KLASA: UP/II-008-07/14-01/62
URBROJ: 401-01/05-15-04
Zagreb, 27. listopada 2015.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-02/14-01/02, URBROJ: 514-01-14-01 od 10. siječnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-02/14-01/02, URBROJ: 514-01-14-01 od 10. siječnja 2014. godine.
2. Odobrava se ……… pristup mišljenju Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske o Nacrtu prijedlog Zakona o životnom partnerstvu KLASA: 011-02/13-01/457, URBROJ: 514-02-01-02-02-13-03 od 5. prosinca 2013. godine.
3. Nalaže se Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5., člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i člankom 16. stavkom 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog toga što bi se dostavom zatražene informacije mogao ozbiljno narušiti proces donošenja odluka Vlade RH, odnosno time bi se moglo ugroziti neovisno i nepristrano očitovanje nadležnih tijela državne uprave na prijedloge akata, a time i sam interni proces uređen Poslovnikom Vlade RH, koji prethodi donošenju odluka Vlade.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede ustavnog prava na pristup informacijama. Žalitelj smatra kako činjenično stanje uopće nije utvrđeno i ograničenje primijenjeno na konkretni predmet nego generalno, trajno i u cijelosti, u odnosu na sva mišljenja koja ulaze u zakonodavni postupak koji provode Vladina radna tijela i sama Vlada. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. i članka 15. stavka 3. točke 1., iz razloga jer je tražena informacija bila izrađena (mišljenje tijela javne vlasti), jer je dovršena izrada cjelovite i konačne informacije (Nacrt prijedloga zakona o životnom partnerstvu), te je stoga i okončan pravno uređeni zakonodavni postupak u Vladi. Žalitelj smatra kako je Ministarstvo pravosuđa povrijedilo njegova ustavna jamstva na pristup informacijama, budući da u pobijanom rješenju nije dalo konkretno obrazloženje zbog čega je prevladalo ograničenje prava na pristup informacijama nad omogućavanjem zatražene informacije. Žalitelj također navodi kako je i narušen transparentan, odgovoran i demokratski postupak donošenja zakona, te ujedno smatra kako je pobijano rješenje Ministarstva pravosuđa u suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom vezanom uz pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta razvidno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. prosinca 2013. godine zatražio od Ministarstva pravosuđa RH, kao tijela javne vlasti, da mu u elektroničkom obliku dostavi svoje mišljenje o Nacrtu prijedloga zakona o životnom partnerstvu koje je upućeno Ministarstvu uprave RH.
Iz spisa predmeta je nadalje razvidno kako je Ministarstvo pravosuđa RH rješenjem odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja je navedeno kako je davanje mišljenja dio internog procesa koji prethodi donošenju odluka na sjednicama Vlade, a ista se daju s ciljem kritičkog očitovanja u okviru propisane nadležnosti središnjih tijela državne uprave na prijedloge akata drugih tijela. Uzimajući u obzir navedeno, Ministarstvo pravosuđa RH smatra kako bi se dostavom zatražene informacije mogao ozbiljno narušiti proces donošenja odluka Vlade RH, odnosno time bi se moglo ugroziti neovisno i nepristrano očitovanje nadležnih tijela državne uprave na prijedloge akata, a time i sam interni proces uređen Poslovnikom Vlade RH, koji prethodi donošenju odluka Vlade.
Ovakav stav Ministarstva pravosuđa RH protivan je samom cilju Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, a u to zasigurno ne spada ograničavanje uvida u interne procese donošenja odluka tijela javne vlasti.
Nadalje, ne samo da je ograničenje pristupa vezano za konkretno dostavljeno mišljenje, nego iz pobijanog rješenja proizlazi da je pristup ograničen općenito i unaprijed za sva stručna mišljenja ministarstva kao središnjih tijela državne uprave, a što je protivno odredbi članka 15. stavka 6. kojom je propisano da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informacijama. Naime, prema stajalištu Ministarstva pravosuđa RH, informacija koja je uskraćena žalitelju zapravo nikada ne bi bila dostupna javnosti. Zauzeto stajalište Ministarstva pravosuđa RH također je protivno i odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, budući da Ministarstvo pravosuđa RH uopće nije razmotrilo sadržaj konkretnog mišljenja.
U žalbenom postupku također je utvrđeno kako je žalitelj zatražio dovršenu informaciju, odnosno „cjelovitu i konačnu“ informaciju te da u konkretnom slučaju nije moglo doći do narušavanja procesa donošenja odluke s obzirom da je žaliteljev zahtjev za predmetnim mišljenjem pristigao nakon Vladinog prihvaćanja Nacrta prijedloga zakona o životnom partnerstvu.
Osim toga, ostalo je nejasno i neobrazloženo na koji način bi omogućavanje javnosti da ostvaruje uvid u stručna mišljenja moglo utjecati na nadležna središnja tijela državne uprave da se neovisno i nepristrano očituju o prijedlozima akata koji su im dostavljeni na mišljenje.
Stajalište žalbenog tijela je upravo suprotno, budući da Povjerenica za informiranje smatra kako bi omogućavanje uvida u stručna mišljenja unaprijedilo savjesnost, ispravnost postupanja i odgovornost svih uključenih u izradi predmetnih mišljenja.
Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, razmatrani su argumenti koje je navelo Ministarstvo pravosuđa RH, te je utvrđeno da u konkretnom slučaju prevladava interes javnosti. Ministarstvo pravosuđa RH prilikom provedbe predmetnog testa nije s obzirom na sadržaj konkretnog mišljenja razmotrilo da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinačnom slučaju interes zbog kojega bi trebalo uskratiti informaciju bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Izrada stručnih mišljenja jedan je od elemenata u zakonodavnom procesu. Budući da je sve veća tendencija povećanja transparentnosti i demokratizacija spomenutog procesa, stručna mišljenja tijela javnih vlasti bi trebala biti javno dostupna kako bi se unaprijedila javna rasprava o nacrtima propisa te kako bi javnost kritički razmotrila predmetna mišljenja koja tijela javne vlasti izrađuju u sklopu svoje službene dužnosti.
Uvidom u dostavljeno mišljenje, Povjerenica za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.