KLASA: UP/II-008-07/20-01/170

URBROJ: 401-01/10-20-4

Zagreb, 16. ožujka 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Su-359/2020 od 4. veljače 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Su-359/2020 od 4. veljače 2020. godine kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijeni su zahtjevi ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojom je tražila informacije pobliže specificirane u zahtjevu za pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci ne predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj navodi da rješenje nije donijela ovlaštena osoba, s obzirom na to da je isto potpisano od strane glasnogovornice suda, a ne od strane sudskog savjetnika. Ističe da nije tražio da mu se informacije dostave odgovorom, nego da mu se dostave informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe paradoksalnom činjenicu da je glasnogovornica suda odbila pristup nekim informacijama koje su žalitelju već omogućene. Smatra promašenim pozivanje na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je zahtjev trebalo odbaciti ako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 28. siječnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio skenirane, ovjerene i potpisane informacije:

1.    Koliko je Općinski građanski sud u Zagrebu na dan 17. ožujka 2017. godine imao službenih ulaza/izlaza sa pravosudnim policajcima, detektorom metala i sl.?

2.    Presliku informacije je li i kome predsjednica OGS u Zagrebu odobrila da 17. ožujka 2017. godine tada svjedokinja I.J. (sada tužiteljica u 37 P-12105/19) u strahu napusti zgradu ovog suda i na koji točno izlaz a koji nije glavni sjeverni izlaz suda?

3.    Presliku izvješća o napuštanju svjedokinje I.J. iz zgrade suda kroz stražnji zaključani izlaz prema parkingu koju je predsjednica suda temeljem članka 33. st. 2. Zakona o sudovima do 31. siječnja dostavila predsjedniku neposredno višeg suda, Državnog sudbenog vijeća i Ministarstvu pravosuđa

4.    Od kada do kada je sada odvjetnica, a prije sutkinja ......... sudila na ovom sudu?

5.    Je li predsjednica suda i protiv koga prijavila stegovne postupke zbog naprijed navedenog?

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupajući po zahtjevu žaliteljice istoj dana 30. siječnja 2020. godine dostavljen sljedeći odgovor:

„Ulaz u Općinski građanski sud u Zagrebu je organiziran na način da zaposlenici suda, vještaci, odvjetnici i stranke ulaze na glavni ulaz.

Predsjednica suda nije odobrila izlazak niti jednog svjedoka na sporedni ulaz 17. ožujka 2017. godine, a također iz tog razloga nisu podnesene stegovne prijave.

Pravosudna policija, sukladno svojoj procjeni, određuje kako će i na koji način određeni svjedok ili stranka ući ili napustiti zgradu suda, a za rad Pravosudne policije nadležno je Ministarstvo pravosuđa.

Gospođa ......... radila je kao sutkinja na ovom sudu od 1. lipnja 1993. godine do 12. rujna 1996. godine“

Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 31. siječnja 2020. godine, nazvan zahtjevom za dopunu informacije traži doslovno sljedeće:

Pitanje 1.)

Ja nisam tražio opisnu informaciju kako je organiziran ulaz u sud nego koliko konkretno ima službenih ulaza/izlaza sa pravosudnim policajcima, detektorima metala i sl.? Opisna informacija o organizaciji izlazaka (ne ulazaka) je prihvatljiva tek kad se dostave osnovne informacije o broju ulaza/izlaza

Pitanje 2.)

U ovom dijelu je temeljem članka 23. stavka 4. ZPPI očito trebalo donijeti rješenje o odbacivanju ovog dijela zahtjeva ili mi prenijeti saznanja gdje se informacija nalazi

Pitanje 3.)

Ovo pitanje je glasnogovornica potpuno ignorirala i nije mi dostavila nikakav „podatak“ ili informaciju

Molim objedinjene dopunu i ispravak informacija na svih 5 pitanja u predloženom PDF formatu ovjereno i potpisano po odgovornoj službenoj osobi.

Slijedom svega navedenog, na žalbene navode žaliteljice, ističe se sljedeće.

U odnosu na prigovor žaliteljice da je rješenje donijela neovlaštena osoba, dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/170, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 6. ožujka 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatraženo je da dostavi dokaz da je glasnogovornica suda osoba ovlaštena za potpisivanje odluka po zahtjevima za pristup informacijama.

Iz dopisa prvostupanjskog tijela, Su-359/2020 od 10. ožujka 2020. godine upućenog Povjereniku za informiranje u bitnom proizlazi da sutkinja ........., sukladno Godišnjem rasporedu poslova za 2020. godinu, obavlja poslove glasnogovornice suda, a u što je uključena ovlasti i za potpisivanje odluka po zahtjevu za pristup informacijama. Također se navodi da je glasnogovornica suda sutkinja, dakle pravosudna dužnosnica, iz kojeg razloga ne može biti službenica za informiranje.

Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti navodi žaliteljice da je prvostupanjsko rješenje donijela neovlaštena osoba, budući da iz gore navedenog jasno proizlazi da je glasnogovornica suda ovlaštena i za potpisivanje odluka po zahtjevu za pristup informacijama.

U odnosu na točku 1. zahtjeva žalitelja, ističe se da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženi podatak u obliku propisanom člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je u tom dijelu pravilna odluka prvostupanjskog tijela, jer ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo dužno voditi evidenciju o tome koliko je službenih ulaza/izlaza bilo u funkciji na pojedini dan.

Slijedom navedenog, neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da prvostupanjsko tijelo poistovjećuje značenje riječi „ulazak“ i riječi „ulaz“, jer je iz gore citiranog jasno da je prvostupanjsko tijelo rješenjem odlučilo o dijelu zahtjeva za pristup informacijama koji se tiče broja službenih ulaza.

U odnosu na navode žaliteljice da je u tom slučaju trebalo odbaciti dio zahtjeva, ističe se da se rješenje o odbačaju sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, te nema saznanja gdje se ista nalazi.

U konkretnom slučaju, logično je da bi prvostupanjsko tijelo moglo rekonstruirati koji je bio broj službenih ulaza na dan 17. ožujka 2017. godine, međutim za navedeno bi trebalo poduzimati daljnje radnje, za što ne postoji obveza tijela javne vlasti u smislu odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama.

Što se tiče točke 2. zahtjeva žaliteljice, iz dopisa prvostupanjskog tijela proizlazi da predsjednica suda nije odobrila izlazak niti jednog svjedoka na sporedni ulaz dana 17. ožujka 2017. godine, iz čega se može zaključiti da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju o odobravanju izlaska svjedoku na navedeni dan, pa je pravilnom primjenom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti, a ne odbiti zahtjev žalitelja u navedenom dijelu.

Međutim navedeni propust suda nije od utjecaja na prava žaliteljice u ovom postupku, s obzirom na to da se žaliteljici ne može omogućiti pristup informaciji koju tijelo javne vlasti ne posjeduje.

Isto se također odnosi i na pitanje pod točkom 3. zahtjeva žaliteljice, jer iz odgovora prvostupanjskog tijela žaliteljici od 30. siječnja 2020. godine jasno proizlazi da nikakvo izvješće nije sačinjeno, jer nijednom svjedoku nije odobren izlaz na sporedni izlaz.

U odnosu na točku 4. zahtjeva, žaliteljici je dostavljen odgovor u kojem razdoblju je sutkinja ......... bila sutkinja prvostupanjskog tijela.

Posebno se ističe da je jedan od načina davanja informacije iz članka 17. Zakona o pravu na pristup informacijama davanje informacija pisanim putem.

U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo je žaliteljici dostavilo traženu informaciju pisanim putem, a što Povjerenik za informiranje ocjenjuje najekonomičnijim putem u smislu članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Točno je da je prvostupanjsko tijelo prvo žaliteljici dostavilo traženu informaciju, pa da bi potom istoj ograničilo pristup osporenim rješenjem, ali ni taj propust prvostupanjskog tijela nema utjecaja na prava žaliteljice u ovom postupku.

Naime, ako je žaliteljica već dobila informaciju, tada prvostupanjsko tijelo nije dužno objedinjavati dopunu i ispravak informacija u odnosu na svih pet pitanja, kako to traži žaliteljica u svom podnesku od 31. siječnja 2020. godine.

To posebno stoga što žaliteljica u svojoj žalbi niti ne tvrdi da je dobila nepotpunu i netočnu informaciju u tom dijelu zahtjeva, odnosno ista točka zahtjeva se uopće ne problematizira u žalbi.

Uzimajući u obzir navedeno, Povjerenik za informiranje, vodeći se načelima učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. Zakona o općem upravnom postupku, smatra da gore opisani propust prvostupanjskog tijela ne može utjecati na prava žaliteljice u ovom postupku, posebno stoga što je žaliteljica informaciju već dobila (što nije sporno), pa prihvaćanje žalbe žaliteljice ne bi dovelo žaliteljicu u bolju pravnu poziciju.

U odnosu na točku 5. zahtjeva žaliteljice, iz odgovora prvostupanjskog tijela žaliteljici proizlazi da nisu podnesene stegovne prijave zbog opisanog događaja, pa je i u tom slučaju pravilnom primjenom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti, a ne odbiti žalbu žalitelja.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari,

Posebno se ističe da je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama jačanje transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti kroz omogućavanje pristupa informacijama od javnog značaja svim korisnicima na jednak način. Po mišljenju Povjerenika za informiranje, navođenje inicijala osobe u zahtjevu za pristup informacijama je protivno navedenom načelu, s obzirom na to žaliteljica u konkretnom slučaju očito koristi određena saznanja vezana uz postupke koji se vode kod prvostupanjskog tijela, i time očito sebe stavlja u bolji položaj u odnosu na druge osobe koje bi tražile informaciju o napuštanju suda od strane svjedoka na stražnji izlaz.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan