KLASA: UP/II-008-07/20-01/580
URBROJ: 401-01/10-20-6
Zagreb, 29. listopada 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Središnje agencije za ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 008-02/14-01/01, URBROJ: 358-13-20-110 od 9. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 008-02/14-01/01, URBROJ: 358-13-20-110 od 8. lipnja 2020. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup Odluci o nepravilnosti broj KK06.1.2.01.003/IRR06.
2. Odobrava se žalitelju pravo na pristup preslici Odluke o nepravilnosti broj KK06.1.2.01.003/IRR06.
3. Odbija se žalba žalitelja u dijelu zahtjeva koji se odnosi na Odluku o nepravilnosti broj KK06.1.2.01.003/IRR05.
4. Nalaže se Središnjoj agenciji za ugovaranje programa i projekata Europske unije da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio sve financijske korekcije prema Javnoj ustanovi Nacionalni park Krka vezano za projekt rekonstrukcija, dogradnja i prenamjena centara „Krka vrelo života“, Kistanje, i kompleksa „Eko kampus“ Puljani, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati na učinkovito vođenje postupka po prigovoru, odnosno temeljem članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji u postupku izrade.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj ističe da osporava prvostupanjsko rješenje u cijelosti. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su navodi prvostupanjskog rješenja isključivo usmjereni na nedavanje informacije. Ukazuje i na odredbu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama te obvezu proaktivne objave informacija. Smatra da ne postoje razlozi za odbijanje prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 27. svibnja naveo sljedeće:
„Sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama lijepo Vas molim da mi dostavite informaciju vezano za kompletno financiranje projekta „Rekonstrukcija, dogradnja i prenamjena centara „Krka vrelo života“, Kistanje i kompleksa „Eko kampus“, Puljani po grupama nabave: Grupa 1. Rekonstrukcija i dogradnja postojećeg građevinskog sklopa Centra za interpretaciju prirode „Krka vrelo života“, Kistanje, Grupa 2. Rekonstrukcija i prenamjena zgrade Prirodoslovno prezentacijski centar „Hram prirode“, Puljani, Grupa 3. Rekonstrukcija zgrade i okoliša Volonterskog centra te gradnja pomoćne građevine (strojarnice), Grupa 4. Krajobraz posjetiteljskog centra „Eko kampusa“ Krka.
Naime zanima me koliko je po predmetnim ugovorima/ugovoru izvršeno financijskih korekcija prema Javnoj ustanovi Nacionalni park Krka i iz kojih razloga je došlo do tih financijskih korekcija.
Ukoliko neki od tih projekata nije završen, zanimaju me korekcije od početka pa do današnjeg dana“
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Prema članku 15. stavku 4. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati na učinkovito i nepristrano vođenje postupka, odnosno da se radi o informaciji koja je u postupku izrade.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje su dostavljene odluke o nepravilnosti, broj KK.06.1.2.01.003/IRR06 i KK06.1.2.01.003/IRR05, te je dostavljen prigovor upućen Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 14. studenog 2019. godine na odluku o nepravilnosti IRR05.
Dopisom, KLASA: 008-02/14-01/01, URBROJ: 358-13-20-120 od 7. srpnja 2020. godine prvostupanjsko tijelo je uputilo Povjerenika za informiranje da se za sva pitanja vezano uz daljnje postupanje po izjavljenom prigovoru i rješavanju prigovora obrati Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao nadležnom tijelu.
Slijedom navedenog, dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/580, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 17. rujna 2020. godine, za potrebe žalbenog postupka, zatražena je pravna pomoć od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u smislu članka 26. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), odnosno zatraženi su odgovori na sljedeća pitanja: 1. Je li riješen gore navedeni prigovor Javne ustanove Nacionalni park Krka? 2. Ima li prigovor suspenzivan učinak? 3. Kojim propisom je uređeno postupanje Naslovljenog tijela po prigovoru te molimo da nam isti dostavite 4. Koje vrste odluka po prigovoru Naslovljeno tijelo može donijeti (poništiti odluku SAFU-a, utvrditi da nema nepravilnosti, vratiti na ponovni postupak i sl.)? 5. Postupa li Naslovljeno tijelo po pravilima upravnog postupka, odnosno je li akt Naslovljenog tijela kojim se odlučuje o prigovoru upravni akt ili se radi o drugom uređenom postupku? 6. Ako se na postupanje Naslovljenog tijela primjenjuju Zajednička nacionalna pravila, molim vas da nam dostavite Zajednička nacionalna pravila koja su trenutačno na snazi.
Iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koji je upućen Povjereniku za informiranje, KLASA: UP/I-910-04/19-02/585, URBROJ: 538-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine u bitnom proizlazi da prigovor korisnika Javne ustanove Nacionalni park Krka, koji se vodi pod brojčanom oznakom KLASA: UP/I-910-04/19-02/855 još uvijek nije riješen. Dalje se navodi da prigovor korisnika izjavljen protiv odluke o utvrđenoj nepravilnosti ima suspenzivni učinak u odnosu na pokretanje postupka izvršavanja povrata uplaćenih sredstava, odnosno da se navedeni postupak započinje tek po zaprimanju rješenja Upravljačkog tijela o prigovoru korisnika. Također se u dopisu navodi da protiv odluke o nepravilnosti korisnik može izjaviti prigovor Upravljačkom tijelu u roku od 8 dana od dana primitka odluke. Nadalje, postupajući po prigovoru čelnik Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku donosi rješenje o prigovoru korisnika protiv kojeg se tužbom može pokrenuti upravni spor. Dalje se navodi da Posrednička tijela razine 2, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije postupaju sukladno relevantnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. godine („Narodne novine“, broj 92/14), Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenje Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje i rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17), Uredbe (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006, primjenjujući pri tome Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Također se navodi da se sve daljnje procedure koje se tiču dodjele bespovratnih sredstava, izvršavanja i upravljanja ugovorima, upravljanja nepravilnostima, ovjeravanja i ostalog, određena su u sporazumima između Upravljačkog tijela i Posredničkog tijela, te zajedničkim nacionalnim pravilima koje donosi čelnik Upravljačkog tijela i koja vrijede za tijela u sustavu.
Dalje se navodi da rješavajući o prigovoru korisnika Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije može donijeti rješenje kojim se prigovor odbacuje, ako nije pravodoban, dopušten ili izjavljen od ovlaštene osobe. Ako prigovor nije osnovan donijet će rješenje kojim se prigovor odbija, a ako utvrdi da je prigovor osnovan, donijet će rješenje kojim se prigovor usvaja i naložiti Posredničkom tijelu razine 2 da ponovno odluči povodom sumnje na nepravilnost.
Zaključno, u prilogu dopisa Povjereniku za informiranje dostavljena su Zajednička nacionalna pravila, verzija 6.1., lipanj 2020. te Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija.
Kako su predmet ovog žalbenog postupka odluke o nepravilnostima, u nastavku se izlažu relevantne zakonske odredbe.
Prema članku 74. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje Uredba (EU) br. 1303/2013) propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove.
Sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju od 2014./2020. („Narodne novine“, broj 92/14) propisano je da su ESI fondovi koji se provode u Republici Hrvatskoj su: Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo te Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj.
Prema stavku 2. navedenog Zakona, sredstva ESI fondova u Republici Hrvatskoj koriste se na temelju sljedećih Programa: 1. Programi kojima se podržava cilj »Ulaganje za rast i radna mjesta«: a) Operativni program »Konkurentnost i kohezija«, financiran iz EFRR-a i Kohezijskog fonda.
Sukladno članku 5. stavku 1. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja europskog socijalnog fonda, europskog fonda za regionalni razvoj i kohezijskog fonda, u vezi s ciljem »ulaganje za rast i radna mjesta« („Narodne novine“ broj 107/14, 23/15, 129/15, 18/17, dalje u tekstu Uredba), središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnoga razvoja i fondova Europske unije jest Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a) Zakona.
Prema članku 5. stavku 3. točki 28. Uredbe, propisano je da u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.
S obzirom na navode prvostupanjskog rješenja, koji se poziva na dva zakonska ograničenja, i to na članak 15. stavak 3. točku 1. te članak 15. stavak 4. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u nastavku postupka bit će prvo analizirano zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi odluke o nepravilnostima predstavljale nedovršene informacije, a iz sljedećih razloga.
Naime, sama činjenica što naknadno može doći do izmjene odluke o nepravilnosti zbog kontrole operacija na više razina, ne dovodi do zaključka da bi odluka o nepravilnosti bila informacija u postupku izrade u smislu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, odluka o nepravilnosti je dovršena informacija, jer se radi o odluci koju je prvostupanjsko tijelo donijelo kao Posredničko tijelo razine 2 (PT2).
Dakle, pojam informacija u izradi treba usko tumačiti na način da isti uključuje samo postupak izrade te informacije, te eventualne moguće vanjske i kasnije utjecaje na informaciju koje je već dovršena treba isključiti iz navedenog pojma.
Drugim riječima, ako određeno tijelo može i staviti odluku o nepravilnosti izvan snage, takva odluka o stavljanju odluke o nepravilnosti izvan snage predstavlja samostalnu informaciju, odnosno takva odluka ne predstavlja dovršetak odluke o nepravilnosti koja je samostalna odluka.
Kad bi se prihvatilo stajalište prvostupanjskog tijela, navedeno bi značilo da bi se pristup informaciji mogao ograničiti za cijelo vrijeme trajanja programa Europske unije, odnosno pristup informaciji bi se ograničavao zbog puke mogućnosti da se odluka o nepravilnosti može izmijeniti u budućnosti.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje smatra da se na odluke o nepravilnosti ne može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što eventualna kasnija odluka o nepravilnosti ne može narušiti proces izrade odluke o nepravilnosti u smislu citirane odredbe, jer odluka o nepravilnostima predstavlja izrađenu informaciju, odnosno ne radi se o nekakvom nacrtu odluku pa da je potrebno čekati konačnu izradu informacije.
Točno je da članka 2. točka 14. Uredbe (EU) broj 1303/13 definira pojam dovršena operacija kao fizički dovršena ili u cijelosti provedena operacija za koju su korisnici izvršili sva potrebna plaćanja te za koju je korisnicima uplaćen odgovarajući javni doprinos, međutim navedeno svakako ne znači da pojedine odluke donesene u postupcima nemaju samostalni karakter, jer se pojam operacija koristi kao okončanje određenog procesa, čime se ne ulazi u pitanje samostalnosti odluka donesenih u tom procesu, a koje nemaju karakter nacrta, odnosno neizrađene odluke u smislu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a kako je to već ranije istaknuto u ovom rješenju.
Nastavno na navedeno, Povjerenik za informiranje će u nastavku postupka ispitati može li se na tražene informacije primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, iz gore citiranog očitovanja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/19-02/855, URBROJ: 438-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine u bitnom proizlazi da prigovor protiv odluke o nepravilnosti ima suspenzivni učinak u odnosu na pokretanje postupka povrata uplaćenih sredstava, te da Ministarstvo regionalnog razvoja postupajući po žalbi može donijeti rješenje kojim se prigovor usvaja te naložiti Posredničkom tijelu razine 2 da ponovno odluči povodom sumnje u nepravilnost.
Slijedom navedenog, nema sumnje da odlučivanje povodom prigovora na Odluku koju je donijelo prvostupanjsko tijelo kao Posredničko tijelo razine 2 predstavlja pravno uređeni postupak u smislu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik informacije koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Slijedom navedenog, bilo bi nespojivo sa učinkovitim i neovisnim vođenjem postupka, ako bi se odluka o nepravilnosti protiv koje je izjavljen prigovor mogla javno iznositi, s obzirom na to da bi javnost bila upoznata sa sadržajem odluke o nepravilnosti prije nego što bi nadležno ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo uopće odlučilo o zakonitosti i pravilnosti iste.
Kako je to već ranije istaknuto, povodom žalbe nadležno ministarstvo može usvojiti prigovor te naložiti prvostupanjskom tijelu da ponovno odluči povodom sumnje na nepravilnost, zbog čega se ista ne može smatrati niti potpunom niti točnom informacijom u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, u tom slučaju postoji konkretan postupak koji se vodi protiv odluke o nepravilnosti, s konkretnim ovlastima drugostupanjskog tijela, te isti svakako treba razlikovati od puke mogućnost da se u budućnosti odluka o nepravilnosti izmijeni temeljem delegiranih funkcija, a što je ranije obrazloženo u ovom rješenju.
Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije prije donošenje odluke o prigovoru, moglo utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje upravnog postupka po prigovoru.
Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.
Pojam osnove sumnje znači da je dovoljno učiniti vjerojatnim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iste nije potrebno dokazivati.
Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, posebno činjenicu da se radi odluci o nepravilnosti protiv koje je izjavljen prigovor, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na isti prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što se omogućavanjem pristupa navedenoj odluci ne može otkloniti mogućnost utjecaja na učinkovito vođenje žalbenog postupka pred nadležnim ministarstvom.
Kako se radi o odluci o nepravilnosti protiv koje je izjavljen prigovor, Povjerenik za informiranje smatra da nije vjerojatno da bi objava takve odluke doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odbiti žalbu žalitelju u dijelu u kojem traži Odluku o nepravilnosti broj KK06.1.2.01.003/IRR05, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na Odluku o nepravilnosti broj KK06.1.2.01.003/IRR06, ističe se kako slijedi.
Člankom 85. Uredbe (EU) broj 1303/13 propisano je da Komisija vrši financijsku korekciju otkazivanjem cijelog ili dijela doprinosa Unije programu i od država članica zahtijeva povrat sredstava, a kako bi se iz financiranja Unije isključili izdaci kojima se krši primjenjivo pravo.
Razmatrajući sadržajno navedenu informaciju, Povjerenik za informiranje utvrđuje da se ista u bitnom svodi na ex post kontrolu postupka javne nabave, a u kojem je kao naručitelj sudjelovala Javna ustanova Nacionalni park Krka, a temeljem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju od 2014. – 2020. godine temeljem Ugovora između Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao Upravljačkog tijela, prvostupanjskog tijela kao Posredničkog tijela razine 2 i Javne ustanove Nacionalni park Krka kao korisnika.
Slijedom navedenog, a kako protiv citirane odluke o nepravilnosti IRR06 nije izjavljen prigovor, tada na istu nije moguće niti primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u tom slučaju ne dolazi do suspenzivnog učinka u odnosu na povrat sredstava.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, javni interes za navedenu informaciju očituje se u sljedećem.
Kao prvo, radi se o potrošnji sredstava iz fondova Europske unije, pa ne bi trebalo biti sporno da za takvu informaciju postoji nedvojbeni interes javnosti.
Drugo, radi se o kontroli postupka javne nabave, koji ukazuje na potrošnju javnih sredstava, odnosno na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu pristup informacijama.
Treće, navedena odluka ukazuje na određene nepravilnosti u provedbi postupaka javne nabave, odnosno kršenju primjenjivog prava u javnoj nabavi od strane korisnika bespovratnih sredstava.
Četvrto, navedena odluka o nepravilnosti, uzimajući u obzir činjenicu da protiv iste nije podnesen prigovor jasno pokazuje nepravilni iznos (koji je podijeljen na iznose koji su doprinos EU i doprinos RH), odnosno iznos za koji Komisija može tražiti povrat sredstava, u kojem slučaju nesumnjivo dolazi do raspolaganja javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u vidu vraćanja navedenih sredstava.
Peto, odluka o nepravilnosti, protiv koje nije uložen prigovor, ukazuje na kršenje načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao šti su dobro upravljanje i zakonitost u području javne nabave, pa javnost ima pravo biti upoznata s takvom informacijom i u slučaju kad nisu poštivana temeljna načela upravljanja.
Što se tiče samom mehanizma korekcije, na stranici 4. Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija, koje je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije dostavilo Povjereniku za informiranje za potrebe žalbenog postupka, navodi se doslovno sljedeće:
„Kada otkrije nepravilnosti povezane s nesukladnošću s pravilima o javnoj nabavi, Komisija utvrđuje iznos financijskog ispravka koji se primjenjuje u skladu s ovim smjernicama. Iznos financijskog ispravka izračunava se s obzirom na iznos rashoda koji je prijavljen Komisiji i koji se odnosi na ugovor (ili njegov dio) na koji je nepravilnost utjecala. Postotak odgovarajućeg raspona primjenjuje se na iznos predmetnih rashoda koji su Komisiji prijavljeni za predmetni ugovor. Jednaku stopu ispravka trebalo bi primijeniti i na sve buduće rashode povezane s istim predmetnim ugovorom prije nego što se taj rashod potvrdi Komisiji. Praktičan primjer: Iznos rashoda prijavljenih Komisiji za ugovor o radovima sklopljen nakon primjene nezakonitih kriterija iznosi 10 000 000 EUR. Ako je primjenjiva stopa ispravka 25 %, iznos koji treba oduzeti od izvješća o rashodima koje se dostavlja Komisiji iznosi 2 500 000 EUR. U skladu s tim, financiranje Unije smanjuje se na temelju relevantne stope financiranja“.
Uzimajući u obzir navedeno, Povjerenik za informiranje smatra da za traženu informaciju prevladava javni interes, na istu nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 3. točke 1. i stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga se žalitelju u cijelosti omogućuje pristup istoj, jer Povjerenik za informiranje nije utvrdio da ista sadrži neka druga zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan