KLASA: UP/II-008-07/19-01/468

URBROJ: 401-01/05-20-5

Zagreb, 25. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-GT-03-19-7 od 17. svibnja 2019. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-GT-03-19-7 od 17. svibnja 2019. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, kojim je žalitelj tražio informaciju o brojčanoj oznaci sadržanoj u registarskim tablicama koja je dodijeljena diplomatskom predstavništvu pojedine države, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, stoga žalbu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Ističe kako prema navodima iz rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/15-01/557, URBROJ: 401-01/04-16-02 od 21. ožujka 2016. godine, u vrijeme podnošenja zahtjeva zatražena informacija nije bila označena stupnjem tajnosti. Smatra kako baza podataka kao cjelina ne može bit predmet klasifikacije podataka te da  bi svi službenici koji rade na dodjeli registarskih tablica činili kazneno djelo. Navodi da je vlastitim opažanjem utvrdio da se vozila s određenim brojem zaustavljaju ispred određenog veleposlanstva, slijedom čega smatra da su podaci javno objavljeni, čime se gubi smisao klasifikacije. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Iz spisa predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom od 4. studenog 2015. godine zatražio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova (dalje u tekstu: MVEP)  informaciju o aktu kojim su regulirane registarske tablice diplomatskih predstavništava, konkretnije brojčana oznaka koja je dodijeljena pojedinom predstavništvu. MVEP je rješenjem, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-15-1 od 7. prosinca 2015. godine, odbio žaliteljev zahtjev jer je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, da bi Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/15-01/557, URBROJ: 401-01/04-16-02 od 21. ožujka 2016. godine, poništio pobijano rješenje MVEP-a i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. MVEP je u ponovljenom postupku donio rješenje, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-16-4 od 23. svibnja 2016. godine, kojim je odbio žaliteljev zahtjev jer se radi o skupu informacija koje su nastale u području održavanja diplomatskih odnosa. Povjerenik za informiranje je nakon uložene žalbe rješenjem KLASA: UP/II-008-07/16-01/279, URBROJ: 401-01/04-17-6 od 2. svibnja 2017. godine poništio rješenje MVEP-a od 23. svibnja 2016. godine (točka 1. izreke), te je žalitelju omogućen pristup dokumentu pod nazivom „Registarske oznake“ (točka 2. izreke). MVEP je protiv navedenog rješenja Povjerenika za informiranje pokrenuo upravni spor te je  presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-112/17-8 od 18. listopada 2017. godine, usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/279, URBROJ: 401-01/04-17-6 od 2. svibnja 2017. godine te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak. Povjerenik za informiranje je  ponovljenom postupku rješenjem KLASA: UP/II-008-07/16-01/279, URBROJ: 401-01/04-18-18 od 26 siječnja 2018. godine poništio rješenje MVEP-a, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-S-03-16-4 od 23. svibnja 2016. godine, te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

MVEP je u ponovljenom postupku donio rješenje, KLASA: UP/I-008-02/15-11/1, URBROJ: 521-GT-03-19-7 od 17. svibnja 2019. godine, kojim je odbio žaliteljev zahtjev jer je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.

U obrazloženju pobijanog rješenja MVEP navodi kako registarske tablice vozila diplomatskih predstavništava u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP) sukladno Pravilniku o registraciji i označavanju vozila, a samu brojčanu oznaku određuje MVEP. Dalje se navodi kako je zatraženi podatak klasificiran sukladno Zakonu o tajnosti podataka i nalazi se u bazi u elektroničkom obliku, te kako je za potrebe postupka pretvoren u zapis ispisan iz baze podataka. Ističe kako su podaci o registarskim vozilima dio zbirke podatka sadržane u informacijskom sustavu MUP-a, koja je označena oznakom tajnosti „OGRANIČENO“, te isti nisu dostupni javnosti. Naglašava se kako je nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se u ovom konkretnom slučaju radi o partikularnom, privatnom interesu podnositelja zahtjeva te da zaštita tražene informacije, koja je iz područja diplomatskih odnosa, preteže nad njezinom javnom objavom, posebice u svjetlu procjene globalne sigurnosne situacije i potencijalnih sigurnosnih prijetnji, te da bi javno iznošenje podataka, bez suglasnosti diplomatsko-konzularnog predstavništva moglo dovesti do narušavanja mira ili povrede dostojanstva diplomatsko-konzularne misije. moguće zlouporabe tih podataka, kao i moguće ugroze štićenih objekata ili prostora.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom je postupku izvršen uvid u mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost, KLASA: 008-01/19-01/04, URBROJ: 50439-05/22-19-03 od 28. ožujka 2019. godine, u kojem se u bitnom navodi kako uzimajući u obzir vrijednosti iz članka 9. Zakona o tajnosti podataka te interes u konkretnom predmetu za koji je deklasifikacija tražena, Ured Vijeća za nacionalnu  sigurnost ocjenjuje kako zaštita vrijednosti koje se štite predmetnim klasificiranim podacima (skup predmetnih podataka) preteže nad interesom za javnim korištenjem tih podataka, prilikom čega smatraju da bi objava predmetnih podataka mogla predstavljati sigurnosni rizik, jer bi se time povećala sigurnosna izloženost navedenih podataka, a u pitanju su podaci koji potencijalno  mogu biti vrlo osjetljivi sa sigurnosnog aspekta. Ured Vijeća za nacionalnu  sigurnost ne može prihvatiti stav da se pojedini klasificirani podatak neće smatrati takvim ukoliko se do istoga može doći metodom osobnog/javnog opažanja, s obzirom da osobo opažanje pojedinačnog podataka ne uključuje potpunu informaciju koja je klasificirana stupnjem tajnosti.

Odredbom članka 9. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) propisano je kako se  stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona.

Člankom 5. Zakona o trajnosti podataka propisano je da s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu se klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka propisano je da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka.

Slijedom navedenog, MVEP je u ponovljenom postupku propustio jasno utvrditi tko je vlasnik zatraženih podataka, odnosno tko ih je klasificirao oznakom „OGRANIČENO“, s obzirom da jedino vlasnik zatražene informacije koja je klasificirana stupnjem tajnosti ima ovlast rješavati zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno Zakon o tajnosti podataka ovlašćuje vlasnika na razmatranje i procjenjivanje opravdanosti postojećeg stupnja tajnosti.

Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“, broj 151/08, 89/10, 104/10, 83/13 i 52/15) propisano je da registraciju vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava, misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i njihovog osoblja, obavljaju policijske uprave odnosno policijske postaje na čijem području imaju sjedište. Stavkom 2. istog članka navedenog Pravilnika propisano je da registraciju vozila osoblja iz stavka 1. ovog članka mogu obaviti i policijske uprave odnosno policijske postaje na čijem području osoba ima prebivalište, odnosno stalni ili privremeni boravak.

Navedena odredba dodatno  ukazuje na nekonzistentno obrazlaganje podjele nadležnosti između MVEP-a i MUP-a vezano uz zatražene informacije, pogotovo ako se uzme u obzir da je Pravilnika o registraciji i označavanju vozila donio MUP, a u njegov članak 18. propisuje da se o registriranim vozilima vodi evidencija u informacijskom sustava MUP-a.

Nadalje, u ranijem žalbenom postupku MUP je Povjereniku za informiranje dopisom, KLASA: 008-01/17-01/73, URBROJ: 511-01-11-17-8 od 27. prosinca 2017. godine, objasnio da su podaci o registarskim oznakama dio zbirke podataka koja nije javno objavljiva, a sadržana je u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova koji je označen stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, iz čega bi se moglo zaključiti da je MUP vlasnik navedene informacije, s obzirom da je njegov Informacijski sustav označen predmetnim stupnjem tajnosti.

Osim toga,  MVEP nije razmotrio uputu Povjerenika za informiranje danu u rješenju, KLASA: UP/II-008-07/16-01/279, URBROJ: 401-01/04-18-18 od 26 siječnja 2018. godine, da razmotri odredbu članka 5. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je „vlasnik informacije“ tijelo javne vlasti u okviru čijeg djelokruga je nastala informacija klasificirana stupnjem tajnosti, odnosno tijelo druge države ili međunarodna organizacija u okviru čijeg djelokruga je nastala međunarodna informacija, kao i odredbe članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je  propisano da ako tijelo javne vlasti zaprimi zahtjev za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a nije njezin vlasnik, dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev vlasniku informacije o čemu će obavijestiti podnositelja.

Isto tako, MVEP nije jasno utvrdio kakav je status imala u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, te kada je i na koji način stekla oznaku tajnosti „OGRANIČENO“.

Imajući u vidu osjetljivost područja klasificiranja podataka stupnjem tajnosti, u žalbenom je postupku utvrđeno da MVEP nije utvrdio pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, stoga je temeljem odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) valjalo poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet zbog prirode upravne stvari dostaviti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir kakav je status imala informacija u trenutku podnošenja žaliteljevog zahtjeva, 4. studenog 2015. godine, je li klasifikacija podatka načinjena pri nastanku podatka ili prilikom periodične procjene, te tko je vlasnik zatraženih podataka, odnosno koje je tijelo javne vlasti zatraženu informaciju klasificiralo stupnjem tajnosti.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan