifikacijskom broju i adresi ..........
3. Odbija se zahtjev ......... u preostalom dijelu.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Ceste Jastrebarsko d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 20. srpnja 2020. godine, kojim je od trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o. zatražio preslike ugovora o radu sklopljenih s direktorom navedenog tijela javne vlasti od 1. travnja 2016. godine i 1. travnja 2020. godine, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su tražene informacije poslovna tajna te su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, pozivajući se na poslovnu tajnu te mu na taj način uskratilo zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Navodi kako tijelo javne vlasti manipulira zakonskim odredbama te konstantno odbija suradnju te ima netransparentan odnos prema građanima. Ističe da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga jer građani imaju pravo znati koja materijalna prava imaju rukovodeći ljudi, u ovom slučaju direktor ......... odnosno da je bitan podatak kolika je mjesečna plaća direktora, posebno u okolnostima kada u istoj firmi pod njegovim vodstvom djelatnici na bageru ili kamionu imaju plaću manju od 5.000,00 kn, a da još veću važnost imaju podaci o drugim materijalnim pravima istoga, kao i uvjeti za raskid ugovora. Navodi da su na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjene zakonske odredbe te tvrdi da je postalo tradicionalno da prvostupanjsko tijelo odbacuje njegove upite i manipulira zakonskim odredbama, posebno sa člankom 5. stavkom 1. točkom 3. te navodi postupanje prvostupanjskog tijela po njegovom podnesku od 5. prosinca 2019. godine. Žalitelj navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Na temelju navedenih razloga, predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. srpnja 2020. godine od trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen 20. srpnja 2020. godine, zatražio sljedeće: moli da mu se dostavi ugovor od 1. travnja 2016. i od 1. travnja 2020. godine, koji je direktor ......... potpisao sa Cestama Jastrebarsko d.o.o..”
Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Ceste Jastrebarsko d.o.o. postupajući po navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/20-01/03, URBROJ: 238/12-156-03/07-20-2 od 4. kolovoza 2020. godine, kojim je odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije poslovna tajna te su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa.
U drugostupanjskom postupku trgovačko društvo Ceste Jastrebarsko d.o.o. je slijedom traženja iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/1053, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 9. rujna 2020. godine, dostavilo drugostupanjskom tijelu kao nadopunu spisa predmeta informacije koje su predmet ovog postupka: preslike Ugovora o radu od 31. ožujka 2016. godine, sklopljenog između Nadzornog odbora trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., po predsjedniku ......... i direktora ......... i Ugovora o radu KLASA: 112-03/20-01/01, URBROJ: 238/12-156-03/01-20-1 od 1. travnja 2020. godine, sklopljenog između Nadzornog odbora trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o., po predsjedniku ......... i direktora ..........
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je izvršenim uvidom u bilješku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, o čemu prileži bilješka od 30. srpnja 2020. godine, te u dokumentaciju dostupnu u spisu predmeta, utvrđeno kako trgovačko društvo Ceste Jastrebarsko d.o.o. ničim nije potkrijepilo tvrdnju kako tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu te uopće nije uzelo u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama i razmotrilo mogu li se dijelovi informacije učiniti dostupnim uz zaštitu određenih podataka.
Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljenih ugovora te je došao do zaključka kako iste ne mogu biti označene kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu. Samo navođenje da bi se omogućavanjem traženih informacija o moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese.
Naime, po logici stvari, informacije koji su jedan od temelja za isplatu plaće zaposlenicima tijela javne vlasti ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka niti tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice.
U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Tako je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U provedenom postupku je izvršen uvid u predmetne informacije/ugovore o radu te je utvrđeno da oni sadrže određene osobne podatke identificiranih fizičkih osoba i to: ime i prezime, adresu stanovanja, osobni identifikacijski broj i vlastoručni potpis.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen. Osim navedenog, bitno je naglasiti da kada se upotrebljavaju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelj odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta upotrebom nečijih osobnih podataka.
S obzirom na citirane zakonske odredbe razvidno je da se pristup informacijama može ograničiti zbog zaštite osobnih podataka. Međutim, sama činjenica da je nešto osobni podatak ne znači automatski da je on i u konkretnom slučaju zaštićen. Naime, kada korisnik zahtjevom za pristup informacijama zatraži informacije koje sadrže osobne podatke, sukladno odredbi članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom upotrebom nečijih osobnih podataka. Osim navedenog, ističe se da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj će se preostali dijelovi informacije učinili dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koje podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženom ugovoru, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada trgovačkog društva Ceste Jastrebarsko d.o.o. kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče podatka o imenima i prezimenima osoba (direktor i predsjednik nadzornog odbora), zvanju i ostalim podacima iz predmetnih ugovora o radu, ističe se da isti ne mogu predstavljati zaštićeni osobni podatak, s obzirom da se radi o osobama čiji se rad financira iz javnih sredstava te da su opis poslova radnog mjesta i ostala prava i obveze navedeni u ugovoru, podaci vezani za radno mjesto u tijelu javne vlasti čiji rad treba biti otvoren i javan. Naime, za određene informacije se presumira javni interes ako ista doprinosi ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti. Također, radi se o osobama koje su ovlaštene za zastupanje/bile ovlaštene za zastupanje tijela javne vlasti odnosno nadzornog odbora tijela javne vlasti, o kojima su podaci već javno dostupni, pa se stoga ti podaci u konkretnom slučaju ne štite.
Međutim, s obzirom da bi davanjem osobnih podataka koji su sadržani u zatraženim informacijama, poput osobnog identifikacijskog broja i adrese prebivališta došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zloporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako se žalitelju može odobriti djelomičan pristup informacijama na način kako je to navedeno u točki 2. izreke ovog rješenja.
Naime, u odnosu na podatak o adresi prebivališta i osobnom identifikacijskom broju direktora tijela javne vlasti, zaključeno je da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istima, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa traženim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo zaštititi navedene podatke.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan