KLASA: UP/II-008-07/19-01/744
URBROJ: 401-01/10-20-5
Zagreb, 28. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske komore arhitekata, KLASA: 008-02/19-01/01, URBROJ: 505-05-19-4 od 26. kolovoza 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore arhitekata, KLASA: 008-02/19-01/01, URBROJ: 505-05-19-4 od 26. kolovoza 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila podatak o statusu stegovne prijave koju je tijekom listopada 2017. godine uputila protiv ovlaštenog arhitekta, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, i temeljem članka 184. Zakona o kaznenom postupku u vezi s člankom 50. Zakona o komori arhitekata, s obzirom na to da žaliteljica nije stranka u postupku.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev, na koji joj je način uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da osporava rješenje u cijelosti, a zbog nedostatne argumentacije u vezi s provedenim testom razmjernosti i javnog interesa, pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te povrede Pravilnika o stegovnim postupanju Hrvatske komore arhitekata. Navodi da je prijava protiv člana Komore podnesena isključivo radi javnog interesa. Smatra da se zaštita osobnih podataka u konkretnom slučaju kosi sa zaštitom osobnih podataka. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 19. svibnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražila odgovore na sljedeća pitanja:
1. Je li Hrvatska komora arhitekata u listopadu 2017. godine zaprimila stegovnu prijavu protiv ovlaštenog arhitekta?
2. Je li ta prijava uzeta u razmatranje, odnosno je li pokrenut stegovni postupak?
3. Koji je trenutačni status stegovnog postupka?
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 15. stavka 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženoj informaciji ograničuje temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s Općom uredbom o zaštiti podataka, s obzirom na to da bi dostavljanje navedenih podataka predstavljalo kršenje zaštićenih osobnih podataka, te temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 184. Zakona o kaznenom postupku i članka 50. Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da prvostupanjsko rješenje ne sadrži jasne i valjane razloge o tome o tome koji se podaci štite u konkretnom slučaju.
Osim toga, test razmjernosti i javnog interesa se u bitnom svodi na tvrdnju da će doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, bez navođenja konkretnih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i bez stvarne procjene razloga za i protiv omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a što je svrha provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na činjenicu da žaliteljica nije stranka u postupku, ističe se da odredba članka 184. Zakona o kaznenom postupku, odnosno odredba članka 50. Zakona o komori arhitekata ne predstavljaju ostale slučajeve ograničenja prava na pristup informacijama, već reguliraju pravo stranke na uvid u spis predmeta.
Pitanje ima li određena osoba status stranke u postupku može biti relevantno jedino kod primjene članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u tom slučaju se na stranku niti ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Dakle, niti jedna od točaka zahtjeva žaliteljice nije usmjeren na neki konkretni dokument, već predstavljaju upite žaliteljice tijelu javne vlasti vezano za status prijave koju je žaliteljica podnijela.
Zaključno, bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, upućuje se prvostupanjsko tijelo na odredbu članka 10. stavka 3. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti Hrvatske komore arhitekata od 17. prosinca 2015. godine, s izmjenama i dopunama od 21. travnja 2017. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), koji je dostupan na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, a iz koje proizlazi da se obavijest o odbacivanju stegovne prijave dostavlja podnositelju prijave. Dakle, ako podnositelj prijave ne dobije obavijest o odbacivanju prijave, može se zaključiti da je postupak po stegovnoj prijavi u tijeku.
Osim toga, treba imati u vidu i odredbu članka 36. stavka 2. Pravilnika prema kojoj se pravomoćna presuda dostavlja i podnositelju prijave, iz čega bi se moglo zaključiti da bi podnositelj prijave trebao biti upoznat s činjenicom vodi li se postupak, odnosno je li donesena presuda te je li ista postala pravomoćna.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr.sc. Zoran Pičuljan