KLASA: UP/II-008-07/19-01/844
URBROJ: 401-01/10-20-3
Zagreb, 05. ožujka 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 13. lipnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 13. lipnja 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila podatak o tome koliko je puta kao stranka i/ili odvjetnik tražila izuzeće sutkinje Jadranke Jeličić tijekom 2012. i 2013. godine, točan broj spisa i preslike zahtjeva za izuzećem, te koliko je puta kao stranka i/ili odvjetnik tijekom 2012. godine podnijela zahtjeva za izuzećem ostalih u to vrijeme sudaca Općinskog suda u Starom Gradu,, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno temeljem članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je žaliteljica kao stranka u postupku mogla izvršiti uvid u spise temeljem odredbi Sudskog poslovnika.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka. Ističe da se rješenje prvostupanjskog tijela odnosi samo na stranke. Navodi da pobijano rješenje ne sadrži informaciju o poslovnom broju spisa u kojem je podnesen zahtjev za izuzećem. Dalje ističe da se tražena informacija nalazi u uredu predsjednika suda. Osporava stav prvostupanjskog tijela da bi u konkretnom slučaju trebalo ulagati dodatni trud da bi se došlo do tražene informacije. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 13. ožujka 2017. godine, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 16. ožujka 2017. godine tražila doslovno sljedeće:
1. Koliko sam kao stranka i/ili odvjetnik tijekom 2012. i 2013. godine podnijela zahtjeva za izuzeće sutkinje, u to vrijeme Općinskog suda u Starom Gradu, Jadranke Jeličić?
2. Točan broj spisa u kojem je zahtjev za izuzećem podnesen i presliku tog zahtjeva
3. Koliko sam kao stranka i/ili kao odvjetnik tijekom 2012. godine podnijela zahtjeva za izuzeće ostalih u to vrijeme sudaca Općinskog suda u Starom Gradu?
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/457, URBROJ: 401-01/11-19-6 od 27. svibnja 2019. godine poništeno rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: 26 Su-952/2017 od 18. siječnja 2018. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu da je u ponovljenom postupku potrebno razmotriti jesu li žaliteljici tražene informacije dostupne po posebnom propisu, te ukoliko nisu, razmotriti je li moguće sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti pristup traženim informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom,
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je žaliteljica kao stranka u postupku mogla izvršiti uvid u spise temeljem odredbi Sudskog poslovnika.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
U odnosu na žalbene navode žaliteljice da je u konkretnom slučaju dodatno ulaganje truda prevagnulo u testu razmjernosti i javnog interesa, ističe se da iz obrazloženja prvostupanjskog tijela niti ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provodilo test razmjernosti i javnog interesa, već je zahtjev žaliteljice odbijen temeljem članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Upravo zbog pozivanja prvostupanjskog tijela na obje zakonske odredbe, prvostupanjsko rješenje je nejasno, jer se u slučaju iz članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi obavijest u smislu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u slučaju iz članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama rješenje.
Ako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, tada ne može niti doći u obzir ispitivanje predstavlja li traženje žaliteljice informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
U konkretnom slučaju, žaliteljica u bitnom traži preslike zahtjeva za izuzećem koje je podnijela u odnosu na sutkinju Jadranku Jeličić (točke 1. i 2. zahtjeva), te broj zahtjeva koje je podnijela u odnosu na druge suce tada Općinskog suda u Starom Gradu, ne tražeći izričito njihove preslike.
S obzirom na navedeno, te kako iz stanja spisa nije razvidno radi li se o zahtjevima za izuzeće u kaznenom i/ili parničnom postupku, u nastavku se daje kratki prikaz zakonskih odredbi koje se odnose na izuzeće, a koji su bili na snazi u vrijeme koje je obuhvaćeno zahtjevom žaliteljice.
Prema članku 73. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11) stranke mogu zatražiti izuzeće samo suca koji odlučuje u predmetu, odnosno predsjednika suda koji o izuzeću treba odlučiti, a u članku 71. Zakona o parničnom postupku propisani su razlozi zbog kojih sudac ne može obnašati sudačku dužnost.
Prema članku 34. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 112/08, 76/09, 80/11, 121/11) propisano je da je stranka dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće, a u članku 32. Zakona o kaznenom postupku propisane su osnove za izuzeće suca.
Sukladno članku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija.
Prema članku 8. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima.
Osim toga, sukladno odredbama članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informacijama.
Slijedom navedenog, činjenica da određena osoba ima pravni ili neki drugi interes za traženom informacijom, ne može biti odlučna činjenica prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama, pa prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama treba utvrditi bi li se tražena informacija mogla omogućiti bilo kojoj trećoj osobi koja bi istu zatražila.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, kada bi treća osoba, tražila informacije koje žaliteljica traži, tada bi, postupajući po zahtjevu za pristup informacijama trebalo prekriti i ime žaliteljice, kao i ime navedene sutkinje, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 4. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, jer nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa zahtjevima za izuzeće sudaca koje je žaliteljica podnijela.
Osim toga, ime i prezime sutkinje bi također trebalo prekriti radi zaštite osobnih podataka, s obzirom da zahtjev za izuzećem predstavlja samo određene tvrdnje podnositelja o postojanju zakonskih razloga za izuzeće suca (o kojima treba odlučiti predsjednik suda), pa bi i za navedeni podatak prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Nadalje, nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes i za imenima i prezimenima stranaka u pojedinim postupcima, pa bi i u odnosu na navedene podatke također prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Dakle, na navedeni način bi se izgubio smisao davanja informacije, jer iz iste, radi postojanja zakonskih ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne bi bilo moguće utvrditi na što se predmetna informacija odnosi, a što bi bilo suprotno načelu iz članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem informacije koje tijela vlasti daju moraju biti pravodobne, potpune i točne.
To posebno stoga što se radi o podnescima koji su podneseni od strane žaliteljice, kao stranke i/ili punomoćnika, pa nije jasno zbog čega bi prevladavao javni interes za podneske žaliteljice, kad iz istih nije moguće utvrditi nikakvu odluku niti postupanje tijela javne vlasti, već isti predstavlja isključivo subjektivni stav žaliteljice o postojanju razloga za izuzeće suca, pa takve informacije ne predstavljaju informacije od javnog značaja.
S tim u vezi, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet, a što sve predstavlja argumente za omogućavanje pristupa informaciji.
Dakle, imajući u vidu da se svim korisnicima omogućava pristup informacijama na jednaki način, da bi na traženoj informaciji trebalo prekriti imena i prezimena osoba koje se u istoj navode (uključujući i ime žaliteljice) te da da je u pitanju zahtjev za izuzećem kao podnesak kojim se pokreće postupak, valjalo je odbiti odbiti žalbu žaliteljice.
Što se tiče točke 3. zahtjeva žaliteljice, ističe se da žaliteljica navedenom točkom zahtjeva ne traži konkretan dokument ili zapis u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne traži preslike zahtjeva, već samo njihov broj, pa je i u tom dijelu trebalo odbiti žalbu žaliteljice.
Posebno se ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo žaliteljice da traži uvid u navedene spise sukladno odredbama Sudskog poslovnika, u kojem slučaju će se ispitivati svojstvo stranke, odnosno pravni interes za traženim informacijama, a što se ne ispituje u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, u kojem slučaju je odlučno prevladava li javni interes, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, za određenom informacijom, koji u konkretnom slučaju nije utvrđen.
Osim toga, kod uvida u spis se ne razmatra je li za isto potreban dodatan trud prvostupanjskog tijela, dok se kod zahtjeva za pristup informacijama ispituje traži li korisnik pristup informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, ili traži od prvostupanjskog tijela da poduzme određene radnje da bi došao do tražene informacije, a što tijela javne vlasti nisu obvezna u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan