KLASA: UP/II-008-07/19-01/802
URBROJ: 401-01/05-20-5
Zagreb, 4. ožujka 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: 26 PPI-63/19-6 od 16. rujna 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: 26 PPI-63/19-6 od 16. rujna 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražena presuda s obrazloženjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 K-Us-53/12, u postupku protiv optuženog ......... i dr., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer bi objavljivanje zatražene presude onemogućilo, učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka, kao i zato jer se radi o nepravomoćnoj presudi koja se nalazi na odlučivanju povodom žalbi, stoga bi njezino objavljivanje moglo ozbiljno narušiti proces izrade drugostupanjske odluke.
Žalitelj je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj iscrpno navodi zašto smatra da javnost ima pravo uvida u cjelovitu presudu te ističe da u pobijanom rješenju nema niti jednog objašnjenja kako bi to javna objava zatražene presude mogla utjecati na drugostupanjski sud. Smatra da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva, točnije da postoje itekako veliki i brojni razlozi da se objavi cjelovita presuda, dok tijelo javne vlasti navodi tek jedan razlog za neobjavljivanje, i to krajnje dvojbeni – utjecaj na konačni ishod postupka – ali uopće ne objašnjava na koji bi to način baš u ovom postupku objava nepravomoćne presude utjecala na konačni ishod postupka, a ne utječe u brojnim drugim slučajevima u kojima se nepravomoćne presude objavljuju u cijelosti. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. srpnja 2019. godine zatražio od Županijskog suda u Zagrebu presliku presude s obrazloženjem protiv ......... i drugih, od 12. srpnja 2018. godine, broj: 6 K-Us-53/12.
Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju pobijenog rješenja kojim se odbija žaliteljev zahtjev u bitnom navodi kako je radna skupina za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, postupajući temeljem odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, došla do zaključka kako se informacija ima ograničiti radi zaštite zaštićenog interesa iz članka 15. stavka 3. točke 1. i stavka 4. točke 1. navedenog Zakona. Ističe se kako je žaliteljevim zahtjevom zatražena nepravomoćna presuda, te kako se predmet trenutno nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji odlučuje povodom podnesenih žalbi, stoga bi objavljivanje zatražene presude onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka. Tijelo javne vlasti također naglašava kako bi iznošenjem u javnosti sadržaja nepravomoćne presude moglo ozbiljno narušiti proces izrade drugostupanjske odluke.
S obzirom na razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Nadalje, odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne, dok je odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Razmatrajući navod tijela javne vlasti kako bi omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka, odnosno kako bi došlo do ozbiljnog narušavanja procesa izrade drugostupanjske odluke, u žalbenom je postupku uzeta u obzir odredba članka 6. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 67/18, 126/19) kojom je propisano da je zabranjen svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke, posebno svaki oblik prisile prema sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenja medija i javnih istupanja, na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za svrhu utjecaj na tijek i ishod sudskog postupka.
Naime, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik informacije koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Slijedom navedenog, bilo bi nespojivo sa učinkovitim i neovisnim vođenjem postupka, ako bi se nepravomoćna odluka mogla javno iznositi u medijima, s obzirom da bi javnost bila upoznata ne samo s izrekom presude, već i s obrazloženjem u kojem bi bili istaknuti svi dokazi koje je prvostupanjski sud utvrđivao.
Osim toga, treba uzeti u obzir da se samo utvrđenja u pravomoćnoj sudskoj odluci smatraju istinitima (res iudicata pro veritate habetur), što znači da su kako pravna, tako i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda podložna ispitivanju od strane višeg suda. Nadalje, samo se pravomoćnom presudom (koju je dužan poštovati svatko u smislu članka 6. stavka 3. Zakona o sudovima) utvrđuje određeni pravni odnos, odnosno u konkretnom slučaju je li počinjeno određeno kazneno djelo.
Također treba imati u vidu činjenicu da bi se omogućavanjem pristup cjelokupnoj nepravomoćnoj presudi dovela u pitanje i presumpcija nedužnosti zajamčena člankom 28. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja, jer bi se u javnosti mogao steći dojam da je optuženik kriv za kazneno djelo opisano u izreci presude.
Nadalje, presuda kaznenog suda može se pobijati, između ostalog, i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 470. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19), a sukladno članku 483. navedenog Zakona drugostupanjski sud će rješenjem ukinuti presudu i predmet uputiti na ponovno suđenje, ako smatra da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka (osim u slučajevima iz članka 468. stavka 1. ovog Zakona), odnosno zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da se nepravomoćna presuda ne može smatrati potpunom i točnom informacijom u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer postoji mogućnost da se povodom žalbe izmijeni činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, odnosno da se navedena odluka i ukine.
Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.
Pojam osnove sumnje znači da je dovoljno učiniti vjerojatnim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iste nije potrebno dokazivati.
Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, posebno činjenicu da se radi o nepravomoćnoj odluci, čije bi iznošenje u javnosti moglo onemogućiti učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka, kao i ozbiljno narušiti proces izrade drugostupanjske odluke, Povjerenik za informiranje smatra da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. i stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što se omogućavanjem pristupa sudskoj odluci ne može otkloniti mogućnost utjecaja na učinkovito vođenje postupka koji je u tijeku.
Povjerenik za informiranje je stoga utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan