KLASA: UP/II-008-07/19-01/656
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 9. ožujka 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 21/2019 od 14. kolovoza 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
- Zapisnik sa 6. sjednice Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 3. srpnja 2018. godine;
- Certificate of incumbency of Polaris Exploration Inc.
- Ugovor o kreditu broj: KK 18/18 (korisnik kredita POLARIS EXPLORATION INC) sklopljen 1. kolovoza 2018. godine,
na način da se na navedenom ugovoru prekriju članak 3. „Instrumenti osiguranja”, članak 4. „Uvjeti korištenja kredita” i članak 6. „Posebne obveze korisnika kredita, sudužnika i založnog dužnika”.
- Prilog 1 Obrazac zahtjeva za korištenje kredita; i
- Prilog 2 Dokumentacija uz zahtjev za korištenje kredita.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. kolovoza 2019. godine kojim je od Hrvatske banke za obnovu i razvitak (dalje u tekstu: HBOR) zatražio različite informacije u vezi kredita odobrenog korisniku POLARIS EXPLORATION INC od 649.730.901,00 kn u srpnju 2018. godine. Navedeni zahtjev žalitelja je odbijen temeljem odredbe članku 23. stavka 5. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. navedenog Zakona, s obzirom da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu kao poseban oblik poslovne tajne i interes zaštite osobnih podataka, a u dijelu se ne radi o traženju informacije sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je zahtjevom zatražio informacije u vezi kredita odobrenog korisniku, a koje je HBOR kao tijelo javne vlasti, sukladno rješenjima Povjerenika za informiranje, presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao i po presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske RH i presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske dužan dostavljati (informacije o tome kome i pod kojim uvjetima se plasiraju krediti kao i informacije u vezi sjednica Nadzornog odbora). Nadalje, navodi kako je HBOR posebna financijska institucija koja uživa poseban pravni položaj u odnosu na druge vrste kreditnih institucija koje su regulirane odredbama Zakona o kreditnim institucijama odnosno da prije svega radi o razvojnoj banci Republike Hrvatske čiji je temeljni predmet poslovanja financiranje obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva i u čijem se nadzornom odboru kao članovi nalaze ministri Vlade Republike Hrvatske i saborski zastupnici, pa bi prema tome ista trebala biti izuzeta od određenih pravila bankarskog poslovanja. Ističe da je bankovna tajna koju HBOR navodi u osporenom rješenju u biti profesionalna tajna bankarskog poziva koju u provođenju bankarskog posla mogu koristiti samo pripadnici određenog kruga ljudi, a čuvanje bankovne tajne predstavlja dužnost onoga tko je zadužen za čuvanje da se ne izjašnjava o svim činjenicama i sudovima koje spoznaje o klijentu, dakle da je težište zaštite postavljeno obzirom na klijenta, a ne obzirom na banku. Navodi da HBOR ugovara bankovne, financijske i druge vrste usluga s pravnim osobama privatnog prava u javnom, a ne u privatnom interesu, a svrha i cilj poslovanja je da potiče društveni razvitak Republike Hrvatske, dakle ispunjenje točnog određenog šireg društvenog interesa gdje javnopravno tijelo nastupa kao nositelj javne vlasti te da je poslovanje HBOR-a javni posao kojemu je cilj obavljanje poslova u interesu građana Republike Hrvatske, pa sukladno navedenom informacije vezane uz njegov rad moraju biti javne i dostupne građanima. Žalitelj ističe da je kontrola trošenja sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske od interesa svih građana Republike Hrvatske te da je gospodarstvo od osobitog značaja za rast i razvoj društva u cjelini, pa tako više dolazi do izražaja potreba kontrole sredstava državnog proračuna na tom području. Zaključno navodi kako su pitanja o tome da li su sredstva državnog proračuna uistinu utrošena na jačanje poduzetničke klime i pomaganje gospodarskome rastu u Republici Hrvatskoj ključna pitanja od javnog interesa.
Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. kolovoza 2019. godine od HBOR-a zatražio sljedeće informacije: moli da mu dostave sljedeće podatke u vezi kredita odobrenog korisniku POLARIS EXPLORATION INC od 649.730.901 kuna u srpnju 2018. godine - 1. Podaci o korisniku kredita koji uključuju ime, adresu sjedišta (ulica, broj, grad, država), podatke o osnivaču/osnivačima trgovačkog društva, bankovnom računu/računima (IBAN, SWIFT, banka, sjedište banke) na koji/koje se kredit plasira; 2. Podatke o dinamici uplate (broj tranša i njihova učestalost); 3. Primjerak ugovora o kreditu od 649.730.901 kuna iz srpnja 2018. godine; 4. Zapisnike svih sjednica Nadzornog odbora na kojima se na bilo koji način odlučivalo o predmetnom kreditu i njegovim tranšama s popisom sudionika, točnim datumom i satom zasjedanja, rezultatima odlučivanja, dnevnim redom, dokumentacijom i materijalima koji su korišteni na sjednicama NO-a. Također, zahtjev se odnosi i na audio zapise sjednica; 5. Podatke o tome je li, sukladno odluci Vlade RH o davanju državnih jamstava, osigurana provedba točke III. iste odluke Vlade prema kojoj Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. prati gotovost, ostvarenje troškova, namjensku potrošnju sredstava za brod Nov.487 na način da prati novčani tijek svih sredstava; i 6. Je li Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. dala ugovoreni izvještaj o praćenju novčanog tijeka, je li on pozitivan za sklopljen posao financiranja Nov.487 odnosno je li novac iz prve tranše korišten namjenski kako bi se mogla odobriti druga i sljedeće tranše. Nadalje, u zahtjevu navodi kako mu se navedene podatke može dostaviti na e-mail adresu ili putem pošte na službenu adresu navedenu u osobnim podatcima (adresa u Bruxellesu). Također, podsjeća kako su po rješenjima Povjerenika za informiranje, po presudama Visokog upravnog suda RH, kao i po presudama Vrhovnog suda RH i po presudi Ustavnog suda RH dužni dostavljati informacije o tome kome i pod kojim uvjetima se plasiraju krediti kao i informacije u vezi sjednica Nadzornog odbora. Molim da se odgovori raščlane po rednim brojeva na način kako su raščlanjena i pitanja.
Također je utvrđeno da je povodom zahtjeva žalitelja HBOR donio osporeno rješenje kojim je odbio zahtjev sukladno članku 23. stavku 5. točki 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. navedenog Zakona, iz razloga što tražene informacije predstavljaju bankovnu tajnu kao poseban oblik poslovne tajne te zaštićene osobne podatke, a u dijelu zahtjeva se ne traže informacije sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je rješavajući zahtjev žalitelja HBOR izvršio uvid u spis predmeta te u sljedeće relevantne propise - Zakon o pravu na pristup informacijama na kojem se temelji zahtjev, Zakon o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine”, broj 138/06. i 25/13.), Zakon o kreditnim institucijama („Narodne novine” 159/13., 19/15., 102/15., 15/18. i 70/19.), Zakon o financijskom osiguranju („Narodne novine” 76/07. i 59/12.), Zakon o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine”, broj 108/96. i 79/07.), i Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti osobnih podataka) te je uzeo u obzir i dosadašnju upravno-sudsku praksu na koju se pozvao podnositelj zahtjeva (rješenja Povjerenika za informiranje, presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske). Navedeno je kako je u prvostupanjskom postupku zaključeno da se u konkretnom slučaju radi o traženju informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu, koju je prvostupanjsko tijelo sukladno zakonskim odredbama dužno čuvati, obzirom da bi njihovim priopćivanjem neovlaštenim osobama mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese HBOR-a, ali i njegovih klijenata. Nadalje, HBOR se u obrazloženju osporenog rješenja osvrnuo i na navode žalitelja iz predmetnog zahtjeva o obvezi omogućavanja pristupa informacijama navedenog tijela javne vlasti sukladno rješenjima Povjerenika za informiranje, presudama Visokog upravnog suda RH, presudama Vrhovnog suda RH te presudi Ustavnog suda RH, istaknuvši da su navodi žalitelja u dijelu netočni te pojašnjavajući svoje postupanje u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama, a obzirom na odluke navedenih institucija, a posebice nakon zaprimanja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: U-zpz 6/2016-7, kada je počela prilagodba HBOR-a Zakonu o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju rješenja je nadalje navedeno da je obzirom da točke 1., 2., 3., 4. te drugi dio točke 6. predmetnog Zahtjeva (koji se odnosi na to je li novac iz prve tranše korišten namjenski kako bi se mogla odobriti druga i sljedeće tranše), obuhvaćaju podatke koji su poslovna, odnosno bankovna tajna po gore navedenim propisima pa je zaključeno da se pristup predmetnim informacijama može ograničiti sukladno članku 15. stavku 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, nakon čega je HBOR sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveo test razmjernosti i javnog interesa kojim je posebno uzeo u obzir, s jedne strane, javni interes za objavom informacija te, s druge strane, potrebu zaštite poslovne, odnosno bankovne tajne tj. svih podataka, činjenica i okolnosti koje je HBOR saznao na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, kao i interes zaštite osobnih podataka. Navedeno je da je provodeći test razmjernosti i javnog interesa, HBOR odlučivao o svakoj pojedinoj informaciji koja je predmet Zahtjeva pod točkama 1, 2 , 3., 4. i drugim dijelom točke 6. Zahtjeva te je utvrdio da bi omogućavanjem pristupa svakoj pojedinoj informaciji, kao i svima zajedno, ozbiljno bio povrijeđen interes zaštite poslovne, odnosno bankovne tajne, kao i interes zaštite osobnih podataka. Nadalje, pojašnjeno je da podaci o korisniku kredita, bankovnom računu, dinamici uplate kredita, namjenskom korištenju prve tranše, primjerak ugovora o kreditu, zapisnici sjednica Nadzornog odbora s dokumentacijom i materijalima koji su korišteni na sjednicama navedenog odbora te audio zapisi sjednica, sadrže detaljne i opširne podatke o klijentu HBOR-a i predmetnom kreditu, a koji podaci svakako predstavljaju poslovnu, odnosno bankovnu tajnu. Također je navedeno da su svi navedeni podaci, uključujući i osobne podatke zastupnika korisnika kredita i ostalih stranaka ugovora, kao i imena i prezimena zaposlenika HBOR-a, zaštićeni kao povjerljivi podaci sukladno gore navedenim propisima koje je HBOR u obvezi štititi, obzirom da nije isključena mogućnost podnošenja tužbi klijenata protiv HBOR-a i Republike Hrvatske (koja za obveze HBOR-a odgovara neograničeno i solidarno) za naknadu štete radi odavanja bankovne/poslovne tajne. S obzirom na sve navedeno, istaknuto je da je provedenim testom razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se pristup zatraženim informacijama treba ograničiti sukladno članku 15. stavku 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju poslovnu, odnosno bankovnu tajnu te zaštite osobnih podataka. U vezi točke 5. predmetnog Zahtjeva, ukazano je na odredbu članka 23. stavak 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz citiranje navedene odredbe, obzirom da se u istoj točki traže podaci o tome „je li, sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o davanju državnih jamstava, osigurana provedba točke III. iste odluke Vlade prema kojoj Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. prati gotovost, ostvarenje troškova, namjensku potrošnju sredstava za brod Nov.487 na način da prati novčani tijek svih sredstava.“ Istaknuto je da je, obzirom da ne posjeduje ovaj podatak u obliku dokumenta, zapisa, dosjea ili registra niti ga nije dobio od druge osobe (uz napomenu, da isti nije ni trebao dobiti od druge osobe), HBOR u tom dijelu odbio zahtjev žalitelja temeljem citirane odredbe. U odnosu na prvi dio točke 6. zahtjeva žalitelja kojom se traži informacija ˶je li Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. dala ugovoreni izvještaj o praćenju novčanog tijeka, je li on pozitivan za sklopljen posao financiranja Nov 487˝ istaknuto je se da se njime također traži podatak koji HBOR također ne posjeduje, odnosno koji nije informacija u zakonskom smislu, pa je HBOR također i u odnosu na taj dio zahtjeva postupio sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju je zaključno navedeno kako je HBOR imajući u vidu sve navedeno, sukladno članku 23. stavku 5. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučio kao u izreci osporenog rješenja.
U žalbenom postupku HBOR je aktom Klasifikacijska oznaka: OIU-IO/17-03, Urudžbeni broj: DO-19-760 od 10. rujna 2019. godine od 10. rujna 2019. godine Povjereniku za informiranje dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, uz koji je priložio i odgovor na žaliteljevu žalbu.
U navedenom odgovoru HBOR je u bitnome naveo kako pobija žalbu u cijelosti te istaknuo da je HBOR osnovan Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak kojim su uređeni položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije te da je navedeni Zakon lex specialis koji se prvenstveno primjenjuje na to tijelo javne vlasti. Navedeno je da je posebnost HBOR-a u odnosu na ostale kreditne institucije/banke osnovane temeljem Zakona o kreditnim institucijama, vidljiva i u tome što se HBOR ne upisuje u sudski registar, nije trgovačko društvo i nema oblik dioničkog društva, a da specifičnost HBOR-a kao banke proizlazi i iz određenja njenog cilja, a taj je poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva te određenjem djelatnosti, odnosno predmeta poslovanja, koji za razliku od uobičajenog za ostale banke, isključuje depozite, ali da je bez obzira na navedene specifičnosti, voljom zakonodavca, HBOR definiran kao posebna financijska institucija, odnosno razvojna i izvozna banka. Navedeno je da HBOR odobrava kredite, izdaje bankarska jamstva i dr., što su nesporno bankovni poslovi, kao i da posluje sukladno bankovnim načelima, prema kojima odobreni krediti, izdana jamstva i drugi poslovi moraju biti osigurani na način uobičajen u bankarskom poslovanju, a da rizike u poslovanju svodi na najmanju mjeru, rukovodeći se načelima bankarskog poslovanja. Također je istaknuto da HBOR na odgovarajući način primjenjuje odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na društvo s ograničenom odgovornošću te odredbe Zakona o kreditnim institucijama o bankarskoj tajni, čije je poštivanje obvezno za HBOR bez obzira na činjenicu što se (dijelom) financira iz državnog proračuna, a isto je također izrijekom određeno i Zakonom o financijskom osiguranju iz kojeg je očito da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. Također ukazano je i na Zakon o transparentnosti tokova javnih sredstava prema kojem i u slučaju financiranja poduzetnika javnim sredstvima ti poduzetnici imaju pravo na oznaku zaštite tajnosti traženih podataka, iz čega proizlazi, a vezano uz raspolaganje javnim sredstvima od strane navedenih poduzetnika da nema automatizma u dostavljaju tajnih podataka. Ukazano je na primjer Europske investicijske banke koja s jedne strane tijelo Europske unije, a s druge strane financijska institucija, koja je, provodeći transparentnu politiku u odnosu na dokumente kojima raspolaže, u obvezi poštivati profesionalnu tajnu, odnosno primjenjivati uobičajene bankovne standarde te ne otkrivati podatke koji su bankovna tajna. Istaknuto je da HBOR kao tijelo javne vlasti primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama, ali na način koji nije u suprotnosti sa propisima koji se prvenstveno primjenjuju na njega, kao i da na svojim internet stranicama objavljuje širok spektar informacija te je nadalje detaljno navedeno koje se sve informacije objavljuju u skladu s načelima otvorenosti i transparentnosti. Napomenuto je da prema informacijama kojima HBOR raspolaže, europske razvojne banke/institucije ne objavljuju podatke o svojim klijentima, budući su u obvezi čuvati bankovnu tajnu te da mnoge od njih niti ne obvezuju nacionalni propisi o pravu na pristup informacijama te nadalje navode konkretne primjere takvih institucija. Istaknuto je i da HBOR ne raspolaže javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer uplate iz Državnog proračuna čine samo manji dio njegove imovine. Također je navedeno kako je u tijeku prilagodba HBOR-a Zakonu o pravu na pristup informacijama jer će se, nakon što je iscrpljen obvezni pravni put zaštite podataka te zaprimanja ranije citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, postupati na način da će pojedini podaci sukladno presudama, a koji su do tada bili zaštićeni (naziv korisnika kredita, iznos, namjena, naziv projekta), ubuduće biti dostupni javnosti u slučaju zaprimanja zahtjeva za informacijama. Zaključno je navedeno da HBOR postupa sukladno pozitivnim propisima i praksi sudova, ali da je notorna činjenica da se nalazi u specifičnoj situaciji koju pomiruje na navedeni način, što predstavlja optimalno rješenje obzirom na različite zakone koje je u obvezi primjenjivati.
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je HBOR žalbenom tijelu kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavio: Certificate of incumbency of Polaris Exploration Inc; Zapisnik sa 6. sjednice Nadzornog odbora održane 3. srpnja 2018. godine na kojoj se odlučivalo o Prijedlogu davanja suglasnosti na odobrenje kredita po programu Kredit kupcu za korisnika POLARIS EXPLORATION INC., Split; Ugovor o kreditu Broj; KK 18/18 sklopljen 1. kolovoza 2018. godine; Prilog 1 Obrazac zahtjeva za korištenje kredita; i Prilog 2 Dokumentacija uz zahtjev za korištenje kredita.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u spis predmeta te je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, o kojem spisu predmeta prileži Zapisnik od 9. kolovoza 2019. godine, u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama, koje su u žalbenom postupku dostavljene kao predmetne informacije, a također i utvrdio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
HBOR je razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske, osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Uvidom u zapisnik sa sjednice 6. sjednice Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 3. srpnja 2018. godine, Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4., Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se u istima navode imena nazočnih osoba, dnevni rad sjednice, kratko izlaganje po pojedinim točkama dnevnog reda, korisnici, krajnji korisnici, brojevi ugovora o kreditu, brojevi odluka uprave te donesene odluke po točkama dnevnog reda.
Naime, članovi Nadzornog odbora utvrđeni su odredbom članka 17. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, članovi Uprave HBOR imenuju su odlukom Nadzornog odbora sukladno članku 14. istoga Zakona, a zaposlenici HBOR koji su sudjelovali na navedenoj sjednici su zaposlenici tijela javne vlasti. Stoga, podaci o imenima i prezimenima članova Nadzornog odbora HBOR, članova Uprave HBOR i službenika HBOR-a ne mogu biti zaštićeni.
Što se tiče samih odluka po pojedinim točkama dnevnog reda, iste predstavljaju zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, a prema kojem su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i interesima korisnika. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se odredbe navedenog članka ne primjenjuju na informacije za koje postoji ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona.
Vezano za navedeno se ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, pa se Odluka uprave HBOR-a o odobravanju kredita u kojoj su određeni uvjeti i način na koji će se raspolagati javnim sredstvima, može podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da predstavlja dokument koji pokazuje namjenu i način upravljanja javnim novcem.
Uzimajući u obzir navedeno stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te razloge odbijanja iz osporenog rješenja, u žalbenom je postupku utvrđeno da se zapisniku sa sjednice Nadzornog odbora HBOR koju je u konkretnom slučaju tražio žalitelj može odobriti pristup bez ograničenja.
Također, uvidom u dostavljeni Certificate of incumbency of Polaris Exploration Inc, utvrđeno je da isti sadrži podatke o pravnim osobama, osobama ovlaštenim za zastupanje pravnih osoba i o javnom bilježniku koji je potvrdio istovjetnost tog dokumenta te nisu utvrđena ograničenja pristupa informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na u zahtjevu zatraženi Ugovor o kreditu Broj; KK 18/18 sklopljen 1. kolovoza 2018. godine, kojim su određeni uvjeti i način raspolaganja sredstvima, u žalbenom je postupku zaključeno da se isti u svom većem dijelu može podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, budući da predstavlja dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem. Iako HBOR u osporenom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatraženi ugovor u načelu trebao biti dostupan javnosti temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Međutim, uvidom u sadržaj predmetnog ugovora utvrđeno je da isti sadrži podatke na koje se trebaju primijeniti odredbe o ograničenju pristupa informacijama, kao što su to: instrumenti osiguranja, posebne obveze korisnika kredita, sudužnika i založnog dužnika, kao i korištenje kredita i ostali uvjeti korištenja, pa je stoga u žalbenom postupku zaključeno da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje zbog poslovne odnosno bankovne tajne u odnosu na javni interes.
Naime, u žalbenom su postupku uzete u obzir i relevantne odredbe Zakona o kreditnim institucijama, koji u članku 156. stavku 1. propisuje da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. Stavkom 2. ovog članka je propisano da se u smislu ovoga Zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije.
Odredbom članka 157. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama je propisano da članovi tijela kreditne institucije, dioničari kreditne institucije, radnici kreditne institucije i druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste. Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza čuvanja bankovne tajne postoji za osobe iz stavka 1. ovoga članka i nakon prestanka njihova rada u kreditnoj instituciji, odnosno nakon prestanka svojstva dioničara ili članstva u tijelima kreditne institucije, kao i nakon prestanka ugovornog odnosa o obavljanju poslova za kreditnu instituciju. Stavkom 3. navedenog članka su propisani slučajevi na koje se ne odnosi obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da navedene informacije nisu informacije od javnog značaja, a u konkretnom slučaju je javni interes zadovoljen dostavom žalitelju osnovnih informacija iz ugovora o kreditu, dok preostali podaci predstavljaju podatke koje je kreditna institucija saznala u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, odnosno bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine”, broj 159/13., 19/15., 102/15. i 15/18.), pa je u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev žalitelja.
U pogledu dokumentacije iz Priloga 1 Obrasca zahtjeva za korištenje kredita i Priloga 2 Dokumentacije uz zahtjev za korištenje kredita, a uzimajući u obzir odredbe navedenog posebnog propisa te razlog za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku zaključeno da u pogledu sadržaja cjelokupne dokumentacije iz oba priloga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, jer navedena dokumentacija predstavlja bankovnu tajnu sukladno posebnom propisu, odnosno jer je na istu dokumentaciju primjenjivo ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne, a radi potencijalne štete koja bi mogla nastati poslovnim subjektima čiji su podaci o poslovanju navedeni u tim informacijama. Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da bi doista mogla nastati gospodarska šteta gospodarskom subjektu kada bi se objavili njegovi poslovni podaci o financijama, projektima, zaduženosti kod banaka koje je dao u svrhu korištenja kredita, njegovim odnosima s poslovnim partnerima, detalje o uvjetima kredita, pojedinosti o postupanju HBOR-a te druge informacije koje mogu ugroziti klijente na tržištu kapitala. Sasvim je razvidno i evidentno kako bi omogućavanje pristupa toliko opširnim podacima o klijentu, ali i ostalim podacima sadržanim u navedenoj dokumentaciji, dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese klijenta HBOR-a, te za gospodarske interese HBOR-a, s obzirom da bi omogućavanje pristupa tim informacijama dovelo do obznanjivanja osjetljivih poslovnih informacija klijenta njegovoj konkurenciji, čime se ugrožava položaj klijenta na tržištu. Osim toga, zaključeno je da bi objavljivanje tih informacija narušilo poslovne odnose HBOR-a s komercijalnim bankama i klijentima.
Slijedom navedenog zaključka, u žalbenom je postupku zaključeno da se u pogledu te dokumentacije zahtjev žalitelja ima odbiti u cijelosti, obzirom da u odnosu na podatke koji su navedeni u Prilogu 1 Obrasca zahtjeva za korištenje kredita i Prilogu 2 Dokumentacije uz zahtjev za korištenje kredita prevladava potreba zaštite prava na ograničenje zbog poslovne odnosno bankovne tajne u odnosu na javni interes.
S obzirom na sve navedeno, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 1. 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva žalitelja od 2. kolovoza 2019. godine u kojem su pod točkom 2. zatraženi podaci o dinamici uplate (broj tranša i njihova učestalost), pod točkom 4. audio snimka sjednice na kojoj se odlučivalo o predmetnom kreditu, pod točkom 5. podaci o tome je li, sukladno odluci Vlade RH o davanju državnih jamstava, osigurana provedba točke III. iste odluke Vlade prema kojoj Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. prati gotovost, ostvarenje troškova, namjensku potrošnju sredstava za brod Nov.487 na način da prati novčani tijek svih sredstava; i pod točkom 6. podaci o tome je li Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod d.d. dala ugovoreni izvještaj o praćenju novčanog tijeka, je li on pozitivan za sklopljen posao financiranja Nov.487 odnosno je li novac iz prve tranše korišten namjenski kako bi se mogla odobriti druga i sljedeće tranše, u žalbenom je postupku zaključeno da je u pogledu odlučivanja o tom dijelu zahtjeva, potrebno poništiti osporeno rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Naime, u žalbenom je postupku utvrđeno da je u odnosu na traženje pod točkom 2. zahtjeva žalitelja prvostupanjsko tijelo dostavilo presliku komunikacije elektroničke pošte između zaposlenika prvostupanjskog tijela u kojoj se nalazi izrađena informacija u obliku odgovora, a što ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je stoga prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku u obvezi utvrditi koju već postojeću odnosno gotovu informaciju o uplati tranši koju je zatražio žalitelj ima u svom posjedu te nakon što utvrdi navedeno donijeti odluku o mogućnosti pristupa toj informaciji sukladno članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, u pogledu traženja žalitelja koje se odnosi na audio zapis sa sjednice iz točke 4. predmetnog zahtjeva, u žalbenom je postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo u sklopu dostavljenih informacija koje su predmet ovog postupka nije Povjereniku za informiranje dostavilo i zatraženi audio zapis, pa se iz navedenog razloga u postupku po žalbi nije moglo odlučiti o zakonitosti odbijanja zahtjeva žalitelja u tom dijelu.
Vezano za odlučivanje prvostupanjskog tijela u pogledu informacija koje su se tražile u točkama 5. i 6. zahtjeva žalitelja, u žalbenom je postupku zaključeno da u osporenom rješenju nisu dani valjani i jasni argumenti za odbijanje tog dijela zahtjeva pozivanjem na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u obrazloženju rješenja se navodi kako se u tim slučajevima ne radi o traženju informacije u zakonskom smislu, a također i kako HBOR ne posjeduje zatraženu informaciju, pa iz navedenog nije jasno što je zapravo utvrđeno u prvostupanjskom postupku. S obzirom na odredbe predmetnog ugovora o kreditu o namjenskom korištenju kredita iz kojih je razvidno da prvostupanjsko tijelo može po potrebi tražiti dokaze i informacije o namjenskom korištenju za cijelo vrijeme otplate kredita, u žalbenom je postupku zaključeno da u konkretnom slučaju nije od važnosti to što je žalitelj pod točkom 5. i 6. zahtjeva informacije zatražio u obliku pitanja, kao i da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja odluke bilo u obvezi utvrditi posjeduje li izrađeni dokument koji bi se odnosio na navedena traženja ili ne, te je sukladno utvrđenju bilo u obvezi donijeti odluku o tom dijelu zahtjeva žalitelja.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 5. izreke ovog rješenja.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žaliteljici i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan