KLASA: UP/II-008-07/19-01/399

URBROJ: 401-01/06-20-2

Zagreb, 6. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., Broj: 1903-160/DB od 26. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., Broj: 1903-160/DB od 26. ožujka 2019. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup sljedećim informacijama:

- Izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada za termičku obradu Redni broj: 1049/18 od 31. prosinca 2018. godine, Redni broj: 58/19 od 30. siječnja 2019. godine, i Redni broj: 162/19 od 6. ožujka 2019. godine, koja je izradilo trgovačko društvo Hidro.Lab. d.o.o. za naručitelja trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. (vezano za traženje iz točke 10. zahtjeva);

- Ugovor o usluzi preuzimanja i zbrinjavanja goriva iz otpada (SRF - Ključnog broja otpada 19 12 10) Broj ugovora 2/2016, od 20. listopada 2016. godine (potpisan 2. studenoga 2016. godine) sklopljenog u otvorenom postupku javne nabave, između trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. i zajednice ponuditelja trgovačkih društava Geocycle Hrvatske d.o.o., Holcim d.o.o. i TransPlus d.o.o. odnosno pravnog sljednika Holcim d.o.o., i Aneks br. 1 Ugovora o usluzi preuzimanja i zbrinjavanja goriva iz otpada (SRF - Ključnog broja otpada 19 12 10) Broj ugovora 2/2016, od 2. svibnja 2018. godine, sklopljen između između trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. i zajednice ponuditelja trgovačkih društava Geocycle Hrvatske d.o.o., Holcim d.o.o. i TransPlus d.o.o. odnosno pravnog sljednika Holcim d.o.o. (vezano za traženje iz točke 11. zahtjeva).

3. Nalaže se trgovačkom društvu Ekoplus d.o.o. da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja

4. Obavještava se ......... da su informacije zatražene pod točkom 16. zahtjeva javno objavljene na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, u rubrici ˶O nama˝, Zakoni i pravilnici, u Pravilniku o radu iz 2018. godine, na poveznici https://www.ekoplus.hr/documents/Pravilnik_o_radu.pdf.

5. Predmet se u dijelu koji se odnosi na traženje u točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 12., 13., 14., 15. i 17. vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 11. veljače 2019. godine kojim su zatražene različite informacije o Županijskom centru za gospodarenje otpadom Marišćina (dalje u tekstu: ŽCGO Marišćina), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da su tražene informacije poslovna tajna i zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona te bitnih odredaba postupka. Nadalje navodi kako nije sporno da su izgradnja, i opremanje ŽCGO MARIŠĆINA najvećim dijelom financirani sredstvima iz EU fondova te da bi upravo iz navedenog razloga, jer se nesporno radi o projektu od javnog interesa, koji je kao takav predviđen još u Strategiji gospodarenja otpadom iz 2005. godine i čije funkcioniranje počiva (gotovo isključivo) na javnim sredstvima, ograničenja prava na pristup traženim informacijama koje se odnose na način i troškove rada tog Centra trebalo tumačiti vrlo restriktivno. Ističe da je tijelo javne vlasti osporenim rješenjem učinilo upravo suprotno te mu je uskratilo pravo na pristup svim traženim informacijama podvodeći ih sve pod pojam intelektualnog vlasništva, konkretno autorsko pravo izabranog izvođača radova. Žalitelj ističe kako je prilikom raspisivanja svakog javnog natječaja, upravo naručitelj (u ovom slučaju prema navodima prvostupanjskog tijela Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) taj koji u natječajnoj dokumentaciji utvrđuje tehničke uvjete i parametre koje neki projekt mora zadovoljiti, a koji onda parametri determiniraju potrebnu opremu, odnosno tehnologiju i tehniku koju će na raspisanom natječaju ponuditi prijavljeni ponuditelji, obzirom da svi ponuditelji moraju svoju ponudu (projektno rješenje) uskladiti sa uvjetima unaprijed određenima od strane naručitelja. Pri navedenom ističe kako zahtjevom nije ni tražio da mu se omogući uvid ili dostave (djelomično ili u cijelosti) predmetna projektna rješenja, već je zahtijevao odgovore na vrlo konkretna pitanja i dostavu egzaktnih podataka. Pojašnjava kako nije jasno temeljem kojeg propisa (bilo da se radi o nacionalnom zakonodavstvu ili pravilima FIDIC-a) bi se tražene informacije o potrošnji vode, sastavu otpada, načinu njegova zbrinjavanja, organigram rada, i pregled troškova zaposlenih mogle smatrati i podvesti pod zaštitu intelektualnog vlasništva, odnosno autorsko djelo odabranog izvođača radova na projektu ŽCGO MARIŠĆINA i funkcioniranja navedenog Centra gotovo dvije godine nakon što je isti pušten u rad. Ističe da je tijelo javne vlasti pogrešno i neopravdano sve tražene informacije podvelo pod zaštitu intelektualnog vlasništva, odnosno autorsko djelo izvođača radova i uskratilo im pristup. Navodi da se razlozi ograničenja pristupa informacijama zbog navodne zaštite intelektualnog vlasništva izvođača radova ne mogu smatrati opravdanima, uzimajući u obzir i postupanje drugog tijela javne vlasti koje upravlja Županijskim centrom za gospodarenje otpadom KAŠTIJUN kojem je uputio identičan zahtjev, tražeći identične podatke i informacije, a koje mu je trgovačko društvo KAŠTIJUN d.o.o. dostavilo. Navodi da se u tom slučaju također radi o projektu od javnog interesa, financiranom javnim sredstvima i projektiranom, odnosno izgrađenom i opremljenom u sklopu javnih natječaja koje je prethodno provelo resorno Ministarstvo, odnosno Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Žalitelj navodi da je obzirom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti u osporenom rješenju pogrešno primijenilo i Zakon o pravu na pristup informacijama, konkretno članak 15. citiranog Zakona, bez da je uzelo u obzir odredbu stavka 5. navedenog članka odnosno mogućnost djelomičnog pristupa informacijama. Žalitelj također navodi kako je tijelo javne vlasti u slučaju postojanja ograničenja pristupa informacijama bilo dužno provesti tzv. test razmjernosti i javnog interesa, a da se iz osporenog rješenja osim navođenja zakonske odredbe ni iz čega ne može zaključiti da je test uistinu proveden i kako te iz kojih razloga tijelo javne vlasti smatra da u konkretnom slučaju javni interes za objavom informacija ne prevladava u odnosu na (eventualnu) potrebu zaštite prava intelektualnog vlasništva. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje te da mu omogući pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. od 11. veljače 2019. godine, a vezano za ŽCGO Marišćina, zatražio sljedeće informacije: 1. Situacijski plan izvedenog stanja cijelog postrojenja; 2. Popis fiksnih strojeva i opreme s izvorom napajanja iz električne energije (elektro-motori, agregati i sl) i s navedenim podacima o potrošnji struje kW; 3. Popis mobilne opreme s navedenim snagama motora i vrstom pogona; 4. Opis primijenjene tehnologije i ugrađene opreme za pročišćavanje zraka, kao i podatke o količini obrađenog onečišćenog zraka po satu obrade; 5. Opis primijenjene tehnologije i ugrađene opreme za pročišćavanje otpadnih voda , kao i podatke o količini otpadne vode iz MBO postrojenja koja se obrađuje na dnevnoj/mjesečnoj/godišnjoj razini; 6. Podatke o potrošnji čiste (tehnološke) vode u procesu obrade otpada na dnevnoj/mjesečnoj/godišnjoj razini; 7. Podatke o količini procjedne vode iz MBO postrojenja koja se obrađuje i deponira na trajnom odlagalištu otpada; 8. Podatke o količini i sastavu otpada u prihvatu na ulasku u ŽCGO na godišnjoj razini, za svaku godinu, od početka puštanja MBO postrojenja u pogon, uključujući i probni rad odnosno početka prihvata otpada na MBO-u; 9. Podatke o količini i vrsti razdvojenog otpada izražene po pojedinoj jedinici obrade u postrojenju; 10. Podatke o količini proizvedenog GOI-a (goriva iz otpada)/RDF-a/SRF-a. kao i klasifikaciju proizvedenog goriva u skladu s HRN EN 15359:2012 (NKV, CI, Hg); 11. Opis načina zbrinjavanja proizvedenog GOI-a. Ukoliko se otpad zbrinjava u industrijskim postrojenjima, molimo podatke o lokaciji zbrinjavanja i tržišnim /ugovornim uvjetima pod kojima se zbrinjava; 12. Analizu cijene obrade otpada u MBO postrojenju iz koje je vidljivo koji sve faktori ulaze u obračun konačne cijene koštanja (po vrstama troška) uključujući direktne i indirektne troškove, iskazano u kunama/toni (HRK/t); 13. Podatke o otpadu koji se trajno zbrinjava na odlagalištu otpada (vrste i količine otpada po kategorijama); 14. Podatke koji se odnose na na način odlaganja otpada (dnevne količine, privremene prekrivke ili druge vrste zaštita), zaštitu podzemnih voda i tla (donji i gornji brtveni sustavi, odvodnja, otplinjavanje itd.); 15. Analizu cijene koštanja trajnog odlaganja otpada na odlagalištu iz koje je vidljivo koji sve faktori ulaze u obračun konačne cijene koštanja (po vrstama troška), uključujući direktne i indirektne troškove, iskazano u kunama/toni (HRK/t); 16. Organigram rada s popisom zaposlenih po kvalifikacijama i funkciji posla koji obavljaju iz kojeg će biti vidljivi potrebni ljudski resursi za pojedinu vrstu posla, kao i organizacijski ustroj firme iz kojeg će biti vidljiv udio uprave odnosno režije u funkcioniranju postrojenja; i 17. Pregled troškova zaposlenika u direktnom i indirektnom radu u skladu s organigramom.

Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. odlučujući o navedenom zahtjevu donijelo osporeno rješenje, kojim je odbilo zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a pozivom na odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći kao razlog odbijanja poslovnu tajnu te propise koji uređuju pravo intelektualnog vlasništva.

U žalbenom postupku trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. je na traženje drugostupanjskog tijela iz dopisa KLASA: 008-04/19-01/211, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 17. travnja 2019. godine, aktom Broj: 1905-227/DB od 23. svibnja 2019. godine spis predmeta, navodeći da u prilogu navedenog akta dostavlja i tražene informacije iz svibnja 2019. godine.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je prije donošenja odluke trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. provelo test razmjernosti i javnog interesa, no u spisu predmeta nema pisanog traga o provođenju navedenog testa od strane prvostupanjskog tijela.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju, vezano za traženja žalitelja iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, uvidom u dokument predmeta Uskoković&partneri d.o.o., tražene informacije – svibanj 2019. godine, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo po pojedinim točkama zahtjeva za pristup informacijama izradilo odgovore, pri čemu je navodilo i poveznice na kojima se mogu pronaći pojedine informacije. Međutim, provjerom dostavljenih poveznica je utvrđeno da se u pogledu točaka 1., 2., 3., i 14. radi o poveznicama koje više nisu u funkciji, dok je u pogledu traženja pod točkom 16. prvostupanjsko tijelo navelo da se tražene informacije nalaze u Pravilniku o radu iz 2018. godine koji je objavljen na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela.

U odnosu na traženje žalitelja pod točkom 10. i 11. zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo je sa spisom predmeta dostavilo informacije iz kojih su vidljivi podaci koji se traže u navedenim točkama: 3 Izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada za termičku obradu koja je izradilo trgovačko društvo Hidro.Lab. d.o.o. za naručitelja trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. te Ugovor o usluzi preuzimanja i zbrinjavanja goriva iz otpada (SRF - Ključnog broja otpada 19 12 10) Broj ugovora 2/2016, od 20. listopada 2016. godine sklopljen u otvorenom postupku javne nabave, između trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. i zajednice ponuditelja trgovačkih društava Geocycle Hrvatske d.o.o., Holcim d.o.o. i TransPlus d.o.o. odnosno pravnog sljednika Holcim d.o.o., kao i Aneks br. 1 navedenog ugovora, sklopljen između između trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. i iste zajednice ponuditelja.

U žalbenom postupku utvrđeno je kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te je napravilo bitne povrede postupka, što je posljedično dovelo do pogrešne primjene zakonskih odredbi.

U pogledu traženja žalitelja pod točkom 10. i 11. zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom je postupku izvršen uvid u dostavljene informacije koje se odnose na taj dio zahtjeva te je razmotrena mogućnost pristupa istim informacijama.

U odnosu na razlog ograničenja pristupa informacijama propisan člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, na koji se u osporenom rješenju pozvalo prvostupanjsko tijelo, ističe se da članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljenih informacija koji se odnose na traženje pod točkom 10. i 11. zahtjeva te je došao do zaključka kako iste ne mogu biti označene kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu. Samo navođenje da bi se omogućavanjem informacija koje se odnose na gore navedene točke zahtjeva moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela te trgovačkih društava koje su istima navedena nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. U žalbenom je postupku stoga zaključeno da zaštita interesa trećih ne preteže pred interesima javnosti da zna odnosno dobije pristup informacijama o ugovoru i aneksu koji je prvostupanjsko tijelo sklopilo s trgovačkim društvima kao naručitelj u otvorenom postupku javne nabave te izvješćima koje je naručilo od trgovačkog društva, a ujedno se to ne može smatrati niti interesom tijela javne vlasti koje raspolaže javnim sredstvima.

U odnosu na razlog ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama iz osporenog rješenja odnosno da su tražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, u žalbenom je postupku zaključeno kako u konkretnom slučaju nema mjesta navedenom ograničenju pristupa informacijama, jer se radi o informacijama koje su u posjedu prvostupanjskog tijela i raspolaganja njegovim sredstvima te su iste nastale nakon provedenog otvorenog postupka javne nabave, a izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada za termičku obradu su plaćena iz sredstava prvostupanjskog tijela, a niti jedna od gore navedenih informacija nema obilježje autorskog djela.

Naime, prema članku 5. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima („Narodne novine“, 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14. i 62/17.) autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Međutim, uvidom u sadržaj navedenih informacija, utvrđeno je da iste sadrže osobni podatak o imenima i prezimenima odgovornih osoba u pravnim osobama odnosno trgovačkih društava koja su sklopila predmetni ugovor i njegov aneks te ime i prezime odgovorne osobe u trgovačkom društvu koje je za naručitelja izradilo predmetna izvješća.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine″ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Odredbom članka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je cilj ovog Zakona omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, dok je člankom 6. navedenog Zakona propisano da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja pristupa informacijama. Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Vezano za zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen.

Naime, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

U žalbenom postupku su uzimajući u obzir da se radi i o informacijama iz postupka javne nabave uzete u obzir i odredbe Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine″ broj 120/16.).

U članku 55. Zakona o javnoj nabavi propisano je da odredbe ovoga poglavlja ne dovode u pitanje primjenu drugih odredaba ovoga Zakona, posebice onih koje se odnose na objavljivanje obavijesti o dodjeli ugovora te na sadržaj odluka i zapisnika koje naručitelj dostavlja gospodarskim subjektima te odredaba posebnih propisa, posebice onih kojima se uređuje pravo na pristup informacijama.

U članku 52. stavku 3. Zakona o javnoj nabavi je propisano da gospodarski subjekt ne smije označiti tajnom: cijenu ponude, troškovnik, katalog, podatke u vezi s kriterijima za odabir ponude, javne isprave, izvatke iz javnih registara te druge podatke koji se prema posebnom zakonu ili podzakonskom propisu moraju javno objaviti ili se ne smiju označiti tajnom.

U članku 248. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi propisano je da iznimno, javni naručitelj ne mora objaviti određene informacije o sklapanju ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako bi njihova objava bila protivna odredbama posebnog zakona ili na drugi način bila protivna javnom interesu, ako bi štetila opravdanim poslovnim interesima javnih ili privatnih gospodarskih subjekata ili bi mogla štetiti poštenom tržišnom natjecanju između njih.

Sukladno članku 333. stavku 5. Zakona o javnoj nabavi javni naručitelj obvezan je omogućiti pristup dokumentaciji i ugovorima ili okvirnim sporazumima sukladno zakonu kojim se uređuje pravo na pristup informacijama. Stavkom 6. istog članka propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, javni naručitelj može uskratiti pristup određenim dokumentima ili podacima u mjeri i uz uvjete propisane posebnim zakonima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama, tajnost podataka te zaštita osobnih podataka.

U članku 10. stavku 1. točki 9. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.

Trgovačko društvo Ekoplus d.o.o. predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi, te je u njegovom radu potrebno osigurati maksimalnu transparentnost, stoga je u žalbenom postupku zaključeno da se može omogućiti pristup informacijama o sklopljenom ugovoru o javnoj nabavi i njegovom aneksu.

S obzirom na sve navedeno Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da dostavljene informacije sadrže podatke o raspolaganju javnim sredstvima, odnosno da se radi o informacijama na koje je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da se istim informacijama može omogućiti pristup u cijelosti, obzirom da je u odnosu na imena i prezimena i potpise odgovornih fizičkih osoba u pravnim osobama utvrđeno je da se isti u konkretnom slučaju ne štite.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno kao u točkama 1. i 2. i 3. izreke ovog rješenja.

Razmatrajući žaliteljev zahtjev u točki 16. pretragom internetskih stranica prvostupanjskog tijela i uzimajući u obzir navode istog tijela u žalbenom postupku, utvrđeno je kako se zatraženi podaci nalaze u Pravilniku o radu iz 2018. godine, a koji je javno objavljen na poveznici https://www.ekoplus.hr/documents/Pravilnik_o_radu.pdf.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena, stoga je Povjerenik za informiranje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučio kao u točki 4. izreke rješenja.

U odnosu na traženje žalitelja pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 12., 13., 14., 15., i 17., u žalbenom je postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo Povjereniku za informiranje dostavilo odgovore na pitanja po navedenim točkama, a navedeni se odgovori ne mogu smatrati informacijama koje su predmet postupka, obzirom da se radi o izrađenim informacijama nakon podnošenja zahtjeva, a koji se ne mogu smatrati informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, ističe se da ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu citirane odredbe predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.

S obzirom na navedeno u žalbenom je postupku zaključeno da je zbog prirode stvari te utvrđivanja svih relevantnih činjenica za rješavanje ove upravne stvari nužno predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika, a nakon što utvrdi činjenice, dužno postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama te u slučaju uskrate informacija iz članka 15. navedenog Zakona donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva. U slučaju kada ograničava pristup zatraženoj informaciji, tijelo javne vlasti dužno prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, prvostupanjsko tijelo posebno treba uzeti u obzir da se zatražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima te bi automatski trebale biti javno dostupne, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te također treba voditi računa i o odredbama članka 10. stavka 1. navedenog Zakona. Ukoliko zatražene informacije iz zahtjeva sadrže osobne podatke fizičkih osoba odnosno ako postoji neki drugi razlog za ograničenje informacija, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, osobito imajući na umu činjenicu da se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 5. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan