KLASA: UP/II-008-07/19-01/731
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 28. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Ivanić Grada, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-5034/2019/MPS od 09. rujna 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-5034/2019/MPS od 09. rujna 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijeno je 37 zahtjeva za pristup informacijama, te dva zahtjeva za dopunu informacije ........., koji se pobliže navode niže u ovom rješenju, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom osporava stav prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi prava, s obzirom da su svi sudski postupci okončani. Ističe da u niti jednom zahtjevu nije tražio istovrsne informacije. Navodi da je podnio dosta zahtjeva za pristup informacijama iz razloga što se na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela nalaze nepotpuni i zastarjeli podaci. Ističe da je od službenika HAC-a dobio nekoliko odgovora na svoje upite. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj podnio sedam zahtjeva, nazvanih zahtjevima za pristup informacijama dana 26. kolovoza 2019. godine u kojima traži doslovno sljedeće:
Osim toga, dana 26. kolovoza 2019. godine, prvostupanjsko tijelo je zaprimilo dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: 008-02/19-03/44, URBROJ: 530-11-19-2 od 23. kolovoza 2019. godine, kojim su prvostupanjskom tijelu dostavljeni sljedeći zahtjevi žalitelja:
Dana 29. kolovoza 2019. godine žalitelj je podnio 19 zahtjeva, nazvanih zahtjevima za pristup informacijama, u kojima traži sljedeće:
Dana 30. rujna 2019. godine žalitelj je podnio sedam zahtjeva, nazvanih zahtjevima za pristup informacijama, u kojima traži sljedeće:
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u odnosu na zahtjev „gdje mogu doći do informacije da li se korištenje dužine dionice na autocesti A3 između bočnog izlaza Rugvica do bočnog izlaza Ivanić Grad naplaćuje, za sve kategorije vozila“ te zahtjev „gdje mogu doći do informacije da li se korištenje dužine dionice na autocesti A3 između bočnog izlaza Rugvica do bočnog izlaza Ivanić Grad naplaćuje za sve vrste kategorija vozila“ tražio dopunu informacije dana 28. kolovoza 2019. godine.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, s obzirom na ukupnost, količinu i sadržaj funkcionalno podnesenih zahtjeva.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Da bi se radilo o zloupotrebi prava na pristup informacijama, potrebno je da se radi o zahtjevima za pristup informacijama.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Naime, u konkretnom slučaju, žalitelj od prvostupanjskog tijela ne traži određenu informaciju kakvu ima u vidu odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već traži da mu prvostupanjsko tijelo računa dužine određene ceste (što je razvidno iz prvih sedam zahtjeva za pristup informacijama od 26. kolovoza 2019. godine), što bi predstavljalo upit kojim se od prvostupanjskog tijela traži da žalitelju sastavlja odgovore na njegova pitanja, a što se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Isto se odnosi i na 19 zahtjeva od 29. kolovoza 2019. godine (u rješenju se pogrešno navodi dan 28. kolovoza 2019. godine, s obzirom da su isti urudžbirani dana 29. kolovoza 2019. godine) u kojem se ponovno traži podatak o dužini dionice na autocesti, što ponovno zahtijeva dodatni angažman prvostupanjskog tijela i ne smatra da se informacijom u smislu citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, dio žaliteljevih zahtjeva (unutar gore navedenih 19) odnosi se na traženje određenog objašnjenja od strane tijela javne vlasti, odnosno definiranje stacionažne točke, a što također ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Da se ne radi o zahtjevima za pristup informacijama, potvrđuje i činjenice da je žalitelj u bitnom iste prigovore isticao sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19), a što je razvidno iz žaliteljevih mailova primjerice od 8., 11. i 12. ožujka 2019. godine, koji su dostavljeni Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku.
U odnosu na sedam žaliteljevih zahtjeva od 30. kolovoza 2019. godine (na stranici 3 rješenja je omaškom naveden datum 30. rujna 2019. godine, što je utvrđeno uvidom u Upisnik prvostupanjskog tijela o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama), također se ističe da se ponovno ne traži konkretna informacija, već žalitelj traži određena objašnjenja (npr. koliko se promijenila dužina cesta, koliko se promijenila cijena za I kategoriju vozila).
Što se tiče dva zahtjeva za dopunu informacije, ističe se da je člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da korisnik može zahtijevati dopunu ili ispravak informacije, ako smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije potpuna ili točna.
Dakle, da bi se moglo odlučivati o zahtjevu za dopunu i ispravak informacije, potrebno je da se radi o zahtjevu kojim se traže određene informacije u smislu članka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što ovdje nije slučaj.
Posebno se ističe da je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljeno rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-128/15 od 21. prosinca 2016. godine kojim je odbačen zahtjev žalitelja vezano za ocjenu zakonitosti odredaba Cjenika društva Hrvatskih autocesta d.o.o. s odredbama Pravilnika o cestarinama.
Iz citiranog rješenja je razvidno da je žaliteljev zahtjev podnesen u bitnom iz razloga što isti smatra da prvostupanjsko tijelo pogrešno obračunava iznos cestarine.
Uvidom u dopis prvostupanjskog tijela, Broj: 4211-100-923/18 od 05. lipnja 2018. godine, koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo žalitelju odgovorilo na sve upite vezano na prigovor na visinu cestarine za korištenje dionice autoceste A3, a koje zahtjeve opetovano zaprimaju od 2014. godine.
Imajući u vidu navedeno, razvidno je da je žalitelj podnio prvostupanjskog tijelu gore navedene upite zbog postojanja različitih tumačenja relevantnih odredaba Pravilnika o cestarinama te drugih akata između žalitelja i prvostupanjskog tijela, a o kojima ovisi visina cestarine.
Međutim, u konkretnom slučaju, žalitelj je kao potrošač podnosio prigovore prvostupanjskom tijelu koji su u bitnom slični upitima koji su predmet ovog postupka, a sami upiti u bitnom predstavljaju traženje određenih tumačenja od prvostupanjskog tijela, a što se ne može smatrati informacijom, kako je to ranije opisano u ovom rješenju.
Slijedom navedenog, a razmatrajući ovlasti Povjerenika za informiranje sukladno članku 35. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da Povjerenik za informiranje nije ovlašten tumačiti relevantne zakonske odredbe vezano za izračun visine cestarine, posebno imajući u vidu sadržaj ranije citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
U takvoj situaciji, jasno je da se žaliteljeva traženja ne smatraju traženjem informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se niti ne može razmatrati pitanje zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 116. stavku 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan