KLASA: UP/II-008-07/19-01/608

URBROJ: 401-01-06-20-4

Zagreb, 18. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/l-035-01/19-37/9, Urbroj: 251-66-1700-19-2 od 12. srpnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/l-035-01/19-37/9, Urbroj: 251-66-1700-19-2 od 12. srpnja 2018. godine, kao neosnovana.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio preslike fakultetske evidencije o prisutnosti na radu za ........., ........., ........., ......... od 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva i ......... od 2016. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev pozivajući se na zlouporabu prava, te da mu nije jasno na koji način je on to zlorabio pravo na pristup informacijama, pri čemu ističe da je tražio informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje moraju biti javne i kako je moguće da tijelo javne vlasti zapravo ne posjeduje tražene evidencije te osporenim rješenjem zapravo obmanjuje tražitelja informacija, a za koje u konkretnom slučaju smatra da postoji interes šire javnosti. Nadalje navodi svoje sumnje u zakoniti rad službenika za informiranje prvostupanjskog tijela te ističe da je tijelo javne vlasti to koje je prekršilo načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da namjerno odugovlači s postupanje po njegovim zahtjevima, unatoč izrečenim mjerama iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji je proveden od strane Povjerenika za informiranje. Žalitelj zaključno navodi da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatraženih informacija te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i istima mu omogući pristup. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. lipnja 2019. godine od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, zatražio sljedeće informacije: 1. preslike evidencije o prisutnosti na radu za javnu osobu ........., za razdoblje od rujna 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva, 2. preslike evidencije o prisutnosti na radu za javnu osobu ......... za razdoblje od rujna 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva, 3. preslike evidencije o prisutnosti na radu za javnu osobu ......... za razdoblje od rujna 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva, 4. preslike evidencije o prisutnosti na radu za javnu osobu ......... za razdoblje od 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva i 5. preslike evidencije o prisutnosti na radu javne osobe ......... od 2016. godine do dana podnošenja zahtjeva.

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu donio je osporeno rješenje odbivši zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako žalitelj učestalim zahtjevima za dostavu istovrsnih informacija odnosno zahtjevima kojima se traži velik broj informacija opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti. Nadalje je pojašnjeno kako je žalitelj bio student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, kojem je status studenta prestao 2017. godine kada nije uspio položiti ispit iz kolegija Uvod u termodinamiku. Također je navedeno kako je žalitelj tijekom 2018. godine podnio prvostupanjskom tijelu 30 zahtjeva za pristup informacijama, a 2019. godine 9 zahtjeva, i da je namjera žalitelja da se prvostupanjsko tijelo bavi njime jer bez stvarne potrebe traži da mu se dostavljaju preslike dokumenta koji se odnose na više akademskih godina iz više kolegija a da za takvo traženje ne postoji neki opravdani razlog. Vezano za navedeno je istaknuto da je, iako podnositelj zahtjeva ne mora navoditi razloge traženja informacija, kod zlouporabe prava potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva odnosno ima li podnositelj namjeru zloupotrijebiti pravo na pristup informacijama, a pri navedenom je potrebno uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja i tijela javne vlasti. Nadalje je istaknuto da je žalitelj pokrenuo dva upravna spora protiv prvostupanjskog tijela od kojih je jedan pravomoćno izgubio a drugi je u tijeku te da informacije koje traži nisu relevantne za širu zajednicu i nisu od javnog interesa jer žalitelj ne predstavlja opću javnost već zainteresiranog korisnika. Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu smatra da podnositelj zahtjeva nepotrebno opterećuje tijelo javne vlasti zbog činjenice da mu je prestao status studenta na istom, da učestalim zahtjevima za pristup informacijama vrši kontinuiran pritisak kako bi privolio njegovu upravu da mu omogući da još jednom dobije pravo na polaganje ispita iz kolegija koji nije uspio položiti iako je iskoristio maksimalni broj prijava za polaganje istog, a što prvostupanjsko tijelo ne može i ne smije učiniti, jer bi to bilo protuzakonito i protivno aktima Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Sveučilišta u Zagrebu. Istaknuto je da navedeni cilj žalitelja te model njegovog ponašanja nisu legitimni i nisu u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, pa je stoga u prvostupanjskom postupku zaključeno da zahtjev žalitelja treba odbiti sukladno odredbi članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj učestalim i prekomjernim zahtjevima za dostavu istovrsnih informacija odnosno zahtjeva kojima se traži velik broj informacija opterećuje rad i redovito funkcioniranje Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu.

Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu aktom Klasa: UP I 035-01/19-37/9, Urbroj: 251-66-1700-19-4 od 2. rujna 2019. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.orq/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama" broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

S obzirom da je zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen temeljem članka 23., stavka 5., točke 5., Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu te da li on putem više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti i na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacijama ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i si.).

Imajući u vidu sve navedeno, razmotreno je dolazi li u konkretnom slučaju do zlouporabe prava i je li Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu donio na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

Članak 4. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17.) propisuje da akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja. Stavak 2. istog članka propisuje da se visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. U stavku 3. istog članka propisano je da akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: - utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, - izbor čelnika i nastavnika, - upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta. Stavkom 5. istog članka propisano je da autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća: - uređenje unutarnjeg ustroja, - utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, - financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom, - odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji, - ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu. U stavku 6. navedenog članka propisano je da akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.

Nadalje, u žalbenom postupku je izvršen uvid u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu te u Upisnik predmeta upravnog postupka Povjerenika za informiranje kako bi se došlo do podataka o žalbama koje su izjavljene zbog uskraćivanja informacija od strane Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, od strane žalitelja.

Iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za 2018. godinu je utvrđeno da je u navedenom tijelu ukupno podnesen 36 zahtjeva za pristup informacijama od kojeg broja je žalitelj podnio 34 zahtjeva, a za 2019. godinu, utvrđeno je da je ukupno podneseno 11 zahtjeva za pristup informacijama, od kojih je žalitelj podnio 9 zahtjeva i pri čemu je zadnji pribrojen zahtjev žalitelja u konkretnom slučaju. Iz urudžbenog upisnika upravnih predmeta Povjerenika za informiranje je utvrđeno da je od strane žalitelja do dana izrade ovog rješenja podneseno 45 žalbi.

Nadalje, uvidom u sadržaj svih zahtjeva za pristup informacijama žalitelja iz 2018. i 2019. godine utvrđeno je da su se u istima, primjera radi, tražile sljedeće informacije: za razdoblje akademskih godina 1998-2009. informaciju prolaznosti na ispitima iz Nauka o toplini 1 i Nauka o toplini 2, koji su se održavali za studente po starom nastavnom programu prije Bologne, za svaki ispit moli navesti broj prijavljenih studenata, te broj studenata koji je položio pismeni dio ispita i cjelokupno broj položenih ispita nakon održanog usmenog dijela; presliku zapisnika koji je vođen na komisijskom ispitu studenta ......... od 18. rujna 2017. godine; preslike evidencije o polaganju ispita Termodinamika 1 i Termodinamika 2 za razdoblje akademskih godina od 2008/2009, do 2012/2013. godine; preslike detaljnih izvedbenih nastavnih planova iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018.; preslike izvedbenog nastavnog plana predavanja za akademske godine 2016-/2017. i 2017/2018. od ......... koje je održala kao nositelj kolegija Uvod u termodinamiku sa sažetkom predavanja i vježbi koje je održala, te točnim rednim brojem predavanja s datumom i satnicom kada je to održala prema nastavnom planu; preslike pravila i obavijesti za pohađanje predavanja iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018.; preslike pravila i obavijesti za pohađanje predavanja i vježbi iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018. za studente koji su već ostvarili pravo na potpis u prethodnoj akademskoj godini (tzv. ponavljači), a za navedene kolegije i akademske godine preslike javnog popisa studenata koji su pohađali predavanja iz navedenih kolegija prema danima kada su predavanja bila održana; da li su za akademske godine 2013/2014., 2014/2015., 2015/2016., 2016/2017.

godine, ili samo neke od tih subvencionirali njegov studij na Fakultetu strojarstava i brodogradnje u Zagrebu i ako da, u kojem iznosu su ga subvencionirali po godini?; preslike fakultetske evidencije u kojima je vidljiv broj studenata koji je u razdoblju od 2014. godine do podnošenja njegovog zahtjeva ostvario pravo na mirovanje akademske godine uz liječničku potvrdu, ispis upisanih prema godinama ne ukupni broj u svim godinama, dakle godinu po godinu s brojem odobrenih mirovanja, preslike fakultetske evidencije za navedeno razdoblje koliko je studenata istu akademsku godinu upisao po treći puta, preslike fakultetske evidencije koliki je broj studenata za isto razdoblje predalo molbe nakon isteka roka za predaju molbi i da su im iste uz liječničku potvrdu pozitivno riješene te evidencije koliki je broj molbi negativno riješen; i u konkretnom slučaju preslike fakultetske evidencije o prisutnosti na radu za ........., ........., ........., ......... od 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva i ......... od 2016. godine do dana podnošenja zahtjeva.

U žalbenom postupku je utvrđeno da, iako broj žaliteljevih zahtjeva ne ukazuje na prvi pogled mogućnost opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, uvidom u sadržaj konkretnog zahtjeva je utvrđeno kako se zahtjevom traže podaci za više godina po različitim parametrima koje postavlja žalitelj, a kada se isti pribroji njegovim ranijim zahtjevima u koji su bili voluminozni te se mnogi od njih odnose na dulji vremenski period, kojima se traže nespecificirane informacije, korištenjem riječi „sve”, „svu”, ili „svih” te kad se isti stave u kontekst zajedno s traženjima iz ranijeg perioda, jasno je kako se isti stavlja u ulogu istražitelja mogućih nepravilnosti odnosno kako sam žalitelj u žalbi navodi „nezakonitosti”, pri čemu, a kako je to razvidno iz njegovih podnesaka, pozivanjem na Poseban popis gradiva s rokovima čuvanja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, traži veće količine dokumentacije o radu tijela javne vlasti ne bi li u istoj pronašao nešto što bi mogao okarakterizirati kao nezakonito odnosno pokušavajući „upecati informaciju" koja bi navedeno razotkrila. Osim navedenog, osim navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, razmatrani su i upornost u podnošenju zahtjeva, optužbe prema tijelu javne vlasti, njegovim zaposlenicima te namjerno otežavanje rada Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu.

Razmatrajući sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama te žalbe žalitelja te koje su do sada upućene Povjereniku za informiranje te sadržaj drugih podnesaka koje je podnio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno je kako su isti pejorativno intonirani u odnosu na tijelo javne vlasti, predmnijevajući nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja. Dakle, analizom svih žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama koje je podnosio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno je raspršivanje zahtjeva na sve segmente rada tijela javne vlasti kako bi se pronašle bilo kakve nepravilnosti u radu, a posebice vezano za kolegij Uvod u termodinamiku, te kako bi se okrivilo profesore te druge djelatnike tijela javne vlasti za nesavjesno obavljanje poslova, što je jedan od indikatora motiva podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. U praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva ,,pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir i okolnost da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se u više njih tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju od javnog značaja, a koja se traženja odnose na raspolaganja sredstvima tijela javne vlasti. Međutim, u odnosu na informacije koje su se tražile predmetnim zahtjevom, jasno je da se traže informacije o načinu upisa studenata na pojedine godine, a koje informacije spadaju u područje akademske samouprave koje sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, a time i njihove provedbe. Naime, podaci o nečijem studiranju, ispunjavanju studentskih obveza odnosno o stjecanju diplome na nekom studiju mogli bi biti od interesa za javnost, primjerice ukoliko bi se isti tražili kao uvjet za kakvo radno mjesto koje se financira iz javnih sredstava, no u konkretnom slučaju radi se o studiranju na studiju, koji se može i ne mora dovršiti i upisu na određene godine pod određenim uvjetima, a što su zaštićeni osobni podaci fizičkih osoba o kojima se ne vode nikakve javne rasprave, pa je iz navedenog vidljivo da ne postoji interes javnosti za dobivanjem navedenih informacija, već postoji samo žaliteljev osobni interes.

Razmatrajući cjelokupnu dokumentaciju u spisu te navode iz obrazloženja žalbe razvidno je i to da žalitelj u svojoj žalbi tvrdi kako niti ne postoje traženi statistički podaci, pa nije jasno u čemu je onda smisao podnošenja zahtjeva u konkretnom slučaju, a iz njegovih navoda je također vidljivo da isti dobro mu poznate informacije (obzirom da je bivši student prvostupanjskog tijela) i dostupne dokumente propitkuje i problematizira istodobno sumnjajući u moguće skrivanje nezakonitosti i stavljajući se u ulogu svojevrsnog „inspektora”.

Dakle, kada se razmotre zahtjevi žalitelja u cjelini te konkretni zahtjev u predmetnom slučaju, vidljivo je da pojedine informacije same po sebi predstavljaju informacije od javnog značaja, dakle omogućavanje pristupa istima doprinosilo bi ostvarivanju javnog interesa. Međutim, iz navoda žalbe je razvidno da žalitelj problematizira rad Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, službenika za informiranje navedenog tijela i pojedinih njegovih nastavnika, u više navrata crpeći svoje zaključke i sumnje u nezakonitosti u radu iz već javno objavljenih informacija, a koje je objavilo samo prvostupanjsko tijelo na svojoj internetskoj stranici, a koje se u predmetnom slučaju optužuje za netransparentnost. Iz svega navedenog u obrazloženju žalbe proizlazi da žalitelj nije zadovoljan načinom na koji se obavljaju ili su se obavljali poslovi u prvostupanjskom tijelu, posebice načinom na koji se izvodi ili se izvodila nastava te provode ili su se provodili ispiti, ali samo na pojedinim kolegijima, te da isti istodobno izražava sumnje u stručnost pojedinih nastavnika, njihov rad te njihove kvalifikacije, pri čemu ne prilaže nikakve dokaze za svoje sumnje.

Osim navedenog, a uzimajući u obzir da tijela javne vlasti iz sustava obrazovanja sukladno propisima koji se na njih primjenjuju imaju obveze javno objavljivati određene informacije i svoje poslove obavljati sukladno navedenim propisima i svojim općim aktima te su podložna kontrolama nadležnih tijela, postavlja se pitanje opravdanosti takvog općenitog i nepreciziranog traženja informacija kao u gore navedenim te u konkretnom slučaju, kada korisnici ukoliko imaju neke sumnje u nepravilnosti odnosno nezakonitosti imaju na raspolaganju nadležne institucije.

S obzirom na broj žalbi koje su se vodile vezano za Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu kod Povjerenika za informiranje, ukazuje se da interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, da mu informacije nisu uskraćivane u cjelini nego u pogledu dijela informacija, a da je znatan dio informacija koji se odnosi na samo tijelo te njegove studente objavljen na internetskoj stranici tijela javne vlasti, čime se posljedično zadovoljava interes javnosti, interes studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje, kao i javni interes općenito.

Također, kada se korisnikovi zahtjevi razmatraju u širem kontekstu, kao i u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te razmatranjem svih činjenica i dokaza, što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do onemogućavanja Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu u redovitom i funkcionalnom obavljanju svoje djelatnosti, uslijed kontinuiranog postavljanja zahtjeva za velikim brojem istovrsnih informacija i za dulji vremenski period te dovodi i do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Ujedno, uzeta je u obzir i okolnost da je korisnik koristeći Zakon o pravu na pristup informacijama i druga pravna sredstva vremenom intenzivno inicirao otpor u tijelu javne vlasti vezano za pristup informacijama, a sve uslijed svoje osobne potrebe da se bavi Fakultetom strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu. Naime, žalitelj u predmetnoj žalbi i u drugim svojim podnescima u više navrata iznosi sumnje u nezakonita postupanja djelatnika tijela javne vlasti koja prema saznanjima žalbenog tijela nisu dokazane u nijednom na zakonu utemeljenom postupku, nego spadaju u sferu žaliteljevih nagađanja i ocjena, a što je protivno načelu međusobnog poštovanja i suradnje u kojem je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Osim navedenog, kada se razmotre svi zahtjevi žalitelja koje je podnio Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu vidljivo je da se tražene informacije u pravilu odnose na veći broj informacija, i to za dulje vremensko razdoblje, a što predstavlja korištenje procesnim
mogućnostima koje pruža Zakona o pravu na pristup informacijama koje opterećuje rad tijela javne vlasti, a da pri tome nije utvrđen osobit javni interes za njihovom objavom, s obzirom da navedena traženja proizlaze iz interesa jedne osobe odnosno žalitelja a posebno imajući u vidu činjenicu da je žalitelj bivši student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu te da je u više slučajeva zahtjevom za pristup informacijama zapravo tražio uvid u svoje osobne podatke.

U ovom žalbenom predmetu je utvrđeno da se radi o zahtjevu za pristup informacijama koji je neprecizan te se njime traži veća količina informacija, odnosno da je očita žaliteljeva namjera koristiti Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za svoj osobni sukob sa Fakultetom strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu te djelatnicima istog tijela javne vlasti, čime je prešao pravnu i moralnu granicu primjene instituta prava na pristup informacijama. Naime, podnošenje učestalih, istovrsnih, općenitih, opsežnih i nepreciziranih zahtjeva kao u konkretnom slučaju, te insinuiranjem nepravilnosti predstavlja služenje Zakonom o pravu na pristup informacijama na način koji je u suprotnosti sa svrhom koju je imao zakonodavac prilikom njegovog donošenja. Takva zloupotreba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji, ali ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe. Svako daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, te kolidira s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u ovom slučaju dužan zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                           dr. sc. Zoran Pičuljan