KLASA: UP/II-008-07/19-01/253

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 27. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., podnesene protiv rješenja Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji KLASA: UP/I-I-114-04/17-01/2, URBROJ: 2158/1-01-19-17-14 od 18. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji KLASA: UP/I-I-114-04/17-01/2, URBROJ: 2158/1-01-19-17-14 od 18. lipnja 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji odbijen je dio zahtjeva za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 22. svibnja 2018. godine koji je navedenom tijelu javne vlasti ustupljen od strane Osječko-baranjske županije, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 1., u vezi s člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što se zahtjevom traži žalba na rješenje Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji od 2. studenoga 2017. godine u kojoj su navedeni podaci u pogledu kojih se provode izvidi u sklopu prethodnog postupka koji je tijeku.

Protiv citiranog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto pobija u cijelosti. Nadalje, navodi kako je u osporenom rješenju navedena pogrešna uputa o pravnom lijeku te dodaje da Službenički sud u Osječko-baranjskoj županiji nije tijelo javne vlasti, s obzirom da se ne nalazi na popisu tijela javne vlasti koji vodi Povjerenik za informiranje. Žalitelj u nastavku navodi svoja promišljanja vezano za postojanje odnosno nepostojanje žalbe koju je zatražio zahtjevom koji mu je odbijen osporenim rješenjem. Također, ističe da je iz osporenog rješenja nejasno vode li se još uvijek izvidi i postupci na koje se pozvalo prvostupanjsko tijelo prilikom ograničavanja pristupa informaciji, ili ne. Dodaje da tražena žalba nije nikakav dokaz u prethodnom i kaznenom postupku  te da tijelo javne vlasti sigurno mora imati primjerak iste u svom posjedu, kao i da Policijska uprava sigurno nije obavijest o provođenju izvida naslovila na Službenički sud u Osječko-baranjskoj županiji, nego na Osječko-baranjsku županiju. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta koji se po žalbi istog žalitelja vodio u Uredu povjerenika za informiranje zbog tzv. šutnje uprave KLASA: UP/II-008-07/19-01/230, utvrđeno je da je žalitelj dana 22. svibnja 2018. godine Osječko-baranjskoj županiji, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio sljedeće informacije: 1. skeniranu anonimiziranu žalbu na rješenje Službeničkog suda u Osječko-baranjskoj županiji za namještenika OBŽ od 2. studenoga 2017. godine, i 2. skenirano makar jedno rješenje o odbacivanju nepravodobne žalbe tajnika OBŽ ......... ili drugog službenika OBŽ iz vremena dok je tajnik OBŽ bio ......... Iz citiranog spisa predmeta je također utvrđeno da je Osječko-baranjska županija aktom KLASA: 008-04/18-02/1, URBROJ: 2158/1-01-09-18-21 od 28. svibnja 2018. godine ustupila predmetni zahtjev žalitelja Službeničkom sudu u Osječko-baranjskoj županiji te je dopisom KLASA: 008-04/18-02/1, URBROJ: 2158/1-01-09-18-20 od 28. svibnja 2018. godine dostavilo žalitelju informaciju zatraženu pod rednim brojem 2. predmetnog zahtjeva te je u istom izvijestila žalitelja da je u pogledu informacije koja se tražila pod rednim brojem 1. istog zahtjeva ustupila navedeni zahtjev Službeničkom sudu u Osječko-baranjskoj županiji.

Također je utvrđeno da je Službenički sud u Osječko-baranjskoj županiji povodom navedenog traženja žalitelja od 22. svibnja 2018. godine donio osporeno rješenje kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 1., a u vezi s člankom 15. stavkom 1. zakona o pravu na pristup informacijama, protiv kojeg je žalitelj izjavio žalbu u konkretnom slučaju.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je prvostupanjsko tijelo ograničilo pristup informacijama iz razloga što su u traženoj informaciji iz zahtjeva navedene informacije temeljem kojih se sumnja na počinjenje kaznenog djela i koje su proslijeđene Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Također je navedeno  da je Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor kriminalističke policije, dostavila obavijest pod brojem 511-07-12-270-41/17.IH o provođenju policijskih izvida u sklopu prethodnog postupka koji j eu tijeku radi utvrđivanja postojanja kaznenog djela. Nadalje je utvrđeno da je u uputi o pravnom lijeku žalitelj upućen da se protiv osporenog rješenja ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.

Člankom 111. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

Iz žalbe žalitelja je razvidno da nije postupio po uputi o pravnom lijeku te je podnio žalbu Povjereniku za informiranje sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je u tom smislu u drugostupanjskom postupku zaključeno kako zbog navedene upute žalitelj nije pretrpio nikakve štetne posljedice. Osim navedenog, žalitelj u predmetnoj žalbi sam navodi da se radi o pogrešnoj uputi, pa je razvidno da je upoznat sa činjenicom kojem drugostupanjskom tijelu se izjavljuje žalba u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama.

Člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijela javne vlasti ograničit pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

Da bi se u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama mogla primijeniti odredba članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kao apsolutno zakonsko ograničenje pristupa informacijama izvidi i prethodni postupak trebali bi se voditi upravo u pogledu te informacije koja je predmet zahtjeva za pristup informacijama te bi isti trebali biti u tijeku u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Službenički sud u Osječko-baranjskoj županiji je aktom KLASA: 114-04/19-01/1, URBROJ: 2158/1-01-30/02-19-4 od 15. svibnja 2019. godine Povjereniku za informiranje, kao dio nadopune spisa predmeta, dostavio informaciju koja je predmet ovog postupka, a uvidom u istu je utvrđeno da ona sadrži podatke koji se odnose na sumnju o počinjenju kaznenog djela na temelju kojih je podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

Uvidom u spis predmeta u žalbenom je postupku zaključeno da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da je iz spisa predmeta razvidno da je zahtjev žalitelja podnesen 22. svibnja 2018. godine ustupljen Službeničkom sudu Osječko-baranjske županije kao nadležnom tijelu od strane Osječko-baranjske županije, koja je povodom konkretnih izvida dostavljala dokumentaciju nadležnim tijelima, iz čega proizlazi kako Osječko-baranjska županija nije bila u posjedu u zahtjevu zatraženog podneska u trenutku podnošenja zahtjeva, pa se može zaključiti da od prvostupanjskog tijela nadležna tijela nisu niti tražila dostavu dokumentacije.

Naime, premda je u zahtjevu zatražena žalba mogla biti dostavljena kao dio dokumentacije koju je po traženju Osječko-baranjska županija vezano za svog namještenika dostavljala Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, obzirom da se radilo o dostavljanju preslika cjelokupne raspoložive dokumentacije vezane za pokrenuti postupak pred Službeničkim sudom i njegovim eventualnim rezultatima, a koji je u međuvremenu dovršen, iz spisa predmeta ne proizlazi da je tu istu informaciju u konkretnom slučaju nadležnim tijelima dostavljao i Službenički sud Osječko-baranjske županije kao prvostupanjsko tijelo.

Međutim, u žalbenom je postupku zaključeno da navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke kojom je odbijen predmetni zahtjev žalitelja, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz drugih razloga.

Uvidom u informaciju koja se tražila u konkretnom slučaju utvrđeno je da sadrži podatke koji se tiču činjenica vezano za koje su se u okviru prethodnog postupka provodili izvidi. Također utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o informaciji koja predstavlja podnesak/žalbu v.d. pročelnika Službe za zajedničke poslove Osječko-baranjske županije iz postupka pred Višim službeničkim sudom u Zagrebu, koji je dovršen rješenjem navedenog suda KLASA: UP/II-114-04/18-01/1, URBROJ: 515-31/2-18-5 od 19. veljače 2018. godine, kojim je isti podnesak odbijen te je potvrđeno rješenje Službeničkog suda Osječko-baranjske županije.

Osim navedenog, uvidom u informaciju koja je predmet ovog postupka u žalbenom postupku je ustanovljeno da ista sadrži osobne podatke, kao i da se odnosi na postupak vezan za radnopravni status namještenika u tijelu javne vlasti, u odnosu na koju se zapravo nisu provodili izvidi, jer su se isti provodili vezano za dokumentaciju iz koje se utvrđivalo da li je vezano za nepravilnosti koje je utvrdila revizija iz 2017. godine u pogledu korištenja službenog automobila od strane namještenika istog tijela počinjeno kazneno djelo. Predmetna informacija tiče se postupanja prvostupanjskog tijela vezano za namještenički status u jedinici regionalne (područne) samouprave odnosno vezano za odluku prvostupanjskog tijela u postupku u kojem se utvrđivalo je li došlo do teške povrede službene dužnosti.

Stoga je u žalbenom postupku razmotrena mogućnost pristupa zatraženoj informaciji sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i mogući zakonski razlozi ograničenja pristupa informacijama.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 2. stavkom 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj 86/08., 61/11. i 04/18.) je propisano da su namještenici osobe koje u upravnim tijelima lokalnih jedinica obavljaju pomoćno-tehničke i ostale poslove čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i nesmetanog obavljanja poslova iz djelokruga upravnih tijela lokalnih jedinica.

Člankom 43. stavkom 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da službenik odgovara za počinjenu povredu službene dužnosti, a člankom 47. stavkom 3. istog Zakona da o teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje nadležni službenički sud, a u drugom stupnju Viši službenički sud ustrojen za državne službenike.

Članak 54. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisuje da se na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Člankom 62. stavkom 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi je propisano da se protiv prvostupanjske odluke donesene u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može podnijeti žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Stavak 2. istog članka propisuje da se protiv prvostupanjske odluke donesene u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može podnijeti žalba Višem službeničkom sudu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. U stavku 3. navedenog članka je propisano da se protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može pokrenuti upravni spor.

U članku 118. stavku 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi je propisano da podaci iz osobnih očevidnika i popisa službenika i namještenika predstavljaju profesionalnu tajnu. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da o davanju podataka iz osobnih očevidnika odlučuje čelnik tijela u kojima se ti očevidnici vode.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

U članku 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.

Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Pretragom službenih internetskih stranica tijela javne vlasti te sadržaja medija utvrđeno je da se o postupcima koji se vode pred službeničkim sudovima javno objavljuju samo određeni statistički podaci na razini Ministarstva uprave, koje prikuplja podatke o postupcima protiv državnih i lokalnih službenika i namještenika od 4 službenička suda u Republici Hrvatskoj. Povrh navedenog se ističe da je zatražena informacija dio određenog upravnog postupka, a pristup takvim informacijama mogu ostvarivati stranke i osobe koje dokažu pravni interes temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a ne temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da nema prevladavajućeg javnog interesa da se žalitelju omogući pristup traženoj informaciji, jer nije identificirano postojanje javnog interesa vezanog za podnesak iz upravnog postupka koji je dovršen i u kojem se odlučivalo o radnopravnom statusu namještenika u tijelu javne vlasti, koji je i dalje njegov namještenik.

Osim navedenog, posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan