KLASA: UP/II-008-07/15-01/267
URBROJ: 401-01/05-15-02
Zagreb, 6. srpnja 2015.
Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, Viškovo, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/14, URBROJ: 517-01-15-2 od 12. lipnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/14, URBROJ: 517-01-15-2 od 12. lipnja 2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se zatražene informacije ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako Ministarstvo nije udovoljilo njezinom zahtjevu s obrazloženjem da sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražena informacija ne predstavlja informaciju u smislu iste odredbe Zakona. Potom žaliteljica citira obveze tijela javne vlasti propisane člancima 10., 11. i 21. Zakona o pravu na pristup informacijama, te odredbu članka 88. stavka 3. točke 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13) kojom je propisano da se uz zahtjev za izdavanje, odnosno izmjenu dozvole iz stavka 1. ovog članka prilaže dokaz o raspolaganju građevinom u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom. Žaliteljica zaključno citira članak 91. stavak 1. točku 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, koji propisuje da se u postupku izdavanja dozvole utvrđuje da podnositelj zahtjeva raspolaže građevinom za koju je izdan akt kojim se dozvoljava uporaba prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja. S obzirom na navedeno, žaliteljica zaključuje kako zatražene informacije predstavljaju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga moli Povjerenika za informiranje da zaštiti zajamčeno pravo na pristup informacijama u rješavanju ove žalbe.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica dana 12. lipnja 2015. godine zahtjevom za pristup informacijama od Ministarstva zatražila sljedeće: „Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, članak 88. stavak 3. podstavak 3. i članak 91. stavak 1. podstavak 2., traži se informacija koji su to dokazi, dokumenti, o raspolaganju građevinom u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom; te kako se u postupku izdavanja dozvole utvrđuje da raspolaže građevinom za koju je izdan akt kojim se dozvoljava uporaba prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja.“
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Slijedom navedenog, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja izjave, tumači propise ili da obavlja dodatne aktivnosti; drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, fonograma, crteža i slično.
Iz predmetnog zahtjeva za pristup informacijama proizlazi kako žaliteljica Ministarstvu turizma postavlja upit, odnosno traži tumačenje odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom što se ne može smatrati informacijom u zakonskom smislu.
Potrebno je upozoriti na odredbe Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11. i 12/13.), koji u članku 77. stavku 2. propisuje kako su tijela državne uprave dužna davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave
Člankom 84. navedenog Zakona je propisana mogućnost građanima i pravnim osoba da podnesu prigovor ili pritužbu na rad tijela državne uprave, a koje razmatra čelnik tog istog tijela.
Spomenute odredbe Zakona o sustavu državne uprave uređuju odnos tijela državne uprave te građana i pravnih osoba, a Povjerenik za informiranje nije nadležan za njihovu provedbu.
Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.