KLASA: UP/II-008-07/19-01/398

URBROJ: 401-01/06-20-6

Zagreb, 11. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, UP/I-008-01/19-03/05, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 23. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, UP/I-008-01/19-03/05, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 23. travnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstvo zaštite okoliša i energetike odbilo je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je dana 22. ožujka 2019. godine zatražio dokumentaciju o svim intervencijama vodopravne inspekcije od lipnja 2009. godine do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se navedenim zahtjevom ne traže informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je nekoliko dana ranije zaprimio obavijest prvostupanjskog tijela o tome da mu treba više dana da mu dostavi traženu dokumentaciju, nakon čega je zaprimio navedeno rješenje te navodi kako mu je čudan taj način komunikacije i da iz njega proizlazi kako tijelo javne vlasti ne zna što mu je činiti, ili ne želi dostaviti dokumente koji su javni. Ističe kao neosnovan razlog odbijanja njegovog zahtjeva na koji se poziva prvostupanjsko tijelo, jer on traži dokumente koji su definirani kao informacija i koji su u posjedu tijela javne vlasti, ali koje mu prvostupanjsko tijelo ne želi dostaviti iz razloga što se dokumentacija ne arhivira na način koji bi rezultirao izdavanjem traženih podataka, pri čemu izražava sumnju u protuzakonite postupke Vodopravne inspekcije. Žalitelj također navodi da se po sličnim zahtjevima u Republici Italiji informacije dobiju unutar jednog najduže do tjedan dana, pa ne vidi niti jedan ozbiljni zakonski razlog zašto ne bi dobio zatražene dokumente koji su javni. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje te naloži prvostupanjskom tijelu da mu omogući pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 22. ožujka 2019. godine Ministarstvu zaštite okoliša i energetike podnio zahtjev u kojem je zatražio sljedeće: „1. Traži da mu se dostavi dokumentacija tko je pozvao Vodopravnu inspekciju na intervenciju u svezi zagađenja (javni dokumenti jer se radi o izvanrednom događaju); 2. Traži rješenja od strane Vodopravne inspekcije (javni dokumenti jer se radi o zagađenju tj., izvanrednom događaju); i 3. Traži dokumentaciju u svezi kažnjavanja počinitelja zagađenja tj. prijave zagađivača prema Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.“

Također je utvrđeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike po primitku navedenog zahtjeva aktom KLASA: 008-01/19-01/72, URBROJ: 517-10-2-19-2 od 3. travnja 2019. godine izvijestilo žalitelja sukladno članku 22. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama da produžuju rok za ostvarivanje prava na pristup informacijama za 15 dana iz razloga što se zahtjevom traži veći broj različitih informacija. Nadalje, utvrđeno je kako je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike aktom KLASA: 008-01/19-01/72, URBROJ: 517-10-2-19-3 od 3. travnja 2019. godine žalitelja pozvalo da dopuni svoj zahtjev u roku od pet dana od dana zaprimanja navedenog dopisa odnosno da isti specificira, obzirom da je zatražio dostavu cjelokupne dokumentacije od mjeseca lipnja 2009. godine glede zagađenja fekalnim vodama u Republici Hrvatskoj gdje je Vodopravna inspekcija bila na intervenciji. U navedenom je aktu žalitelj upozoren da će ukoliko ne ispravi svoj zahtjev u navedenom roku, isti biti odbačen rješenjem sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a isti je žalitelju dostavljen putem elektroničke pošte dana 3. travnja 2019. godine na e-mail adresu ..........

Iz spisa predmeta je nadalje utvrđeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nakon toga donijelo osporeno rješenje UP/I-008-01/19-03/05, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 23. travnja 2019. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se navedenim zahtjevom ne traže informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je predmetnim zahtjevom zatražen pristup neodređenom broju općenito zatraženih podataka odnosno cjelokupne dokumentacije vezane za zagađenja fekalnim vodama u Republici Hrvatskoj gdje je Vodopravna inspekcija bila na intervenciji od mjeseca lipnja 2009. godine te da se zahtjev na način kako je postavljen ne može smatrati traženjem informacije u zakonskom smislu, obzirom da se traži veći broj podataka Vodopravne inspekcije u razdoblju od 10 godina. Također je navedeno kako je od žalitelja u prvostupanjskom postupku zatraženo da specificira svoj zahtjev što isti nije učinio. Nadalje, pojašnjeno je kako Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ne posjeduje izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev žalitelja, s obzirom da se u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva tražene informacije o obavljenim inspekcijskim nadzorima državne vodopravne inspekcije ne vode na način koji bi rezultirao izdvajanjem zatraženih podataka. Ističe se da bi se do podataka o postupanju vodopravne inspekcije po određenim intervencijama u razdoblju od 10 godina moralo doći na način da se kreira novu informaciju pregledom i analizom već arhivirane dokumentacije, a što se ne smatra traženjem informacije sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je stoga odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.

U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je aktom KLASA: UP/II-008-07/19-01/398, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 3. rujna 2019. godine zatražio kao nadopunu spisa predmeta dodatno očitovanje u kojem je vezano za navode iz obrazloženja osporenog rješenja te akta KLASA: UP/I-008-01/19-02/02, URBROJ: 517-10-2-18-3 od 26. travnja 2019. godine kojim je dostavljen spis predmeta iz kojih proizlazi da se informacije koje u konkretnom slučaju traži žalitelj odnose na 10- godišnje razdoblje te se nalaze u arhiviranim spisima iz kojih bi uz analizu podataka trebalo kreirati novu informaciju, zatražio od prvostupanjskog tijela da izvrši dodatnu provjeru te utvrdi postoje li statistički podaci ili evidencije/izvješća o radu i sl. koje u okviru svog rada vodi vodopravna inspekcija, a iz kojih bi mogli biti vidljivi neki od podataka koji zanimaju žalitelja.

Uvidom u e-mail službenika za informiranje Ministarstva zaštite okoliša i energetike koji je upućen Državnom inspektoratu te na znanje Povjereniku za informiranje dana 9. rujna 2019. godine, utvrđeno je da je u prilogu istog spis predmeta dostavljen Državnom inspektoratu, a među ostalom dokumentacijom i akt Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/II-008-01/19-02/02, URBROJ: 517-10-2-19-5 od 9. rujna 2019. godine, u kojem je navedeno da se Državnom inspektoratu prosljeđuje akt kojim je zatraženo dodatno očitovanje kao nadopuna spisa predmeta te predmetni spis na nadležno postupanje, obzirom da navedeno ministarstvo u svom djelokrugu više nije nadležno za postupanje. U citiranom je aktu istaknuto kako inspekcijske poslove iz djelokruga Državnog inspektorata, sukladno člancima 8. – 25. Zakona o državnom inspektoratu obavljaju tržišna inspekcija, sanitarna inspekcija, veterinarska inspekcija, poljoprivredna inspekcija, lovna inspekcija, šumarska inspekcija, fitosanitarna inspekcija, turistička inspekcija, rudarska inspekcija, inspekcija opreme pod tlakom, energetska inspekcija, inspekcija gospodarenja otrovnim kemikalijama, inspekcija rada, inspekcija zaštite okoliša, inspekcija zaštite prirode i vodopravna inspekcija.

Sukladno članku 135. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18.) propisano je da će inspektori Državnog inspektorata, u okviru svog djelokruga utvrđenog člancima 5. – 28. ovog Zakona, nastavljaju obavljati poslove inspekcijskog nadzora i provedbe propisa prema dosadašnjim propisima do stupanja na snagu posebnih propisa kojima se uređuje njihovo obavljanje.

Uzimajući u obzir sve navedeno, s obzirom da postupanje Ministarstva zaštite okoliša i energetike nije moguće zbog činjenice da više nije u posjedu konkretnog predmeta i nije više nadležno za postupanje, ovo rješenje i spis predmeta se dostavljaju Državnom inspektoratu.

U članku 28. stavku 1. Zakona o državnom inspektoratu je propisano da inspekcijske poslove u području vodnog gospodarstva obavlja vodopravna inspekcija. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da poslovi iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju obavljanje inspekcijskog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa kojima se uređuje upravljanje vodama te koji se odnose na: vode, vodno dobro i vodne građevine; zaštitu voda; korištenje voda; zaštitu od štetnog djelovanja voda; postupanja po vodopravnim aktima; postupanja po ugovorima o koncesiji za gospodarsko korištenje voda i o pravu najma, zakupa, služnosti i građenja na javnom vodnom dobru; nadzor postrojenja u smislu propisa o zaštiti okoliša, u dijelu koji se odnosi na vode; nadzor provođenja Državnog plana obrane od poplava i stanje vodnih građevina; nadzor provođenja Državnog plana mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda; nadzor obavljanja djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda; nadzor trgovačkih društava koja obavljaju posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama; i obavljanje i drugih inspekcijskih poslova sukladno propisima iz područja vodnoga gospodarstva.

Dana 11. ožujka 2020. godine Državni inspektorat je aktom KLASA: 008-02/19-01/23, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-3 od 10. ožujka 2020. godine, slijedom traženja iz dopisa KLASA: UP/II-008-07/19-01/398, URBROJ: 401-01/06-20-4 od 3. ožujka 2020. godine, izvijestio Povjerenika za informiranje kako je Vodopravna inspekcija u traženom razdoblju unatrag 10 godina djelovala kroz više ministarstava odnosno od 2008. do kraja 2012. godine u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, zatim od 2013. do kraja 2016. godine u Ministarstvu poljoprivrede, a od 2016. do 1. travnja 2019. godine u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da bi od 1. travnja 2019. godine djelovala u sklopu Državnog inspektorata, što podrazumijeva da su spisi pohranjeni na različitim lokacijama, a da se iz evidencije koju vodi Vodopravna inspekcija ne može doći do traženih podataka.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U žalbenom je postupku utvrđeno da Vodopravna inspekcija u okviru svog djelokruga obavlja poslove koji se odnose na provođenje inspekcijskog nadzora i daljnjih postupaka vezano za provedbu mjera i izvršenja obveza određenih zakonima, podzakonskim propisima i planskim dokumentima iz područja upravljanja vodama kojima su uređena područja: zaštite voda, korištenja voda i zaštite od štetnog djelovanja voda, nadzor instalacija (postrojenja) kojima je izdano obvezujuće vodopravno mišljenje (IPPC lokacije), nadzor prilikom izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda i vodnog dobra, nadzor po prijavama pravnih i fizičkih osoba, provedba koordiniranih inspekcijskih nadzora s inspekcijama drugih tijela državne uprave, nadzor vodnih građevina, nadzor obavljanja djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda, nadzor trgovačkih društava koja obavljaju posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama; suradnja s drugim tijelima državne uprave i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, agencijama i institucijama a osobito s drugim inspekcijama; sudjelovanje u izradi stručnih mišljenja, predlaganje i sudjelovanje u pripremama, izmjenama zakona i podzakonskih propisa; priprema i izrađuje godišnji i periodički plan rada i izvještaja o radu te obavlja i druge poslove.

Uzimajući u obzir navedeno razvidno je da bi se u arhiviranim predmetima u razdoblju od 10 godina, a uzimajući u obzir i široki djelokrug rada Vodopravne inspekcije, trebalo najprije utvrditi koji su se od njih vodili po prijavi zagađenja fekalijama te u kojima je od njih Vodopravna inspekcija zaista i izašla na intervenciju, u kojima je od njih doneseno rješenje i izrečena prekršajna kazna te je li u kojem od takvih predmeta podnesena i kaznena prijava. S obzirom da se u žalbenom postupku Državni inspektorat očitovao Povjereniku za informiranje kako iz evidencije koju vodi Vodopravna inspekcija nije moguće doći do zatraženih podataka iz spisa predmeta, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se u konkretnom slučaju ne radi o traženju informacija sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osnovano u prvostupanjskom postupku zaključeno kako se radi o nepreciznom zahtjevu žalitelja.

Naime, na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da je sukladno traženju i upozorenju iz vlastitog akta, nakon zaprimanja potvrde o primitku istog od strane žalitelja trebalo odbaciti predmetni zahtjev, međutim navedeni nedostatak nije mogao dovesti do drugačijeg rješenja njegovog zahtjeva.

Naime, uzimajući u obzir da žalitelj u predmetnom zahtjevu zapravo traži izdvajanje informacija iz spisa predmeta po određenim parametrima te u obliku pitanja uz traženje dostave dokumentacije, u žalbenom je postupku zaključeno da se traženje žalitelja u konkretnom slučaju ne može podvesti pod traženje u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da bi tijelo javne vlasti zbog sveobuhvatnog i nepreciznog određenja zahtjeva moralo uložiti veće napore kako bi pretragom svih spisa Vodopravne inspekcije u 10-godišnjem razdoblju izdvojilo podatke koji žalitelja zanimaju te je stoga njegova žalba ocijenjena kao neosnovana.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan