KLASA: UP/II-008-07/14-01/347

URBROJ: 401-01/05-15-06

Zagreb, 10. srpnja 2015.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) povodom žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, KLASA: UP/I-008-02/14-01/14, URBROJ: 514-09-14-01 od 16. lipnja 2014.  godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, KLASA: UP/I-008-02/14-01/14, URBROJ: 514-09-14-01 od 16. lipnja 2014.  godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva pravosuđa odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica)  za ostvarivanje prava na pristup informacijama, kojim traži informacije vezane uz popis pravomoćnih rješenja koje je Ministarstvo pravosuđa donijelo kao drugostupanjsko tijelo u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine pravnim osobama Katoličke crkve, te broj postojećih predmeta potraživanja pravnih osoba Katoličke crkve koje trenutno rješava Ministarstvo pravosuđa. Ministarstvo pravosuđa je odbilo zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona.

Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj navodi kako izjavljuje žalbu na pobijano rješenje Ministarstva pravosuđa zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je Ministarstvo pogrešno primijenilo odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. navedenog Zakona, budući da podnositelj zahtjevom za pristup informacijama ne zahtijeva od Ministarstva obradu podataka, niti iz zatraženih informacija proizlazi da Ministarstvo ima ovlast vođenja evidencije o zatraženim informacijama. Žaliteljica navodi kako se zatražene informacije odnose na informacije kojima Ministarstvo pravosuđa raspolaže i ne zahtijevaju dodatnu obradu podataka, budući da je sukladno članku 71. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Ministarstvo pravosuđa nadležno za rješavanje žalbi protiv rješenja kojima se odlučuje o zahtjevu za naknadu oduzete imovine. Prema tome, zakonska ovlast  Ministarstva je donošenje zatraženih rješenja te stoga nije jasno na koji način dostava zatraženih informacija predstavlja posebnu obradu podataka. Žaliteljica smatra kako je Ministarstvo moglo zahtijevati produženje roka za rješavanje zahtjeva sukladno članku 22. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se radi o većem broju informacija, a što Ministarstvo nije iskoristilo. Žaliteljica drži kako se Ministarstvo pogrešno poziva na rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka (dalje: AZOP), KLASA: UP/II-008-04/11-01/70, URBROJ: 567-06/05-11-02 od 12. srpnja 2011. godine, u pogledu posebne obrade podataka, budući da činjenična situacija u pogledu predmeta iz rješenja  AZOP-a nije istovjetna činjenicama ovog predmeta, pa prema tome i obrazloženje posebne obrade podataka iz navedenog rješenja AZOP-a nije primjenjivo i na konkretnu situaciju ovoga predmeta. Žaliteljica ujedno navodi kako je sličan zahtjev za pristup informacijama poslan i svim uredima državne uprave, koja su dostavila zatražena rješenja. Žaliteljica zaključuje kao iz svega navedenog jasno proizlazi da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu tražene informacije, stoga predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži žalbu, provede test razmjernosti i javnog interesa, poništi rješenje Ministarstva i omogući pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 14. svibnja 2014. godine zatražila od Ministarstva pravosuđa popis pravomoćnih rješenja koje je Ministarstvo pravosuđa donijelo kao drugostupanjsko tijelo u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine pravnim osobama Katoličke crkve, odnosno preciznije predmet povrata (primjerice o kojem se zemljištu, nekretnini, itd. radi), s naznačenim ili brojem z.k. uloška o kojem se radi ili adresom u kombinaciji s površinom vraćene nekretnine. Radi se o predmetima gdje je stranka u postupku bila Republika Hrvatska, a ne privatne ili druge pravne osobe. Žaliteljica u zahtjevu navodi da ukoliko tako želi, Ministarstvo joj može uručiti cjelovita rješenja, iz kojih će ona izvaditi tražene podatke.  Pod drugom točkom žaliteljica traži broj postojećih predmeta potraživanja pravnih osoba Katoličke crkve koje trenutno rješava Ministarstvo pravosuđa.

U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo pravosuđa u bitnom navodi kako u vezi s naknađivanjem imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u predmetima u kojima se kao ovlaštenici naknade pojavljuju pravne osobe Katoličke crkve i njezine redovničke zajednice, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nije propisana obveza vođenja evidencije o podnesenim i riješenim zahtjevima, kao što nije propisana niti za druge ovlaštenike naknade. Sukladno navedenom, Ministarstvo pravosuđa ne vodi evidenciju u vezi traženih informacija.

Ministarstvo pravosuđa smatra kako pravo na pristup informacijama ne uključuje pravo zahtijevati posebnu obradu javnih podataka koje javnom tijelu nije odmah dostupno, stoga se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacija, te ujedno upućuje na gore spomenuto rješenje AZOP-a od 12. srpnja 2011. godine.

Člankom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako je cilj ovog Zakona omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Pobijano rješenje Ministarstva pravosuđa je u suprotnosti sa navedenim ciljem Zakona  o pravu na pristup informacijama, budući da isključuje i samu mogućnost pokušaja dolaženja do traženih informacija, njihovim diskvalificiranjem kao informacija koje se ne smatraju informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona.

Činjenica je da Ministarstvo pravosuđa tražene informacije posjeduje u određenom obliku, te da ih je izradilo temeljem zakonom propisane obveze, odnosno određeni su postupci pokrenuti;  jedino se postavlja pitanje koliki trud tijelo javne vlasti mora uložiti da dođe do zatraženih informacija, a što Ministarstvo nije u svojem rješenju obrazložilo.

Pritom je irelevantno što Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine  ne propisuje obvezu vođenja evidencije o podnesenim i riješenim zahtjevima. Pomoću elektroničkog upisnika Ministarstva pravosuđa bi se moralo doći do zatraženih podataka, budući da je to osnovna svrha elektroničkog upisnika.

Iz pobijanog rješenja proizlazi da se nije pokušalo niti djelomično riješiti zahtjev žaliteljice, te joj omogućiti informacije do kojih se lakše može doći, a eventualno naknadno dostaviti ostale informacije. Potrebno je ponoviti da je žaliteljica u svojem zahtjevu postavila mogućnost da joj se dostave cjelovita rješenja iz kojih će ona sama vaditi zatražene podatke.

Predmetna rješenja predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a Ministarstvo pravosuđa u pobijanom rješenju nije dokazalo da pronalaženje predmetnih  rješenja predstavlja posebnu obradu javnih podataka.

Ujedno je pogrešno pozivanje na rješenje AZOP-a, KLASA: UP/II-008-04/11-01/70, URBROJ: 567-06/05-11-02 od 12. srpnja 2011. godine, budući da je u spomenutom slučaju  podnositeljica od tijela javne vlasti zatražila podatke cijeni zakupa poslovnog prostora na području grada Rovinja, a što doista znači posebnu obradu podataka, stvaranje nove informacije, odnosno izračunavanje prosječne cijene zakupa.

U ovom predmetu zatražene informacije postoje, pogotovo izrađena rješenja, te se ne radi o stvaranju  nove informacije niti posebnoj obradi podataka, već je potrebno samo uložiti određeni trud da se do zatraženih informacije dođe i da se ostvari cilj Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je utvrdio da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer u obrazloženju pobijanog rješenja nije dovoljno jasno objašnjena nemogućnost dolaženja do zatraženih informacija, pogotovo ako se ima na umu postojanje elektroničkog upisnika, ali i mogućnost fizičkog pretraživanja predmeta koji bi ipak trebali biti klasificirani prema sadržaju pojedinog upravnog predmeta.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku  od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.