KLASA: UP/II-008-07/17-01/51

URBROJ: 401-01/10-20-4

Zagreb, 25. veljače 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj: Su-652/15 od 10. siječnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: 26-Su-652/15 od 10. siječnja 2017. godine.

2. Usvaja se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu u kojem isti traži pravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Us-4/2014 od 02. rujna 2014. godine.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Us-4/2014 od 02. rujna 2014. godine na način da se na istoj prekriju imena i prezimena svih osoba, osim imena i prezimena optuženika, osoba u odnosu na koje je kazneno djelo počinjeno, predsjednika vijeća, članova vijeća, zapisničara, zamjenika ravnatelja USKOK-a, kao i da se prekriju svi osobni podaci optuženika sadržani u izreci, osim imena i prezimena, te se u prekrivenim dijelovima zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbija.

4. Odbija se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu koji se odnosi na dostavu presude Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Us-12/2012, te odluke Vrhovnog suda u navedenom predmetu.

5. Nalaže se Županijskom sudu u Osijeku da postupi sukladno točki 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj 26-Su-652/15 od 10. siječnja 2017. godine odbijen je prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) protiv obavijesti Županijskog suda u Osijeku, broj 26-Su-652/2015 od 22. listopada 2015. godine, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da službenik za informiranje nije ovlašten odlučivati o pravu pristupa informacijama iz sudskih postupaka, jer o uvidu u pojedini spis predmeta odlučuje sudac koji vodi postupak, odnosno predsjednik suda, ako je predmet pravomoćno okončan.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti protivno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je pristup informacijama zatražen u svrhu istraživanja poštuje li se u Hrvatskoj pravo na pristup informacijama. Ističe da dostupnost pravomoćnih i nepravomoćnih presuda političarima (ili državnim dužnosnicima) za koruptivna kaznena djela prevladava u odnosu na zaštitu osobnih podataka. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. listopada 2015. godine tražio pravomoćnu presudu osječkog Županijskog suda vukovarskom gradonačelniku ........., te nepravomoćnu presudu načelniku Sibinja ......... i članu Općinskog poglavarstva ......... koju je Vrhovni sud vratio na ponovno suđenje, kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u slučaju „Sibinj“.

Postupajući po navedenom zahtjevu Županijski sud u Osijeku je žalitelju izdao obavijest broj: Su-652/2015 od 22. listopada 2015. godine sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u kojoj u bitnom žalitelja obavještava da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju na stranke u postupku, te da je dostupnost traženih informacija utvrđena odredbom članka 183. stavka 8. Zakona o kaznenom postupku.

Sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Prema članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.

Razmatrajući navedene odredbe, jasno je da se iste odnose isključivo na stranke u sudskim ili drugim postupcima, a ne i na druge osobe.

Ako ne traži informacije iz postupaka u kojima je bio stranka, tada se žalitelja ne može upućivati na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi isključivo na stranke u postupku, u odnosu na informacije koje se odnose na taj postupak.

Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je poništiti rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: 26 Su-652/2015 od 10. siječnja 2017. godine, te je odlučeno kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.

Budući da je nezakonito rješenje o prigovoru, nezakonita je i obavijest prvostupanjskog tijela, Broj: 26-Su-652/2015 od 22. listopada 2015. godine, koja se u bitnom temelji na istoj pravnoj osnovi kao i gore citirano rješenje, pa u takvoj situaciji treba smatrati da izdavanjem predmetne obavijesti zahtjev žalitelja nije riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa žalbu protiv citirane obavijesti treba smatrati žalbom radi šutnje uprave.

Međutim, kako je Povjereniku za informiranje omogućen uvid u informacije koje su predmet postupka, temeljem ovlaštenja iz članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku Povjerenik je sam riješio ovu upravnu stvar.

Sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

U odnosu na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Us-4/2014 od 02. travnja 2014. godine, koja je ističe se kako slijedi.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130 /11. i 106/12. - pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. U članku 7. stavku 1. podstavku 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka. Nadalje, odredbom članka 11. stavka 3. istog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je  „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

S obzirom na to da zatražena presuda sadrži i osobne podatke, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju i u kojem opsegu omogućiti pristup traženim informacijama.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, sudske presude također predstavljaju informacije sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama o istom treba odlučiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnosti sudskih odluka i otvorenosti procesa odlučivanja.

Sukladno članku 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16) sudovi štite Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđeni pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisana tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje.

Upravo objavom pravomoćnih sudskih odluka, jača se pravna sigurnosti na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će su njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.

Osim toga, javnost odluka i objava sudske prakse predstavljaju krucijalan i nezaobilazan izvor informacija za znanstvena istraživanja, što doprinosi i znanstvenoj teoriji.

Posebno se ističe da Vrhovni sud Republike Hrvatske već objavljuje anonimiziranu sudsku praksu. Naime, uvidom u poveznicu http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=937 utvrđeno je da je Sustav sudske prakse „SupraNova“ informacijski sustav koji je nastao u sklopu projekta PHARE 2006 "Usklađivanje i objavljivanje sudske prakse", a namijenjen je za korištenje u svim redovnim i specijaliziranim sudovima te u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te se u isti unose konačne odluke svih navedenih sudova.

Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 12. ožujka 2018. godine donio Odluku o anonimizaciji sudskih odluka (Su-IV-140/18-1), koja je stupila na snagu dana 01. travnja 2018. godina, a koja odluka također uzima u obzir obvezu zaštite osobnih podataka, što je razvidno iz članka 7. navedene Odluke.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da omogućavanje pristupa pravomoćnim sudskim odlukama može doprinijeti ostvarivanju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su jačanje odgovornosti, smanjivanje mogućnosti zlouporabe, jačanje efikasnosti rada sudova i ujednačavanju sudske prakse, pa time i do jačanja povjerenja u rad sudova i sudaca, odnosno da tražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja.

Osim toga, u konkretnom slučaju treba voditi računa o tome da se radi o pravomoćnoj presudi gradonačelniku Grada Vukovara za kazneno djelo podmićivanja zastupnika.

Sukladno članku 339. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12) kazneno djelo podmićivanja zastupnika čini i onaj tko vijećniku u predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne samouprave obeća ili dade mito kako bi u predstavničkom tijelu glasovao na određeni način.

Naime, za određenu informaciju se presumira javni interes ako ista doprinosi ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima, međutim javni interes također postoji i za informaciju iz koje će biti razvidno da gore navedena načela nisu primijenjena u konkretnom slučaju.

Točnije, javni interes postoji i za informacije koje ukazuju na korupciju, odnosno na nepravilan rad institucija, a što je slučaj s pravomoćnom presudom u ovom postupku.

Naime, javni interes za predmetnom presudom se očituje upravo kroz činjenicu da se činjenjem dostupnim navedene presude javnosti ukaže na nedopušteno postupanje dužnosnika te na grubo kršenje izborne volje građana kroz nuđenje mita zastupniku, i to od strane čelnika tijela javne vlasti koji bi trebao biti jamac zakonitog postupanja tijela javne vlasti. Kod takvih djela izražen je osobni interes pojedinca koji se stavlja iznad interesa cjelokupnog društveno-pravnog poretka, te dolazi do smanjenja učinkovitost pravne države i stvaranja nesigurnog ozračja jer je protupravno ponašanje usmjereno protiv pravilnog funkcioniranja sustava.

Uvidom u dostavljenu presudu utvrđeno je da izreka presude sadrži osobne podatke o optuženiku kao što je ime i prezime, OIB, ime oca i majke, datum rođenja, adresa prebivališta, zanimanje, podaci o plaći, bračni status, podaci o djeci, imovini i osuđivanosti. Također je utvrđeno da i ostali dio presude sadrži određene osobne podatke kao što su imena i prezimena osoba u odnosu na koje je kazneno djelo počinjeno, punomoćnika, predsjednika vijeća i članova vijeća, zapisničara, zamjenika Ravnatelja USKOK-a, kao i imena i prezimena svjedoka i drugih osoba koje se navode u presudi, te njihova obilježja.

U odnosu na dostavljenu pravomoćnu presudu Broj: K-Us-4/2014-76, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da bi otkrivanjem osobnih podataka optuženika kao što su OIB, ime oca i majke, datum rođenja, adresa prebivališta, bračni status, podaci o djeci, podaci o imovini i slično, te otkrivanje imena i prezimena trećih osoba, osim imena i prezimena predsjednika vijeća, članova vijeća, zapisničara, zamjenika Ravnatelja USKOK-a, u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka, odnosno da prevladava potreba zaštite navedenih podataka u odnosu na javni interes, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.

U konkretnom slučaju, u žalbenom postupku je zaključeno da se ime i prezime optuženika ne štiti. Naime, radi se o osobi koja je bila čelnik tijela javne vlasti i koja je iskoristila svoj položaj i ovlasti u svrhu izigravanja pravnog sustava. Stoga u odnosu na te osobne podatke, osobito imajući u vidu činjenicu da bi takva osoba trebala zakonito i odgovorno postupati, očito je da preteže javni interes u odnosu na zaštićeni interes.

Isto se također odnosi i na osobe u odnosu na koje je počinjeno kazneno djelo, s obzirom na to da se radi o članovima predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, dakle osoba koje obavljaju javnu dužnost, te posebno imajući u vidu da su imena i prezimena navedenih osoba javno dostupan podatak, primjerice na poveznici https://www.telegram.hr/politika-kriminal/zeljko-sabo-vukovarski-gradonacelnik-osuden-zbog-podmicivanja-gradskih-zastupnika-izasao-iz-zatvora/.

Vezano za podatke o imenima i prezimena zapisničara, članova sudskog vijeća te državnog odvjetnika koji sudjeluje u postupku, ističe se da se radi o državnim službenicima čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer javnost ima pravo biti upoznata s navedenim podacima radi ostvarivanja načela transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, a sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je odlučiti kao pod točkama 2., 3. i 5. izreke ovog rješenja.

U odnosu na nepravomoćnu presudu K-Us-12/2012 od 31. ožujka 2014. godine, ističe se sljedeće.

Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Sukladno članku 6. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16) zabranjen je svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke, posebno svaki oblik prisile prema sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja. te korištenja medija i javnih istupanja, na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za svrhu utjecaj na tijek i ishod sudskog postupka.

Naime, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik informacije koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Slijedom navedenog, bilo bi nespojivo sa učinkovitim i neovisnim vođenjem postupka, ako bi se nepravomoćna odluka mogla javno iznositi u medijima, s obzirom da bi javnost bila upoznata ne samo s izrekom presude, već i s obrazloženjem u kojem bi bili istaknuti svi dokazi koje je prvostupanjski sud utvrđivao.

Osim toga, treba uzeti u obzir da se samo utvrđenja u pravomoćnoj sudskoj odluci smatraju istinitima (res iudicata pro veritate habetur), što znači da su kako pravna, tako i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda  podložna ispitivanju od strane višeg suda. Nadalje, samo se pravomoćnom presudom (koju je dužan poštovati svatko u smislu članka 6. stavka 3. Zakona o sudovima) utvrđuje određeni pravni odnos, odnosno u konkretnom slučaju je li počinjeno određeno kazneno djelo.

Također treba imati u vidu činjenicu da bi se omogućavanjem pristup cjelokupnoj nepravomoćnoj presudi dovela u pitanje i presumpcija nedužnosti zajamčena člankom 28. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je svatko nevin dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja, jer bi se u javnosti mogao steći dojam da je optuženik kriv za kazneno djelo opisano u izreci presude.

Kako je to već ranije istaknuto, presuda kaznenog suda može se pobijati, između ostalog, i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 470 ZKP/08, a sukladno članku 483. ZKP/08 drugostupanjski sud će rješenjem ukinuti presudu i predmet uputiti na ponovno suđenje, ako smatra da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka (osim u slučajevima iz članka 468. stavka 1. ZKP), odnosno zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da se nepravomoćna presuda ne može smatrati potpunom i točnom informacijom u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer postoji mogućnost da se povodom žalbe izmijeni činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, odnosno da se navedena odluka i ukine.

Što se tiče odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je predmet vraćen na ponovni postupak, Povjerenik za informiranje smatra da se radi o procesnoj, a ne meritornoj odluci, kojom postupak nije pravomoćno okončan.

To je razvidno iz odredbe članka 487. ZKP/08 iz koje proizlazi da je drugostupanjski sud u odluci o ukidanju prvostupanjske presude dužan navesti u čemu se sastoje propusti prvostupanjskog suda, vezano za utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a sukladno članku 489. stavku 3. ZKP/08 prvostupanjski sud je dužan izvesti sva sporna pitanja na koja je uputio drugostupanjski sud.

Imajući u vidu sve izneseno, Povjerenik za informiranje smatra da nije jasno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa navedenoj odluci, kojom postupak također nije pravomoćno okončan, i kojom se daju upute prvostupanjskom tijelu za nastavak postupka.

Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

Pojam osnove sumnje znači da je dovoljno učiniti vjerojatnim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iste nije potrebno dokazivati.

Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, posebno činjenicu da se radi o nepravomoćnim odlukama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na iste prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što se omogućavanjem pristupa istim ne može otkloniti mogućnost utjecaja na učinkovito vođenje postupka koji je u tijeku.

Osim toga, a zbog ranijeg opisanog značaja nepravomoćne presude, odnosno odluke višeg suda kojom se predmet vraća na ponovni postupak, Povjerenik za informiranje smatra da  nije vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet)

Slijedom svega navedenog, a nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je odlučiti kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan